Najvažnija stvar u vezi sa životnom energijom je svesno, ritmičko disanje. Što dublje dišemo, dublje osećamo sopstvenu snagu, povezanost sa telom i oslobađamo se potisnutih emocija
Poslednjih dvadeset godina Pušan Govind nalazi se na putu transformacije i edukacije u okviru različitih škola i metoda disanja. Više od petnaest godina deo je međunarodne škole za disanje „Diamond Breath“ i danas je jedan od fasilitatora njihovog treninga, a poseduje sertifikat evropske asocijacije za Somatic Experience po pristupu Pitera Levina. Pre svega toga bio je preduzetnik i posedovao je svoju kompaniju u Španiji. Uprkos poslovnom uspehu koji je ostvario, osećao je da mu nešto nedostaje i duboko u sebi čuo je glas koji je tražio od njega potpunu promenu. Suočivši se sa snažnim emotivnim previranjima, prodao je kompaniju i preselio se u Peru, gde je došao u kontakt sa drevnim znanjima i učenjima. U Beogradu je održao radionice i edukacije disanja u organizaciji Centra za razvoj i radost „Homeplace“. I govori nam o nečemu što shvatamo potpuno automatski i prirodno, a što je esencijalno za naš život, suštinu i (samo)ostvarenje – o disanju.
Zašto zaboravljamo koliko je disanje važno?
– Došli smo na ovaj svet ukorenjeni u hará, u našem abdomenu, puni poverenja u svoje telo, u potpunoj rezonanci sa životom. Ovo stanje otvorenosti, života i poverenja ogleda se u prirodnom talasu detetovog daha. Onda počinje naše putovanje i odrastanje, društveno, socijalno i religiozno uslovljavanje, događaju nam se traumatične stvari, porodični problemi isplivavaju na površinu i mi zaboravimo da koristimo disanje kao apsorber šoka i ograničavamo ga plitkim dahom. Taj zaštitni mehanizam koji smo razvili prekinuo je prirodni tok disanja i sprečava vas da potisnute emocije izađu na površinu i potencijalno nas ugroze. Odvojili smo se od naše biologije, od istinskog sopstva, od naše prave prirode. Rezultat je, veoma često, da živimo u konstantnom osećaju nepovezanosti i neuroze.
Kako nam disanje može pružiti emotivnu slobodu, prevazilaženje starih sećanja ili nesvesnih obrazaca, kako može da nam pruži ponovnu povezanost sa prirodnom i omogući da slobodno izrazimo svoju životnu energiju?
– Naš dah ne nosi samo kiseonik već i energiju života, koja je poznata kao prana ili či, kako nas uče stare tradicije joge ili tao učenja. Različitim metodama i tehnikama, kojima i škola „Diamond breath“ podučava, mi podržavamo oslobađanje emotivnog stresa, jačamo psihološki, neurološki i imunološki sistem, što dovodi do integracije svesnog i nesvesnog uma i samim tim do fizičkog ozdravljenja. Kada razbijemo uslovljene obrasce disanja i otvorimo hronično napete fizičke i mentalne strukture, ulazimo u duboku relaksaciju. U fizičkom i energetskom smislu sirova energija smeštena u delu pelvisa ima potencijal da postane ljubav, strast, kreativnost, intuicija, može lakše da se popne ka višim delovima – ka temenu glave i na taj način zaokruži prirodni tok životne energije. Za mene je disanje ključ koji otvara sve procese, osnova i najvredniji alat u radu sa telom i meditacijom.
Kada razbijemo uslovljene obrasce disanja i otvorimo hronično napete fizičke i mentalne strukture, ulazimo u duboku relaksaciju. Za mene je disanje ključ koji otvara sve procese, osnova i najvredniji alat u radu s telom i meditacijom
Koji ste to glas čuli koji vas je naveo da iz poslovnog sveta i preduzetništva odete i počnete da se bavite radionicama i obukom disanja?
– Taj glas je oduvek postojao u meni. Sećam se trenutaka kada sam ga kao dete čuo jasno i glasno. Takođe se sećam dana kada sam prestao da radim ono što su drugi od mene očekivali. Pre toga, korak po korak, preduzimao sam sve da postanem sve što su drugi očekivali – oženio sam se, počeo svoj privatni posao sa dvojicom kolega. S jedne strane sve je išlo dobro, a s druge strane, iznutra sam se raspadao. Te kontradikcije su počele da se ispoljavaju kroz sve veću tenziju koja je dovela do paničnih napada. Skoro celu jednu godinu imao sam ove simptome. Išao sam kod psihologa, ali u tom trenutku to nije bilo ono što mi je trebalo. Nakon nekoliko nedelja traganja za terapijom, otkrio sam kraniosakralnu terapiju i nutricionistu uz čiju pomoć je počinjalo da mi bude bolje. Počeo sam da vežbam tai či i da meditiram. To stanje je potrajalo nekoliko godina dok nisam otišao na meditativnu Ošovu radionicu. To je bila dinamička meditacija, moćna aktivna meditacija na kojoj se oslobodite mnogo tereta i na kojoj možete da izrazite emocije, a na kojoj sam imao jasnu viziju, ponovnu vezu s unutrašnjim glasom koji sam nekada mogao jasno da čujem.
I onda ste odlučili da prodate kompaniju? Imate li neki savet za izlazak iz zone komfora?
– Nakon tog događaja nisam bio siguran gde idem, ali sam znao koji su sledeći koraci. Počeo sam da stvaram nove veze. Kompanija je bila osnova svega i finansijski implus koji mi je tada bio potreban. Zahvaljujući svim godina predanog rada i posvećenosti, mogao sam da provedem nekoliko godina samo putujući po svetu i istražujući disanje, edukujući se i završavajući treninge. Osećao sam da je mnogo važnije da iscelim svoje rane i da ispoliram svoju ličnost, da otkrijem ko sam ja u stvari. Moj savet svima koji su u fazi transformacije jeste da skoče u nepoznato i da veruju svom srcu i unutrašnjem glasu koji čuju. Takođe ću reći na osnovu svog iskustva da ovi trenuci duboke transformacije nisu laki, mogu da bole i potrebna je hrabrost da kroz njih prođete i da se otvorite ka novim počecima. Veoma je važno da prethodno poglavlje zatvorite sa zahvalnošću i darežljivošću i da budete iskreni prema onima koji su bili deo našeg života u tom trenutku.
Zaboravljeni jezik tela
„Za telo možemo reći da je luksuzni kontejner i predivno vozilo. Um može vrlo lako da nam da pogrešnu sliku o sebi“, kaže Pušan. „Nažalost, dok odrastamo, zaboravljamo njegov jezik i da slušamo njegove signale kojima nas upozorava na oboljenja ili od nas traži da mu pružimo ljubav i podršku. Vežbama disanja otvaramo i izražavamo svoje emocije i ponovo se povezujemo sa telom, oslobađajući ih i prevazilazeći naš uslovljeni refleks ‘bori se ili beži‘. U tako opuštenom stanju možemo da odgovorimo na život trenutak po trenutak, bez tenzije, na jedinstven i spontan način i u skladu sa svojim životom ili putem.“
Pušan će održati obuku od 27. 9. do 1.10. 2019. godine.
Više o programu obuke preko mejla: [email protected]
Intervju: Jasmina Stojanović
Foto: Privatna arhiva