Poslednjih mesec dana očajnički sam se borila sa onim što zovu “paraliza planiranja” (eng. planning paralysis). To je onaj osećaj kada ništa ne mogu da stavim u kalendar jer sve oko mene izgleda kao jedan veliki znak pitanja.
Lorin Kraus i njen partner rade kao frilenseri. Pandemija ih je zatekla u Virdžiniji, gde su se preselili kako bi brinuli o Lorininoj baki. Razmišljali su i o kupovini kuće, ali to bi u ovom trenutku bio suviše rizičan potez.
Par je takođe razmišljao i da se odseli iz Amerike, ali i to je gotovo nemoguće usred pandemije, stoga su se njihovi planovi pretvorili u pusto maštanje o životu u Urugvaju.
Za Čaju Milktejn, spisateljicu i edukatorku u oblasti automobilske industrije sa sedištem u Viskonsinu, “paraliza planiranja” je kao posebna vrsta strepnje, kada se plašite da će vas, ako nešto isplanirate, ceo svet samo pregaziti.
“Kada smo letos odlučile da napravimo virtuelno venčanje dala sam sebi samo četiri i po nedelje da sve to isplaniram. Jedan od razloga je bio što nisam znala da li će ponovo doći do porasta broja zaraženih“, kazala je ona. Iz istog razloga Čaja i njena supruga bile su primorane da otkažu svoje venčanje, a medeni mesec i dalje ne mogu da planiraju.
Prema neuronaučnici dr Emili Mejson, da bismo razumeli šta je “paraliza planiranja” najpre moramo da shvatimo kako naš mozak funkcioniše, odnosno kako pravi planove i kako stres utiče na sve to.
“Prilikom formiranja plana, naš mozak zanimaju samo dva glavna ishoda: uvećanje nagrade i smanjenje gubitka. Podsvesno provodimo mnogo vremena razmišljajući i vagajući verovatnoću nagrada i gubitaka.“
Na primer, zamislite da su vam prijatelji isplanirali sastanak “na slepo” u lokalnom restoranu. Potencijalne nagrade bi bile: dobra zabava, uživanje u finom obroku, upoznavanje zabavne osobe. Potencijalni gubici su da ta osoba ipak nije tako zabavna i da će večera biti neprijatna. Vaš mozak će izmeriti verovatnoću svake nagrade i gubitka, što na kraju dovodi do odluke.
Pogledaj i: Korona će promeniti svet: Život u gradu posle pandemije više neće biti isti
Treba napomenuti, dodaje dr Mejson, da je ljudski mozak sklon ka tome da daje veću važnost gubicima.
“Stres i te kako utiče na našu sposobnost procene. Mi mislimo da smo dobri u proceni verovatnoće, ali objektivno gledano – nismo. A kada smo pod stresom, to postaje još gore.”
Kada je čovek pod stresom, objašnjava Mejsonova, lako može da se desi da prenaglasi potencijalne gubitke prilikom donošenja odluke. To može da bude odlaganje medenog meseca, velike kupovine ili čak samo prebacivanje obaveza na naredni mesec, a sve iz straha da će se svet isprečiti u realizaciji naših planova, te da ćemo morati da se nosimo sa razočaranjem i frustracijom.
Kako se izboriti sa “paralizom planiranja”?
Doktor Entoni Fauči, direktor američkog Nacionalnog instituta za alergološke i infektološke bolesti, procenio je da se nećemo vratiti “u normalu” pre 2022. godine.
Ovo je, sa jedne strane, veoma razočaravajuće, ali samo saznanje o tome omogućava nam da svoja očekivanja prilagodimo i uskladimo ih sa trenutnom stvarnošću.
Foto: Glenn Carstens-Peters / Unsplash