U današnjem užurbanom životu, mnogi od nas traže način da se opuste, pronađu unutrašnji mir i poboljšaju svoje mentalno, emotivno i duhovno blagostanje. Dve popularne prakse koje mnogi ljudi primenjuju su: meditacija i reiki. Ipak, mnogo je i onih koji izražavaju veliku zabrinutost da su ove prakse povezane sa sektama i da se to kosi sa verom.
Šta kaže komšiluk?
“Ma šta će ti ta meditacija? Ja sam čula da su to djavolja posla. Bolje nemoj to da primenjujes bas sam loše stvari čula…”
“A čemu služi Reiki? Pazi, to može baš da bude opasno, gledala sam jednu emisiju, žena je pričala kako je čoveku pozlilo. Ma… uopšte nije dobro i mnogo može da naškodi”
“To se kosi sa religijom. Pa ne možeš i verovati u Boga i primenjivati ta zapadnjačka pomodarstva. Ne ide da slaviš Slavu i veruješ u te gluposti.”
“To niko od naših predaka nije primenjivao, to se kosi sa našom tradicijom. Ne sviđa mi se uopšte to što se time zamlaćuješ…”
“Čula sam da to primenjuju samo sektaši”
Reiki: Metoda isceljenja ili sektaška praksa?
Iako je reiki povezan sa duhovnošću, to nije ni religija ni sekta. Nastao je u Japanu i kompaktibilan je sa svim religijama, a može se koristiti i van religijskih okvira. Ideja je da se pojedinac fokusira na isceljenje, zamišljajući univerzalnu energiju koja podstiče dobrobit i isceljenje. Reiki praktikanti postavljaju ruke na određene delove tela kako bi kanalisali ovu energiju i usmerili svoje misli na podsticanje isceljenja.
Meditacija: Čudna seansa ili put ka unutrašnjem miru?
Meditacija je drevna praksa koja se primenjuje kako bi se postigao unutrašnji mir i smirenost uma. Meditacija ima za cilj duboku relaksaciju i usmerenje misli i pažnje na sporo disanje, tišinu, mir i sadašnji trenutak. Iako se primenjuje u različitim verama, može biti praktikovana i nevezamo za veru. Meditacija može pomoći u smanjenju stresa i poboljšanju mentalnog zdravlja, bez obzira da li ste ateista ili vernik.
Razlozi zbog kojih osećaš otpor ka promenama:
- Prirodno i podrazumevano ponašanje uma da se drži onog “starog, proverenog, sigurnog i poznatog”. Stariji ljudi znaju često da kažu:
“Kako smo mi živeli u naše vreme bez toga, pa šta nam fali. Šta bre stalno nešto izmišljate! Šta će vam to?”
- Kada radiš nešto što je novo, izvan šablona većine, možeš osetiti nelagodu, nesigurnost i možda i grižu savesti jer smo naučeni da se uklapamo, da ne odudaramo, jednostavno da se ne razlikujemo
- Loša iskustva sa promenama. Možda si imala/o u prošlosti neko loše iskustvo/nelagodu/neuspeh nakon uvođenja promene i sada pri samoj pomisli na to ti ne bude dobro.
Zašto da rizikuješ kada se možeš držati starog i proverenog?
Čovek ima prirodnu potrebu da se menja, da istražuje i da isprobava nove stvari. Ukoliko je okrenut sebi, lepim mislima i osećanjima, ukoliko ne radi ništa što bilo koga povređuje, to nikako ne može biti loše. Važno je osvestiti da je bitno kako se vi osećate i šta vas čini srećnim, a ne šta će vaš komšiluk na to reći.