Zorana Arunović, srpska reprezentativka u streljaštvu, svetska prvakinja u disciplini vazdušni pištolj na 10 metara, a od nedavno i jedna od ambasadorki Instituta za ženski sport, u ekskluzivnom intervjuu za Original govori o tome kako je 2020. godina poremetila svet sporta, šta možemo da očekujemo u godini koja je pred nama, ali i kakva je trenutna situacija u Srbiji za devojčice koje žele da se bave sportom.
Ove godine trebalo je da se dese Olimpijske igre u Tokiju, ali iz dobro poznatih razloga odložene su. Kako je to uticalo na tebe kao sportistkinju i olimpijku?
Svakako da je pomeranje i odlaganje Igara za narednu godinu uticalo dosta na mene. Zapravo, ovo pomeranje je promenilo moje životne planove i u potpunosti narušilo jedan dobro skovan četvorogodišnji plan. Mi – žene, sportistkinje, olimpijke, planiramo svoje živote umnogome prema olimpijskom ciklusu. Znam da su mnoge devojke želele da baš u Tokiju završe svoje karijere i posvete se svojim porodicama.
Sada je sve to stavljeno na čekanje i pred nas je stavljena još jedna godina treninga i priprema, te je naredni četvorogodišnji ciklus (Olimpijada), skraćen za godinu dana. Tako da, kada se sve uzme u obzir, 2020. godina je svakako uticala na živote svih ljudi, svih sportista, kao i svih olimpijaca, koji su vrhunac jednog četvorogodišnjeg ciklusa planirali da naprave baš u Tokiju ove godine.

Kako se osećaš sada i kako gledaš na godinu koja dolazi?
Za sada ne osećam kao da smo ušli u olimpijsku sezonu, da budem iskrena, jer se i dalje suočavamo sa otkazivanjem takmičenja, koja su planirana za januar naredne godine. Mislim da će 2021. godina biti godina izazova, jer sam sigurna da je deprivacija takmičenja iz ove godine napravila veliki uticaj na karijere svih sportista, koji nisu mogli da se takmiče.
Ja sam, na primer, od marta do današnjeg dana imala samo tri takmičenja, sva tri u roku od mesec dana, a sve ostalo je bilo podređeno treningu. To je premalo takmičenja, ali sa druge strane, napravila sam poprilično veliku zalihu treninga, jer ni u toku vanrednog stanja, kada je uveden policijski sat na teritoriji Srbije, nisam prestajala da radim, doduše u kućnim uslovima. Verujem da sam napravila najviše što sam mogla, u skladu sa okolnostima, ali opet, manjak takmičenja me zabrinjava. Tako da, kao što sam već rekla, mislim da će iz tog razloga 2021. godina biti godina velikih izazova.
Ipak, ova godina, iako drugačija nego što se očekivalo, za tebe nije bila godina pauze. Posle nekoliko meseci bez takmičenja, vratila si se i postavila nove rekorde?
Tako je. Kada je proglašeno vanredno stanje i uveden policijski sat, donela sam opremu kući i radila u kućnim uslovima koliko je to bilo moguće, u skladu sa trenutnim okolnostima. Pauziranje nije bilo opcija jer sam želela da dočekam nastavak sezone, ma kada on bio, spremna, ali i zato što sam želela da iskoristim taj period za usavršavanje sebe koliko je to bilo moguće.
Kada je ukinut policijski čas i kada su trenažne aktivnosti ponovo dozvoljene, u roku od dva dana sam se našla na beogradskom strelištu, na vatrenoj liniji, i to u poprilično dobrom stanju. Na naredna tri takmičenja sam osvojila tri zlata i postigla nacionalni rekord. Rekla bih da sam dobro iskoristila vreme kod kuće i da sam napravila dobar napredak.





Ambasadorka si Instituta za ženski sport. Reci nam nešto više o ovom Institutu i svojoj ulozi tamo?
Institut za ženski sport, kao što mu i samo ime kaže, usmeren je na sport među devojčicama. Mi smo nova institucija, koja tek treba da se razvija i širi svoju mrežu na nacionalnom nivou. U pitanju je projekat dugoročnog karaktera, u koji izuzetno verujem, te vidim sebe u Institutu po završetku karijere. Institut nudi devojčicama besplatne treninge atletike, košarke, odbojke, karatea, streljaštva i ritmičke gimnastike u nekoliko gradova Srbije.
Ponosna sam što sam ambasador ovakvog projekta, jer zaista mislim da na svom primeru mogu da pokažem da devojčice mogu da ostvare sve što požele, pa čak i da budu najbolje u sportu, koji se tradicionalno smatra muškim. Mogu da kažem da sam ja uz sebe imala Jelenu, koja mi je omogućila da ostvarim skoro sve svoje snove. A isto tako sam svesna da nemaju svi svoju Jelenu, pa smo koleginice Ambasadorke i ja tu da podržimo devojčice, da ih ohrabrimo i da im pomognemo u svojim namerama da budu najbolje.
Ovaj projekat je kvalitetan na više nivoa- unapređujemo zdravlje nacije stimulišući devojčice da se bave sportom, baveći se sportom devojčice razvijaju samopouzdanje i uče o pravim vrednostima, ali takođe pravimo i veću bazu, te samim tim imamo više potencijalnih šampiona. Institut devojčicama daje priliku da upoznaju sport, ali na kraju, samo od njih zavisi da li će biti uspešne u tome ili ne. Ambasadorke su svakako tu, da ih podrže u svim njihovim naporima da budu najbolje verzije sebe.
Kakva je situacija u našoj zemlji za devojčice koje žele da se bave sportom?
Ja imam tu sreću da dolazim iz sporta u kome je evidentno veće prisustvo devojčica u odnosu na dečake. Ipak, od koleginica iz drugih sportova sam čula da situacija nije svuda takva.
Ako pođemo od pretpostavke da svako dete, bez obzira na pol, ima želju i potrebu da se druži i da kroz druženje upoznaje sebe i svet oko sebe, jasno je da sport treba i mora da bude podjednako dostupan i sinovima i ćerkama.
Želim da pohvalim entuzijazam društva, kada je ova osetljiva tema u pitanju, ali i da izrazim želju da se to stanje svakim danom učini bar za nijansu boljim.
A kakva je situacija za profesionalne sportiste, koji se ne bave onim najpoznatijim (i najplaćenijim) sportovima?
Kada sam počinjala da se bavim streljaštvom, moj jedini cilj je bio da budem najbolja. I zaista sam to uspela. Nemam problem da kažem i priznam da sam skoro sve svoje snove ostvarila.
Kada govorimo o motivaciji, ona je za mene uvek bila nešto što sam visoko vrednovala, jer mi je bila esencija u poteri za svojim snovima.
Razlika između malih i velikih, tj. poznatih i nepoznatih sportova je jako očigledna, ali je i vrlo zanimljiv taj susret u Olimpijskom selu. Taj momenat kada svhvatite da su strah, strepnja, radost, trema i ushićenje univerzalno osećanje bez obzira na veličinu sporta kojom se bavite.
Autor: Original