Kako se pandemija odrazila na coworking koncepciju koja je bila u usponu? Koje će nam to nove veštine biti potrebne i koja znanja? I kako će coworking odgovoriti na izazove u narednom periodu, pričali smo sa Veljkom Bogdanovićem
Generalni menadžer Smart Office Coworking prostora, Veljko Bogdanović, odgovorio nam je na pitanja i nedoumice koje su se javile tokom proteklog perioda. Počeli smo sa krucijalnim pitanjem: kako se kriza sa pandemijom odrazila i kako će se odraziti na coworking koncepciju koja je bila u usponu?
– Coworking spada u uslužne delatnosti i samo je na par koraka iza turizma, hotelijerstva, ugostiteljstva i transportnih kompanija po trenutnim posledicama ekonomske krize uzrokovane pandemijom. Velika većina coworking prostora je u svetu privremeno zatvorena, a nažalost već ima i primera potpunog zatvaranja. I mi smo privremeno zatvorili naš Smart 22. marta, a prošle nedelje smo ponovo otvorili. Ljudi se postepeno vraćaju. Naravno, još uvek postoji oprez, ali vidimo da su se ljudi uželeli starih navika, kontakta, komunikacije, viđanja kolega, izlaska iz kuće.
Što se tiče perioda pred nama, rano je za analizu i zaključke. Kako će se pandemija odraziti tek ćemo videti. Kratkoročno, biće potrebni meseci da ljudi ponovo budu opušteni i sigurni da mogu da izlaze napolje i funkcionišu kao pre. Dugoročno, coworking i fleksibilne mogućnosti rada će najverovatnije postati ozbiljne alternative klasičnom korišćenju kancelarija koje smo imali decenijama, iz nekoliko razloga. Prvo – s obzirom da velika većina ljudi radi od kuće, odnosno sa neke lokacije koja nije kancelarija, sada je u velikoj meri dokazano da je rad „na daljinu“ moguć. Tako da će svi oni koji su sada iskusili rad na daljinu i njegove prednosti vrlo verovatno i želeti da nastave da tako rade, stalno ili povremeno, a pored stana (koji će u međuvremenu ljudima da dosadi, odnosno već je sigurno) druga opcija je rad iz coworking prostora. Drugo – jedna od najvećih prednosti coworkinga je činjenica da je za manje timove i pojedince daleko jeftinije da rade iz coworking prostora nego da iznajme stan ili klasičan kancelarijski prostor. Treće – coworking prostori su zajednice koje okupljaju mlade poslovne ljude iz različitih branši. Tu se ljudi upoznaju, povezuju, sarađuju i napreduju. Ako će nešto biti neophodno posle pandemije biće neophodno povezivanje ljudi i saradnja. A najbolja mesta upravo za to su coworking prostori. To i jeste suština coworkinga i razlog zašto je coworking bio u takvom porastu.
Ako će nešto biti neophodno posle pandemije biće neophodno povezivanje ljudi i saradnja. A najbolja mesta upravo za to su coworking prostori
Posebno mi je interesantan projekat gradonačelnice Pariza, Anne Hidalgo – „Sve na 15 minuta“. Naravno to nije prvi put da se o tome govori, ali ona ponovo skreće pažnju na ovakvo rešenje koje bi podrazumevalo da nam sve ono što je neophodno – prodavnice, apoteke, domovi zdravlja, škole, sportski tereni, hale, parkovi, pozorišta, bioskopi, kancelarije – budu na udaljenosti od 15 minuta hoda ili biciklom. Što se tiče kancelarijskog prostora to bi konkretno značilo da nekoj velikoj firmi više ne bi bila neophodna velika zgrada ili nekoliko spratova u nekoj velikoj zgradi na jednoj lokaciji do koje zaposleni putuju po sat ili dva vremena, već bi na jednoj lokaciji, na mnogo manjoj kvadraturi bio, na primer, samo najviši menadžment, a svi ostali zaposleni bi ili radili od kuće ili iz lokalnih coworking prostora u njihovom delu grada. Mi već imamo primere svetski firmi koje tako funkcionišu i zapošljavaju ljude u Srbiji i Beogradu. Oni povremeno dođu kod nas u Smart, iznajme radna mesta na jedan ili više dana ili iznajme sale za sastanke. Situacija sa ovim virusom će samo još više podstaći i druge firme da tako razmišljaju, a ekonomska situacija će pogotovo coworking približiti kao alternativu i rešenje.
Koje će nam to nove veštine biti potrebne u svetu nakon pandemije?
– Najviše verovatno u sferi digitalnog, online pristupa, tzv. „clouda“, ali s obzirom na tehnološku revoluciju koja se već odigrala, a da mi to već nismo ili jesmo primetili, poslovanje je već išlo u tom smeru, a ova situacija je to samo ubrzala. Suština će biti, ponuditi usluge i znanje online. Već sada vidimo puno dobrih primera: online pijaca sa uslugom dostave, različiti časovi i obuke, psihološko savetovanje, poslovne konsultacije online, a očekujem da ponuda postane još veća. Interesantan je primer jednog našeg klijenta. On je stariji gospodin, bivši šahovski velemajstor. Kad se povukao iz takmičenja, ljudi su nastavili da ga kontaktiraju, tražili su da ih podučava. Kako je bio poznat, dobijao je pozive i iz inostranstva. U prvo vreme je putovao, a onda je pre nekoliko godina prešao na online. Držao je časove preko Skajpa, ali se na primer, fokusirao samo na zemlje i vremenske zone u okruženju. Pre par godina je dobio prvo unuče i onda je rešio da edukaciju stavi u drugi plan.
Mislim da su nam još neophodnije, još važnije neke “stare” veštine. Komunikacija na prvom mestu. Umeti saslušati klijente, shvatiti šta im treba, razumeti potrebu i to im ponuditi.
U sadašnjem trenutku, a pogotovo u budućnosti, biće neophodno prilagoditi se i znanje ponuditi online i ponuditi ga na više jezika
Biće nam neophodna partnerstva i saradnja. Već vidimo primere saradnje svetskih firmi u rešavanju aktuelnih problema i potreba i iznalaženju rešenja u medicini. General Electric i Ford su se udružili u proizvodnji respiratora. Vidimo npr. i ideju u tenisu da se muška i ženska svetska teniska federacija spoje u jednu, sa ciljem da jedna snažna asocijacija nastane udruživanjem dve oslabljene. Ponovo se pominju i moguća partnerstva u auto industriji PSA (Peugeot i Citoren) i FCA (Fiat i Crysler). Takvi primeri i rešenja su nam neophodni.
Koja znanja možemo da stičemo dok smo u ovoj situaciji a koja ce nam biti potrebna za svet sutrašnjice?
– Na prvom mestu edukacije u vezi sa svime što je online. Puno nas je sada naučilo kako da koristi npr. Zoom aplikaciju. Mnogima su sada Viber, WhatsApp, Google, Zoom i ostale aplikacije odlična rešenja da vide i čuju svoje kolege, ali i svoje klijente, da drže predavanja tzv. webinare, časove, treninge, radionice. Moja drugarica je još pre 20-ak godina otišla u Englesku kao mlada, pa kada je počela ozbiljnije da kuva, a bili su joj neophodni majčini saveti, okačila bi telefon u kuhinji, uključila kameru i zvala mamu u Beograd na Viber pa bi joj pokazivala kako sprema obroke, a mama bi joj je davala savete ili bi čak i ona uključila kameru pa bi joj pokazivala primerom kako da secka, meša, itd. Tehnologija nam je neophodna. Ali neophodno nam je i znanje jezika. Mi u Srbiji zaista imamo ljudi veoma obrazovanih u raznim oblastima koja svoja znanja mogu da ponude celom svetu. Bilo da je to programiranje, dizajniranje, projektovanje, prevođenje, pisanje, itd, ali je neophodno ponuditi ta znanja. Poznavanje engleskog se danas podrazumeva. Potrebno je znati još jedan jezik pored engleskog. Takođe, kako svoj proizvod ili uslugu ponuditi i na internetu. Znam jednu školu stranih jezika koja pre pandemije čak nije ni internet stranicu imala. Imali su puno đaka i odlično radili, ali sve je bilo preko preporuke. Onda je došlo vanredno stanje i shvatili su da im je sajt neophodan. Srećom našli su programera koji im je za vikend napravio mini da mogu da se prebace na online. U sadašnjem trenutku, a pogotovo u budućnosti, biće neophodno prilagoditi se i znanje ponuditi online i ponuditi ga na više jezika.
Koliko je sve ovo korisno za online industriju i kako će se coworking uklopiti u globalno prebacivanje na online?
– Za online industriju je odlično. Doživela je testiranje i korišćenje kakvo je samo mogla da sanja. Već vidimo procvat raznih softvera i alata za grupne sastanke, webinare, online kupovine, itd. Ponuda online edukacija je već postojala, a sada će tek da poraste. Biće interesantno videti koliko će npr. škola stranog jezika potpuno preći na online, a koje će se vratiti u tradicionalni “klupa” režim ili će kombinovati ta dva metoda. Meni je neverovatno kako je kompletno školstvo u vrlo kratkom periodu prešlo na online. Coworking će definitivno takođe doživeti transformaciju i neophodno prilagođavanje. U kojoj sve meri tek ćemo videti. Mi imamo neke projekte na tu temu i razvijamo ih sada intenzivno.
Kakvu si ti rutinu imao u toku vanrednog stanja?
– Privikao sam se. Trudio sam se da sagledam i da se fokusiram na prednosti ove situacije. Kao i većina verovatno sam mnogo više komunicirao preko telefona i raznih aplikacija i programa za komunikaciju preko interneta. I komunikacija u našem timu je tako funkcionisala. Imali smo svaki dan online sastanke i telefonske razgovore tako da smo „ostali u formi“. Uveo sam i sebi novinu, aktivirao sam opet Duolingo nalog za učenje jezika, osvežavam znanje francuskog, a nemački koji sam davno počeo da učim sad nastavljam. Koristio sam ovo vreme za učenje, gledao sam nekoliko odličnih poslovnih webinara. Dosta sam i čitao. Nekoliko knjiga koje su čekale da ih završim su to i dočekale ☺ Takođe, imam sreću da imamo psa Bellu, tako da sam i toku policijskog časa, najmanje dva puta dnevno izlazio u kratku šetnju
Moram da priznam da mi je izuzetno prijala tišina i mir tokom policijskih časova. Verujem da zvuči čudno, ali kako živimo u centru, jedino je nedelja dan kada bi uživali bez saobraćaja, a ovako smo imali priliku da i po tri dana uživamo u tišini.
Svakako verujem da će doći do promene svesti u smislu potrošačkog mentaliteta ljudi, i da će dosta ljudi i kompanija revidirati svoje prioritete, stavove i navike, jer mislim da je ova situacija ogolila nezdrave navike i oblike ponašanja potrošačkog društva
Koje su najvažnije lekcije koje si spoznao u prethodnom periodu?
– Najsnažniji mi je utisak da na neke okolnosti ne mogu da utičem, ali mogu da biram i promenim svoj ugao gledanja. Odnosno, rešenje moram da pronađem u sebi. Konkretno – ako moram tri dana da budem u stanu, moje je da izaberem kako ću da provedem ta tri dana. Da li ću da gledam vesti, da čitam sve tekstove do kojih dođem u želji da budem navodno informisan, da se nerviram ili ću to vreme drugačije da iskoristim. Čitanje, učenje, društvene igre, preuređenje stana, krečenje, uređenje terase, kuvanje, testiranje novih recepata, vežbanje, razgovaranje sa familijom i prijateljima, spisak je bezgraničan. Na nama je da izaberemo kako ćemo vreme da iskoristimo. Naravno, to podrazumeva i da ne budemo prestrogi prema sebi ako se osećamo obeshrabreno čitavom situacijom, što je potpuno normalno i očekivano i da jednostavno nekad ne želimo da radimo ništa produktivno.
Poslovno gledano, da pokušamo da se prilagodimo. I možda još važnije, da razvijemo alternativne usluge ili poslove, kao rešenje ako nam se sutra ponovo desi slična situacija.
Kako vidiš svetsku ekonomiju nakon pandemije?
S obzirom na to da je ovo prvi put u novijoj istoriji da imamo pandemiju na svim kontinentima i, posledično, veliku ekonomsku krizu u celom svetu, mislim da je jako teško i nezahvalno, tvrditi sa sigurnošću šta će biti ishod ove situacije. I svetski ekonomski stručnjaci su veoma podeljeni u stavovima šta će se dešavati u narednim mesecima i godinama.
Svakako verujem da će doći do promene svesti u smislu potrošačkog mentaliteta ljudi, i da će dosta ljudi i kompanija revidirati svoje prioritete, stavove i navike, jer mislim da je ova situacija ogolila nezdrave navike i oblike ponašanja potrošačkog društva. Iskreno se nadam i želim da verujem da će biti više ulaganja u nauku i zdravstvo, jer ova situacija nam je pokazala koliko su nam te dve sfere prioritetne. Verujem da će svi morati da redefinišu svoje poslovanje po meri čoveka, jer smo videli da kada se ljudi „izbace“ iz ekonomske jednačine, ekonomija prosto ne može da funkcioniše.
Intervju: Jasmina Stojanović
Foto: Dragan Kujundžić