Kao žena ženi priznajem vam: imam celulit i strije. Na bedrima mi ‘visi’ malo kože. Imam povremeno nečisto lice s mjesečnim prištićima, tamnim krugovima i povećanim porama. Ožiljci na nogama. Imam male grudi, velike uši i stopala, neravne obrve, bore oko očiju, krive zube, možda krive noge… Tko zna što će mi još pasti na pamet, pa da ga objesim na listu. Jer ja sam žena. 😊
Sličan razgovor imaju sve žene u ovim našim glavama. Epiteti su drugačiji, “problemi” su isti.
Razlika je samo u osjećaju koji imate o sebi kad ovo kažete. Prije 10 godina me sve ovo isto baš smaralo, danas se smijem dok ovo pišem i ne osjećam se niti malo manje vrijedno ili ružno, bez obzira na navedene stavke. Jer su te stavke JA, moj život. Strije imam od 14. godine, jer sam se udebljala malo brže i malo više. Ožiljke od bubuljica od 16. Hvala ti pubertet, ali iskreno. Bore oko očiju jer sam se smijala do suza sa dragim ljudima cijeli život. Nakrivljene zube iako sam sa 12 nosila aparatić. Ožiljke po nogama od padanja s bicikla jer sam mislila da sam kaskader. I višak celulita i podočnjake jer sam rodila prelijepo dijete i nisam otad pošteno spavala.
Kako pričate sa sobom?
Često smo prestroge prema sebi i nastojimo ispuniti Sliku o Ženi koja nam je nametnuta. Sve moramo moći, stići i biti. Žene, lijepe i savršene za svoje muževe ili druge muškarce, savršene majke koje sve stižu, zaposlene žene koje uspješno obavljaju svoj posao. I sve to skupa balansiraju. Znate šta, ne moramo mi ništa!
Nije čudo što se ne osjećamo ugodno u vlastitoj koži, obzirom čime smo svaki dan bombardirane od strane medija i društvenih mreža. A da sebi još otežamo, svaki dan se “častimo” ne baš lijepim riječima dok stojimo pred ogledalom, a i bez ogledala. Patimo od manjka samopouzdanja i to želimo nadomjestiti kojekakvim čudesima, šminkom, push-upovima, face filterima ali što od nas ostaje na kraju dana kad skinemo masku?
Ljubav prema sebi (selflove)
Kako sebe voljeti i biti sebi vrijedna? Tako što posvetite vremena sebi. Ono što njegujete raste. Pronalazimo izgovore poput Ah da bar imam vremena. Imamo vremena, ako nađemo način. Govor koji vodimo sa sobom se odvija cijeli dan, neovisno o tome što radili. Zato drugi put kad stanete pred ogledalo recite si: Lijepa sam, dovoljna sam, u redu je biti samo ljudsko biće s manama. Kad se oblačite ili skidate pohvalite svoje tijelo, kad se šminkate recite nešto pozitivno o svom licu, stvarajte naviku da si govorite nešto lijepo. Unutarnji monolog je navika, kao i sve drugo.
Ovo možda zvuči smiješno, ali djeluje, vjerujte. Ja na ogledalu imam napisano I’m enough. I to je prvo što vidim kad stanem pred ogledalo. Ako mi je to prva misao, onda svaka slijedeća mora biti bolja. Zamislite da cijeli dan svom djetetu ili nekome koga volite govorite negativne stvari… Pa zašto onda sebi to radite?
Više o tome kako se riješiti negativnih misli, možete pročitati ovdje.
Stvaranje osjećaja vrijednosti
Ljubav prema sebi gradi se postupno. Važno je započeti. Samo mijenjanje unutarnjeg monologa je naravno korisno, ali neke akcije tu i tamo su svakako dobrodošle. Čitanje knjiga je meni promijenilo život, uistinu. I pogled na koji sebe gledam. Ulažem u sebe i samim time sebi više vrijedim. Ne drugima, Sebi.
Osjećam se super jer pišem ovo, imam osjećaj da pridonosim. Osjećam se vrijednije jer radim nešto za sebe, razvijam se, rastem kao biće, kao duša, kao osoba.
Razvijanjem sebe kao osobe, fokus se miče sa fizčkih obilježja, mana i nedostataka te usmjerava na ono važnije: što smo i tko smo u duši, kako zračimo ljudima oko sebe, kako se odnosimo prema drugima.
Prava ljepota dolazi iznuta i nije kliše uopće. Svi poznajemo žene koje jednostavno zrače i osvajaju sve oko sebe, iako fizički nisu baš tolike ljepotice. Dok s druge strane poznajemmo žene koje su uistinu jako lijepe, ali nemaju ono nešto. E pa ono nešto je ključan faktor, a to je: osjećaj vlastite vrijednosti i zadovoljstva sobom.
Radite ono što vas ispunjava i čini boljom osobom
Za početak oprostite sebi i drugima. Za sve što vas je obilježilo, svaku ružnu riječ ili događaj koji vas je pogodio, za sve ono što Nisam, a trebala sam. Maknite sve terete sa svojih leđa i otkačite prikolice prošlosti koje vučete, oprostite si za svaki put kad se niste igrale s djecom, kad niste drugima dali dovoljno pažnje, kad niste pomogli nekom, a možda ste trebali. Znate šta? Uredu je. Samo smo ljudska bića, ne krivite se zbog propuštenih prilika, nego stvarajte sebi nove u kojima ćete uživati.
Prioritet nam treba biti dobar osjećaj o sebi, potkrijepljen malim svakodnevnim akcijama. Pola sata isključivo za sebe svi imamo, bez obzira na okolnosti. Samo je pitanje hoćemo li upaliti Netflix ili neki film/seriju, ili ćemo reći: Vrijeme je za mene, pa uraditi nešto zbog čega ćemo se osjećati bolje. Ne kažem da ne trebate gledati ništa i samo se zatvoriti u sebe. Nego stvoriti balans. Npr. prvo 20ak minuta joge ili 20ak stranica knjige, pa ću onda pogledati film. Nije bitna kvantiteta učinjenog, nego kvaliteta i konzistencija.
Napišite 5 stvari koje bi vas mogle ispuniti, koje možete raditi na svakodnevnoj bazi, a da ne uzimaju previše vremena.
To npr. može biti vježbanje ili šetanje. Odvojite sebi 15ak min ujutro ili navečer za bilo kakvu vrstu vježbe (ovo je za nevježbače poput mene). Vi koje provodite preko sat u teretani-svaka vam čast. 👍
Čitanje isto tako. Ako niste tip od knjige, YouTube je prepun različitih motivacijskih videa.
Plivajte, pletite, sređujte vrt, pišite, napišite tu pjesmu koja vam se navečer provlači kroz misli, slikajte, fotografirajte, crtajte, načina je bezbroj zaista. Jedino bitno od svega jest da vas čini sretnom i daje vam osjećaj da pridonosite sebi i drugima. I molim vas, nipošto se ne krivite i ne spuštajte glavu pred samom sobom.
Volim vas. Volite sebe, tako ćete puno lakše voljeti druge. :*
“Uvijek budite prvorazredna verzija sebe, umjesto drugorazredne verzije nekog drugog.” – Judy Garland
Naslovna fotografija: privatna arhiva
