U prvi biznis poduhvat Dušan Tašin i Tijana Stamenković krenuli su samo kao poslovni partneri. U međuvremenu su razvili nekoliko veoma uspešnih biznisa, a njihov odnos se sa poslovnog polja preselio i u privatni život, te su postali i bračni par.
Sada je porodica Tašin pravi primer “power couple”, uspešnih mladih ljudi, koji se ne zaustavljaju – Dušan je radio kao programer, veb-dizajner i asistent na fakultetu, a Tijana se bavila marketingom i PR-om pre nego što je uspešno uskočila u startap priču. Sada je samo nebo granica.
Za magazin Original pričali su o svom poslovnom putu, koji se itekako ispreplitao i sa privatnim, te tako uskoro na svet stiže i još jedan član porodice. A i njihov biznis portfolio i dalje raste.
Za vas dvoje zaista se može reći da ste mladi i uspešni. Na čelu više startapova koji imaju klijente širom sveta i kancelarije u više zemalja i, kako izgleda, nepresušnim idejama, samo gazite napred. Gde je i kako sve počelo?
– Pre svega, hvala! Nama dvoma zaista nikad nije dosadno sa svim idejama kojih ima beskonačno, obožavamo da započinjemo nove stvari i da gradimo od nule, tako da u svakom trenutku imamo barem jedan ili dva projekta sa strane na kojima radimo. Do ideja dolazimo spontano, mnogo isražujemo, čitamo i diskutujemo. Jedno drugom smo najbolji sagovornici na sve teme – tako da su nam diskusije o novim projektima i tehnologijama prilično česte.
Počelo je sve 2016. godine kad smo se i upoznali, tada smo zajedno radili na osnivanju nove studentske organizacije na našem fakultetu. Znali smo se iz viđenja i iz startap sveta – ja sam tada radio na svom prvom startapu Balloonera koji je tada punio naslovnice i jutarnje programe, a Tijana je radila u kompaniji Devana Technologies, koja je kasnije prodata GoDaddy-ju.
Ujedno smo oboje radili na fakultetu, ja na katedri za elektronsko poslovanje, a Tijana u okviru PR službe fakulteta. Znali smo se i iz takmičarskog sveta – ja sam se aktivno takmičio na hakatonima, a Tijana na case study takmičenjima. Tako su nam se putevi često ukrštali, ali nismo imali prilike da radimo zajedno.
Tokom rada u organizaciji smo već shvatili koliko odgovaramo jedno drugom, pre svega na poslovnom planu i koliko su nam znanja i veštine komplementarni. Ubrzo sledi prvi klijent kog radimo samostalno, a nakon toga nastavljaju da se nižu klijenti i projekti.
Kako kombinujete svoje višestruke strasti i talente da se fokusirate na određene projekte?
– Kao što rekoh, kada smo shvatili koliko su naše veštine komplementarne i neophodne većini projekata i ideja, pristupali smo poslu sa uživanjem, učili jedno od drugog i sate provodili tražeći nove klijente i poslove, gledajući online kurseve i konferencije.
Vremenom, nailazile su ideje koje su zavređivale više pažnje i energije – od organizovanja studentskih projekata, preko organizovanja regionalne brending konferencije ARK Regional Branding Symposium koja je 2018. godine u Srbiju dovela najvećeg svetskog brending eksperta Martina Lindstroma, do saradnje sa agencijom iz San Diega i prvih stranih klijenata i pokretanja YoloBook staratapa sa prijateljima sa fakulteta.
U startu je bilo teško fokusirati se uopšte – imali smo ceo zid u dnevnoj sobi izlepljen hamer papirima sa task listama podeljenim po projektima sa rokovima i zadacima. Ispisali smo ih za par sati jer više ni aplikacije ni rokovnici nisu pomagali u organizaciji. Tako smo mogli svakog dana da gledamo spiskove i da prežvrljamo sve što smo odradili.
Taj period je postavio temelje svemu što se danas dešava – od veština organizacije, suočavanja sa preprekama i prevazilaženjem istih, način na koji se nosimo sa stresom i obavezama, kako postavljamo prioritete, poznastva i kontakti sa svim ljudima sa kojima smo u to vreme radili.
Tada smo i shvatili da najbolje funkcionišemo kao tim, da smo jedno drugom najbolji saradnici i da nijedan taj projekat ne bi bio isti da nismo bili sinhronizovano i da nismo uživali u tolikom vremenu koje je trebalo da provedemo zajedno.
Možda bismo voleli da smo u početku znali da će se zasigurno sav rad i trud isplatiti u trenucima kada nam ne izgleda tako. Verovatno ništa ne bismo drugačije uradili, bilo je idealno vreme da uložimo maksimalno energije i vremena u posao, sve na tom putu je bilo i uzbudljivo i lepo i ružno i teško, ali je sa sobom nosilo mnogo iskustva i mnogo lekcija koje su nam danas oboma beskonačno vredne. Da smo uradili nešto drugačije ili pametnije možda ih nikad ne bismo ni naučili.
U vremenu digitala, odlučili ste da svim zaljubljenicima u fotografiju – a slobodno se može reći da smo to svi mi jer svakodnevno beležimo momente koje želimo da zapamtimo – pružite fizički proizvod, YoloBook. Da li ste očekivali ogroman uspeh ovog projekta?
– S obzirom na to da tim koji je radio na YoloBook-u ima iza sebe tri nezavršena projekta iz različitih razloga i da smo bili prilično uigrani i stalno u potrazi za idejom koju ćemo uspešno realizovati – YoloBook je delovao kao priča koja je zaista perspektivna i ima svetlu budućnost.
Imamo iskustva i sa potpuno inovativnim projektima, koji nažalost nisu uspeli, tako da smo se ovog puta odlučili da u Srbiju dovedemo nešto što u Americi postoji još od 2011, a u Evropi od 2013. godine u obliku u kom ga mi poznajemo danas. Uspeh koji su ostvarivali startapi koji se bave online printingom nam je bio dokaz da za takvim proizvodima očigledno postoji tražnja i da će u nekom trenutku taj trend sigurno doći i kod nas.
Bilo je neophodno prilagoditi ideju tržištu, za početak domaćem, a kasnije i regionu i danas Evropi. Najteže je bilo u početku dok smo najviše energije i novca ulagali u edukaciju tržišta i na promociju proizvoda, a uspeh je došao kao posledica našeg truda i prepoznavanja ciljnog tržišta na vreme. Jedan mali fun fact – do sada smo odštampali preko 25.000.000 fotografija, što nam je najveći pokazatelj koliko smo rasli s godinama i koliko ljudi zaista vole i žele naše proizvode.
Na sajtu Yolo Technologies kao jedna od vaših vrednosti navedena je i želja da se kreće brzo i da je „Bolje završeno nego savršeno“. Da li je ovo nešto čime se vodite u biznisu uopšteno? Kako biste savetovali mlade da odbace perfekcionizam koji ih bespotrebno koči?
– Ovim se treba voditi onda kada ima smisla – nisu sve situacije jednako složene i jednako zahtevne. Ali kada započinjete biznis uvek! Tada ni ne znate šta je “savršeno”, tada je pojam savršenog samo vaša definicija istog i sve dok se za time traga i očekujete to da postignete da biste pokrenuli posao ili lansirate prozivod na tržište samo ćete gubiti vreme.
Korisnici će sami reći šta je za njih savršeno i ukazati na stvari na koje treba obratiti pažnju. Mnogo je zdraviji rast koji je zasnovan na kontinuiranoj komunikaciji sa korisnicima, osluškivanju njihovih potreba i daljem usložnjavanju proizvoda ili usluge u skladu sa zahtevima i u okviru vaših trenutnih kapaciteta i mogućnosti.
Najbolji primer nam je sopstveni: YoloBook aplikacija je imala samo jedan proizvod u ponudi, sa skromnim interfejsom koji je u suštini i služio kao test, dok danas ima preko 10 prozivoda, i sve opcije koje su nam korisnici tokom godina sugerisali i tražili. ZDRA Branding agenciju smo činili
nas dvoje i nudili smo samo usluge izrade sajtova i brendiranja, a ove godine agencija će prerasti u softversku kompaniju koja svojim klijentima nudi sve od izrade sajtova do izrade kompleksnih softvera, aplikacija i igara. Takođe smo slušali potrebe svojih klijenata i tržišta, i u odnosu na to se prilagođavali i širili tim i portfolio usluga.
Najbolji savet je svakako da počnete – neće biti lako i biće beskonačno prepreka i iskušenja, ali se najbolje uči u hodu i najviše iskustva se stiče kada se sami nađete u nepoznatom. Tada je i najzanimljivije.
Oboje volimo da rizikujemo, ne plašimo se da promašimo ili uradimo nešto kako ne treba, jer bez toga se možda nikad ne bismo usudili na mnoge korake koji su nam danas doneli toliko benefita, kojih nikad ne bismo ni bili svesni da se nismo “okockali” i probali.
Pored Yolo Technologies, osnivači ste i veoma uspešne brending agencije ZDRA. Kako ste odlučili da uronite u ove vode i klijentima omogućite prepoznatljiv brending od A do Š?
Statap svet je zanimljiv i rad na inovativnim idejama je uvek inspirativan, mnogo se uči i donosi jedinstveno iskustvo građenja biznisa. Ali startapi se obično grade timski – nas je samo u startu bilo 5, danas je tim suvlasnika i investitora još veći, i grade se obično sa ciljem da se prodaju.
Nas dvoje smo želeli da paralelno gradimo nešto što je samo naše, a šta drugo od onoga u čemu smo najbolji i onoga u čemu najviše uživamo. Tako smo sve vreme uporedo radili na agenciji, pružajući klijentima konkretna tehnička znanja, trudeći se uvek da delimo svoja iskustva i dajemo im odgovore na sva pitanja koja možda i nisu uvek u vezi sa sajtom ili samim brendingom. Svakom klijentu smo pristupali kao da je naš biznis i kao da za sebe radimo. Nismo se rasplinjavali previše na veliki broj klijenata kako se ne bi izgubio kvalitet i kako mi ne bismo izgubili fokus.
Bitno nam je da agencija živi i da gradi kvalitetan portfolio, a znali smo da će vreme za rast doći u nekom trenutku – koji se dešava upravo sada, dve godine kasnije.
Pored priče o uspehu, o kom svi žele da čuju, vaša priča očigledno je i ona o istrajnosti i vrednom radu. Koliko je teško graditi više uspešnih kompanija odjednom? Imate li trenutke u kojima poželite da zastanete i na dan ili dva ne budete glavni i odgovorni, te kako ih prevazilazite?
– U početku je najteže jer je tada sve na vama, i tada nema bežanja koliko god želeo. Cilj je da vremenom posao bude organizovan tako da radi i bez vas, jer firma nismo ni Tijana ni ja, već ljudi koji u njima rade. U YoloBook-u smo u ovom trenutku samo članovi upravnog odbora što znači da nemamo operativna zaduženja, dok se u agenciji trenutno bavimo postavljanjem ispravne strukture koja je takođe samoodrživa.
Uvek ima tih trenutaka, najčešće od umora, ne baš od stresa, jer smo nas dvoje prilično staloženi i ne dešavaju se burnout-i ili neke ekstremne situacije u kojima bi neko zaista poželeo da nije tu gde jeste.
Prevazilazimo ih tako što vikende provodimo sa porodicama, u Novom Bečeju ili Kraljevu ili u Beogradu sa prijateljima, trudimo se da što više i češće punimo baterije na taj način, jer je onda s početkom radne nedelje sve lakše.
Ovo nije bio slučaj na početku, ovo je praksa sada kad smo shvatili šta nam najviše prija, a ujedno i osnažuje veze sa nama najbitnijim ljudima koji su nažalost u nekom periodu bili zapostavljeni zbog drugih prioriteta.
Postoji li nešto što biste voleli da ste znali pre pet godina i uradili drugačije?
– Gledano iz ove perspektive – možda samo da će se zasigurno sav rad i trud isplatiti u trenucima kada nam ne izgleda tako. Verovatno ništa ne bismo drugačije uradili, bilo je idealno vreme da uložimo maksimalno energije i vremena u posao, sve na tom putu je bilo i uzbudljivo i lepo i ružno i teško, ali je sa sobom nosilo mnogo iskustva i mnogo lekcija koje su nam danas oboma beskonačno vredne. Da smo uradili nešto drugačije ili pametnije možda ih nikad ne bismo ni naučili.
Koje su najveće prepreke s kojima ste se u poslu susretali?
– Naša najčešća prepreka je bilo vreme i činjenica da dan traje samo 24h. Jedan dug vremenski period nije bilo sekunde da nemamo šta da radimo, samo je bilo pitanje šta je prioritet tog dana ili tog trenutka, i ma koliko se dobro organizovali, prosto je obim posla bio toliki da ni sami ne znamo kako smo sve izneli. I dalje nije bio trenutak da nekoga zaposlimo, nismo bili ni finansijski u mogućnosti za to, tako da su sve do početka 2019. najveće prepreke bile kratak dan i to što mora da se spava ponekad.
Što se tehničkih prepreka tiče, uglavnom su iz sfere razvoja u okviru tehnologija koje su nam nepoznate – razvoj YoloBook iOS aplikacije na primer, koji nam je u početku mnogo uticao na posao i zadovoljstvo korisnika.
Što se tiče finansija, nekako nam se često “posrećilo” i novac nam je dolazio i pojavljivao se u poslednjem času, sekund pre nego što pomislimo to je to, kraj, nema dalje. Ovde bih pomenuo reči jednog uspešnog preduzetnika koji je rekao da sreća postoji, ali i da eksponencijalno raste kada se trudiš.
Može se reći da ste otkrili tajnu uspeha. Šta je “ono nešto” potrebno za ovakav poslovni rast: ideja, predan rad, sjajan tim, nešto četvrto, ili kombinacija svih ovih elemenata?
– Sve po malo, ali je potrebno i malo ludosti i rizika. Oboje volimo da rizikujemo, ne plašimo se da promašimo ili uradimo nešto kako ne treba, jer bez toga se možda nikad ne bismo usudili na mnoge korake koji su nam danas doneli toliko benefita, kojih nikad ne bismo ni bili svesni da se nismo “okockali” i probali.
Potrebno je i malo avanturizma i hrabrosti, jer je svaki projekat, ideja, posao, izazov za sebe, ako ih se plašite još bolje jer će uspeh na kraju biti mnogo draži i veći jer ste ih prevazišli.
Treba malo i žrtve i svesti da neće sve uvek biti kako zamišljamo, bilo je trenutaka da uložimo sve i ostanemo na nuli, što nas nije sprečavalo da istrajemo, naravno uz neizmernu podršku i podstrek kvalitetnog okruženja.
U svakom slučaju, tajna uspeha ne postoji, samo niz uspešnih, manje uspešnih i neuspešnih poteza iz kojih je najvažnije naučiti nešto i potruditi se da ih primenite od tog trenutka pa na dalje. Naš najveći uspeh je što smo pored svega uspeli da opstanemo, da mladi obezbedimo sebi nezavisnost i egzistenciju, privodimo fakultet kraju, održimo kvalitetne veze sa porodicom i familijom, sve krunišemo brakom i novim članom ove lude porodice koji će nam se pridružiti na leto.
Kada započinjete biznis ni ne znate šta je “savršeno”, tada je pojam savršenog samo vaša definicija istog i sve dok se za time traga i očekujete to da postignete da biste pokrenuli posao ili lansirate prozivod na tržište samo ćete gubiti vreme.
Partnerska podrška uvek je važna, a pretpostavljamo da je u vašem slučaju još i više tako, s obzirom na to da se posle posla ne pozdravljate i odmarate jedno od drugog do sutra 🙂 Jeste li jedno drugom uvek vetar u leđa, ili se ne libite da imate ozbiljne poslovne konflikte i pretresate stvari iz više uglova?
– S obizrom da smo se nas dvoje prvo povezali kao poslovni saradnici koji vole da rade jedno s drugim, pa onda kao emotivni partneri, nekako smo od početka naučili da razdvajamo te dve stvari. S vremenom su nam se i obaveze i putevi na poslu razdvajali, tako da sada ima dana kada se ne vidimo po ceo dan ili uspemo samo da zajedno odemo na ručak. Uveče kad dođemo kući obično bude ili kao da se nismo videli nedelju dana ili prosto damo jedno drugom oduška gde svako poštuje vreme onog drugog, koje bi da provede u miru sa svojim mislima ili radeći nešto deseto.
Zapravo nikad nismo imali konverzacije na temu toga da li smo se zasitili jedno drugog jer provodimo obično po ceo dan zajedno, samo se trudimo da funkcionišemo tako da ne ugrožavamo ni posao, ni ljubav, ali ni socijalni život. Kad nas neko pita kako uspevamo – ovo je obično i odgovor, samo normalan odnos, pun uzajamnog poštovanja i razumevanja.
Jedno drugom smo najveći vetar u leđa, ali i smo jedno drugom i najveći kritičari. Volimo da pretresamo stvari naglavačke i vodimo duge diskusije raspravljajući obično o svrsi ili daljim odlukama, ali su te diskusije uvek konstruktivne i ne završavaju se dok ne izvučemo zaključak. U svakom slučaju su ozbiljne, ali nikada konfliktne.
Je li raditi sa životnim partnerom i graditi ozbiljne kompanije bajkovito koliko se čini?
– Mnogi kažu da nije i da to nikada ne bi mogli i to je sasvim razumljivo, uskladiti posao i emotivni život nije lako čak ni kada partneri ne rade zajedno.
U našem slučaju je suprotno, kako god zvučalo. Tijana je moj najbolji sagovornik, saradnik i savetnik, i najbolje funkcionišemo kada radimo zajedno. Građenju biznisa pristupamo isto kao i svemu u životu, sa jasno definisanim očekivanjima, dozom spontanosti i rezerve, i sa nestrpljenjem da vidimo šta nas očekuje na tom putu. Jedno drugom od početka dajemo prostora za individualizam i izražavanje sopstvenih potencijala, za samostalno donošenje odluka koje nisu u domenu onog drugog i smatram da je to jedini način da odnos emotivni-poslovni partneri funkcioniše.
Možete li nam otkriti šta uzbudljivo planirate u ovoj godini?
– Ova godina će verovatno biti i naša najveća prekretnica. Trenutno radimo na otvaranju nove firme, koja će zapravo biti proširenje agencije, sa većim timom i portfoliom usluga, sa čim bismo trebali da završimo do kraja marta. Dodajemo u poslovanje i nove tehnologije, iz sfere blockchain-a, NFT-jeva i gaming-a koji su budućnost, za koje smatramo da imaju veliki potencijal i da ćemo se uspešno pozicionirati kao pioniri kada je ova vrsta razvoja u pitanju.
Prateći trendove i okolnosti, sada je pravi trenutak za to, ali i za formiranje ozbiljnije strukture koja bi bila nezavisnija od postojeće, s obzirom da s početkom leta postajemo roditelji i da je to još jedna uzbudljiva avantura koja nas očekuje i za koju se uveliko pripremamo.
Što se tiče YoloBook-a, završeno je otvaranje firme na tržištu Turske, tako da nas očekuje i početak poslovanja na tom velikom tržištu, što je uvek turbulentno, ali i s godinama sve lakše i lepše. Radi se i na novim prozivodima, i nekim novima opcijama za naše korisnike, ali to ćete ubrzo sve i saznati, zadržaćemo to kao iznenađenje.
Tijana će na kratko da se “penzioniše”, trenutno joj je uloga majke najvišeg prioriteta, a planira i da diplomira i upiše online MBA u Ženevi, tako da će napokon imati vremena da ostvari i te svoje ciljeve, dok ja planiram da preuzmem najveći deo obaveza koje se tiču posla.
Radi se i na još nekim zanimljivim projektima, koji nisu direktno iz naše branše, ali kada ih lansiramo, sigurno ćete prvi čuti za njih.
Svakako, ovo su samo trenutna dešavanja, ko zna šta sve može da se izrodi do kraja godine.
Vidi i: Miri Rodrigez, Microsoft: Tuđe mišljenje vam ne plaća račune
Intervju: Anja Stanišić
Foto: Dalibor Danilović