Sijalkot, grad na severu Pakistana, proizvodi oko 70 odsto fudbalskih lopti u celom svetu – uključujući i Adidasov model Al Rihla, zvaničnu loptu Svetskog prvenstva u fudbalu, koje se trenutno igra u Kataru.
Ako u svom domu imate barem jednu fudbalsku loptu, velika je verovatnoća da je proizvedena u pakistanskom gradu Sijalkotu. Čak osam odsto populacije Pakistana, odnosno oko 60.000 ljudi, radi u proizvodnji fudbalskih lopti.
To podrazumeva sate i sate rada jer se više od 80 odsto fudbalskih lopti koje su napravljene u Sijalkotu šiju ručno – jedan po jedan panel. Prosečna fudbalska lopta sastoji se od 32 panela. Šivenje je naporan proces koji loptu čini izdržljivijom i daje joj bolju aerodinamiku jer su šavovi dublji nego oni koje pravi mašina za šivenje.
Kako nastaju fudbalske lopte
Lopte šiju uglavnom žene. Prosečan dan šivačice u Anwar Khawaja Industries, jednog od proizvođača lopti, izgleda tako što žena dođe na posao, sašije dve lopte, vrati se kući da skuva ručak, a zatim se posle podne vraća na posao i nastavlja da radi.
Muškarci takođe učestvuju u procesu proizvodnje. Oni su zaduženi za pripremu materijala i testiranje kvaliteta. Inače, sve do 1997, dok nije promenjen zakon, fabrike u Sijalkotu su zapošljavala i decu od pet godina zajedno sa roditeljima.
Anwar Khawaja Industries svoje šivače plaća oko 160 rupija (0,75 evra) po lopti. Za jednu loptu potrebno je oko tri sata, što znači da jedna osoba za dan proizvede tri lopte. Šivači mesečno zarađuju u proseku 9600 rupija (oko 113 evra). Čak i za siromašan region, plate su niske. Potrošačka korpa u Sijalkotu iznosi oko 20.000 rupija mesečno, piše Bloomberg.
Prosečna fudbalska lopta sastoji se od 20 šestougaonih i 12 petougaonih panela, međusobno povezanih sa 690 šavova. Međutim, sve više lopti danas se sastavlja vrućim lepkom, a proces se naziva termo lepljenje. Takve lopte zadržavaju kvalitet, jeftinije su za proizvodnju, ali skuplje za transport. Za razliku od šivenih lopti, lepljene lopte ne mogu da se izduvaju.
Kada je lopta gotova, mora da prođe rigorozno testiranje kako bi zadovoljila FIFA standarde. U svetu se kupi oko 40 miliona lopti svake godine, a ove godine se očekuje da će ta brojka biti veća zbog Svetskog prvenstva.
Al Rihla – najbrža lopta ikada korišćena na svetskom prvenstvu
Za razliku od tradicionalnih lopti koje se sastoje od 32 panela, Al Rihla ima samo 20 panela – osam malih trouglova sa približno jednakim stranicama, i 12 jednokrakih trouglova oblika kao kornet sladoleda.
Umesto tekstura koje povećavaju hrapavost površine lopte, Al Rihla ima relativno glatku površinu u poređenju sa svojim prethodnicama, navodi Conversation.
Šavovi na njoj su širi i dublji, pa se može zaključiti da proizvođači uče na sopstvenim greškama. Setimo se Džabulani (Jabulani) modela na Svetskom prvenstvu u Južnoj Africi 2010. godine. Ova lopta je imala najpliće i najkraće šavove, a igrači nisu bili zadovoljni i smatrali su da je presopa.
Al Rihla na arapskom znači “putovanje”.
Svaka nova lopta suočiće se sa negativnim komentarima, ali nauka pokazuje da bi Al Rihla trebalo da osvoji simpatije igrača na ovogodišnjem Svetskom prvenstvu.
Istorijat lopti na svetskom prvenstvu u fudbalu
Adidas proizvodi lopte za Svetsko prvenstvo od 1970. godine. Do 2002. svaka lopta je imala 32 panela. Nova era lopti počela je 2006. na Svetskom prvenstvu u Nemačkoj. Model Teamgesit sastojao se od 14 glatkih, sintetičkih panela koji su bili termički spojeni, umesto da su prošiveni. To je sprečavalo vodu da uđe u unutrašnjost lopte tokom kišnih i vlažnih dana.
Nove lopte napravljene od novih materijala i sa manjim brojem panela promenili su način na koji se lopta kreće kroz vazduh. U poslednja tri svetska prvenstva Adidas je pokušao da izbalansira broj panela, šavove i teksturu kako bi lepte imale odgovarajuću aerodinamiku.
Gorepomenuta Džabulani lopta imala je osam panela, ali nije naišla na pozitivne kritike jer je bila znatno sporija.
Lopte za SP u Brazilu 2014. (Brazuca) i Rusiji 2018. (Telstar 18) imale su po šest panela neobičnog oblika. Iako su bile različite površinske teksture imale su sličnu ukupnu hrapavost površine i samim tim slična aerodinamička svojstva. Oba modela su igrači generalno voleli.
Al Rihla, lopta SP u Kataru, za sada je zadovoljila kriterijume i osvojila simpatije igrača i publike.