Nevidljiva.
Nesnađena.
Van korita.
Hladna.
Krhka.
Oštra.
Lomljiva.
Kao led.
Dozvoli sebi da budeš.
Sve to, a onda, kada se pretvoriš u fragmente i misliš da nema nade, seti se. Ti si voda. I kad si tiha i kad si slomljena i kad si magla, i rosa. Vrati se sebi. Teci.
Znaš li gde je tvoje ušće?
Plaši te put do tamo.
Strepiš da će te uvući i progutati vir sopstvenog nerazumevanja. Opet upitaj sebe, jesi li voda ili si nespokojna grančica slomljena iznenada sa mesta pripadanja snagom planinske reke, sama, bez igde ikoga, da bolno jeca posle svakog naglog vodenog pada koji je bije nemilosrdno i udara o oštro kamenje. Godine su potrebne da se to oštro kamenje uglača i postane neosetni deo reke za one koji plove njome, spokojno mesto za stanku i milovanje sa suncem… Ne misli o grančici i njenom potonuću u vrtlog nespokoja, misli o vodi. Budi voda. Oseti njenu snagu, njenu nezaustavljiost, čistoću u kojoj buja život ne sasvim vidiljiv sa strane. Rasti u širinu, bujaj, plavi, ruši brane, snaga si!
Nisi ni primetila, izlila si se u okean. Da li se plašiš jer nema obale kao čvrstog tla za koje možeš da se zalepiš i definišeš sebe drugačije od svega što si mislila na početku. Ostani velika, beskrajna i nemoj sputavati taj strah od neizvesnosti. On je tu da promenu učini uzbudljivom. Opet si ti TI! Pretvorivši se u beskraj, vratila si se svom telu, sebi.
Plutaj.
Diši.
Bez pokreta.
Napokon nisi zaglavljena iako si izgubila sebe u neodređenosti. Imaj poverenja, krećeš se. Ne možeš da potoneš jer si VODA!
To je tvoj put, rast, osvajanje, novo izlivanje i novo račvanje…ušća i virovi… Možeš da dobiješ oblik koji god poželiš.
Možeš da staneš u dve sklopljene šake i utoliš žeđ umornome i imaćeš svrhu.
Možeš da budeš mrestilište zlatnih ribica, ogledalo meseca u noćima kad je pun i magičan.
Ti si snaga i divlja si. Ali si i krotka, staješ u suzu koja je nekad tuga a nekad radost, baš kao život.
Ti si nezaustavljiva, sunce te milovalo kad si bila led i postala si tečna. Kiša si koja daje život. Ti si ogledalo svega oko tebe zato si i srna i drvo u doba cvetanja čije latice osećaš na svom telu. Brani se od onih koji te ne čuvaju, ne poštuju i zaboravljaju. Izlij se dobrotom na njihove tesne obale i speri ono loše. I ostani uvek ista, uvek čista.
Naslovna fotografija: Pinterest