Očekuje se da će na Arktiku pasti više kiše nego snega – i to nekoliko decenija ranije nego što se očekivalo, pokazalo je novo istraživanje.
Prelazak sa snega na kišu uzrokovan je ubrzanim zagrevanjem i gubitkom morskog leda izazvanim klimatskom krizom. Ljudske aktivnosti, pre svega sagorevanje fosilnih goriva, dovele su do toga da se svet zagreva za oko 1,1 stepen Celzijusa u poslednjih 200 godina, a neke regije se zagrevaju brže od drugih.
Arktik se, na primer, zagreva dvostruko brže od globalnog proseka. Morski led na Arktiku je u opadanju od 1979. godine, otkrila su satelitska posmatranja, sa prosečnim obimom morskog leda na najnižoj tački od 1850. godine.
Nova studija, koju je sproveo internacionalni tim na čelu sa Univerzitetom u Manitobi, objavljena je u utorak u časopisu Nature Communications, prenosi Independent.
Vodeća istraživačica Mišel Mekristal, saradnica u Naučnom centru za posmatranja Zemlje u Manitobi, rekla je da će promene imati “ogromne posledice” koje uključuju manje snežnog pokrivača, povećano otapanje permafrosta (trajnog mraza) i velike poplave usled povećanog rečnog protoka. Sve to će imati posledice po divlje životinje i ljudsku populaciju, napomenula je ona.
U avgustu, kiša je prvi put otkad se prate ovi podaci, pala na najvišoj tački ledenog pokrivača Grenlanda. “Činjenica da trenutno ima padavina na vrhu Grenlanda i da će ih u budućnosti biti sve više – pomalo me zaprepašćuje”, rekla je Mekristal.
Arktička kiša će varirati u zavisnosti od sezone i regije, tvrde istraživači. Najnoviji klimatski modeli otkrili su da će kiša u jesenjem periodu dominirati nad snežnim padavinama do 2050 – 2080. godine, a ne decenijama kasnije, kako su pokazali stariji modeli.
Manje snežnih padavina će uticati na ono što je poznato kao albedo feedback – koliko se reflektuje Zemljina površina i da li se sunčevi zraci odbijaju ili apsorbuju.
Pročitaj i: More na Arktiku se prvi put u istoriji nije zaledilo u ovo doba godine
Dalje, manjak belog pokrivača znači da će tamne okeanske vode i zemlja apsorbovati više svetlosne energije, što dovodi do povećane emisije ugljenika, oslobađanja metana i odmrzavanja permafrosta. Činjenica da će za nekoliko decenija na Arktiku biti više kiše nego snega moglo bi da uništi populaciju divljih karibua, irvasa i mošusnog govečeta, sprečavajući ih da traže hranu.
Tim, sastavljen od istraživača sa Univerzitetskog koledža u Londonu, Univerziteta Kolorado Bolder, Univerziteta u Laponiji i Univerziteta u Ekseteru, naglasio je važnost obuzdavanja globalnog porasta temperature na ambicioznih 1,5 stepeni Celzijusa utvrđenih Pariskim sporazumom iz 2015.
Ako možemo da ostanemo ispod 1,5 stepeni Celzijusa, onda u nekim regijama Arktika kiša možda neće nadvladati sneg. Međutim, svet se kreće ka porastu temperature većem od 3 stepena Celzijusa u ovom veku, pokazao je izveštaj Ujedinjenih nacija za 2020. godinu.
Foto: Anna Frizen on Unsplash