Novi Sad je grad u kom sam odrasla i doživela najlepše detinjstvo igrajući se lastiša, između dve vatre, žmurke. Samu značajnost grada čine kulturne i multietničke tradicije i naravno najbolji i najposećeniji festivali. Kada sam imala devet godina, prvi put sam išla na:
Zmajeve dečje igre
Jedan je od najvećih dečjih festivala u Srbiji, nazvan po najpoznatijem piscu dečje književnosti Jovanu Jovanoviću Zmaju. Dobro se sećam da su tada bili zastupljeni svi vidovi umetničkog stvaralaštva za nas koji smo taj dan bila čika Jovina deca: pozorište, literatura, muzičke predstave. Kada su pitali Miroslava Antića šta za njega znače Zmajeve dečje igre, on je odgovorio: „Zmajeve dečje igre su za mene bile i ostaće jedine igre u nas koje se ne igraju, nego čine predivan književni, kritičarsko-poetski, sociološko-pedagoški, estetsko-ideološki, etički napor, da svet najmlađih dobije pravo i časno mesto u literaturi.”
Pored manifestacije Zmajeve dečje igre, možete posetiti
Exit
Jedan je od najposećenijih muzičkih festivala. Održava se svake godine u Novom Sadu u Srbiji, na Petrovaradinskoj tvrđavi, koju mnogi smatraju za jednu od najboljih festivalskih lokacija na svetu, i na njemu nastupa preko 1000 izvođača na više od 40 bina i festivalskih zona. Verujte mi da ćete se dobro zabaviti. Bila sam na prvom Exitu i bio je dobar provod. Nešto što trebate doživeti. Ako volite da plešete i pevate i ako ste spremni da celu noć budete budni i da Vas povede adrenalin, Exit je mesto za Vas. O Exitu su pisali svi važni mediji sveta, a priznanja su dobijena od medijskih magnata kao što su CNN, The Guardian, The Sun, Euronews, New York Times, BBC, Forbes, The Times, MTV, Huffington Post, Conde Nast Traveller, Daily Mail, The Independent, Lonely Planet i brojni drugi.
Ako ste ljubitelj akrobacije, plesača i pozorišnih trupa preporučujem Vam da posetite
Festival uličnih svirača
Bila sam na festivalu kada je svirao na bubnju Dragoljub Đuričić Đura, a povorku je predvodio italijanski duvačko – bubnjarski sastav “BadaBimBum bend” koji su ga pratili veličanstveno. Uživala sam. Učinili su da se osetimo kao da se nalazimo u Africi među plemenima. Đura je delio šejkere onima koji su bili blizu kamiona. Nažalost dok sam ja stigla do kamiona, šejkeri su se uveliko podelili. No, bilo kako bilo, sam koncept festivala je bio sjajan. Na putu ka Trgu slobode, kroz Ulicu Modene, festivalska povorka izgledala je zaista prelepo. Sjajni Haos žongleri sa buljenjem vatre i plesačicama Voguing učinili su povorku čarobnim.
Ako volite da pijete vino, pravo mesto za Vas je
Interfest festival
Kada sam jedne godine bila na festivalu bilo je preko 50 učesnika. Bilo je učesnika pored Srbije, iz Mađarske, Hrvatske, Crne Gore, Slovenije i Bosne i Hercegovine. Festival vina se održava na Trgu slobode svake godine u julu. Možete da osetite razne ukuse vina, od belog do crvenog. Ako hoćete da degustirate, morate da kupite čašu na ulazu. Ja sam degustirala crno vino i nisam gledala iz koje je vinarije i odakle su. Bitno je da mi se vino svidelo i da je slatko. Kao što je Bendžamin Franklin rekao: “Vino je konstantni dokaz da nas Bog voli i da želi da nas vidi srećne.”
Ako pored toga što volite da pijete, volite i da jedete i da probate raznovrsnu hranu, sjajno mesto za Vas su
Salaši
Bila sam u više salaša. Pohvaliću Pajin salaš i Vojvođanski salaš iz prostog razloga što sam se i na jednom i na drugom salašu božanstveno osećala i probala sjajnu hranu.
Prvi salaš na kom sam bila je Pajin salaš. On se nalazi na Čeneju. Ambijent je veličanstven. Puno zelenila i cveća. Muzika koja se čuje je sjajna. Od tamburaša do Zvonka Bogdana. Hrana je izvrsna. Kolači su božanstveni. Ukus je odličan. To je prosto salaš koji Vam omogućava da iskusite deo srpske salaške romantične prošlosti. Konobari su uslužni. Pitaju Vas je li bilo sve kako treba. Velika pohvala. Restoran koji Vam garantuje intimu i mir kako biste mogli da posvetite odvojeno vreme porodici i prijateljima.
Drugi salaš na kom sam bila je Vojvođanski salaš. On se nalazi u Kaću. Na samom ulazu Vas dočeka devojka koja Vas pita da li ste rezervisali mesto. Ako jeste, odvede Vas do stola. Hrana predivna. Kolači su izvrsni. Usluga je izvrsna. Ambijent je sjajan. Stolovi su prekriveni crveno-belim karo stolnjacima. Dvorište je prostrano. Možete videti od raznolikog cveća do fontane i stare vojvođanske detalje koji Vas asociraju na davna i prošla vremena. Uz ručak, možete čuti tamburaše koji pevaju vojvođanske pesme. Možete čuti pesme sjajnog pevača svih vremena Zvonka Bogdana i pesme kantautora i sjajnog pevača sa moćnim glasom koji nam je svima u srcu, Đoleta Balaševića. Vojvođanski salaš je mesto za sve one koji su željni mira, relaksacije, ukusne hrane i vrhunske “kapljice”. A, takvih kutaka nikada nije na odmet.
Novi Sad je grad koji pruža ruke svima koji žele da uživaju u čarima umetnosti, gde se na jednom mestu igra, pleše, peva. Pravo mesto za one koji vole pozorište je
Srpsko Narodno Pozorište
Kada sam imala deset godina, išla sam da gledam balet “Labudovo jezero” u Srpsko Narodno Pozorište. Balet koji je na mene ostavio utisak. Uživala sam gledajući ljubavnu priču koja meša magiju, tragediju i romantiku u četiri dela. Gledala sam i mjuzikl “Violinista na krovu”, koja govori o tradiciji, o mukama običnih ljudi i njihovoj nadi u bolji život. Govori o sudbini siromašnih Jevreja u carskoj Rusiji početkom prošlog veka. Pozorište za mene predstavlja mesto, u kome se od devete godine osećam kao kod kuće. Svaki put kada bi izlazila iz pozorišta, izašla bi sa saznanjem da sam naučila nešto novo. Pozorište je mesto u kome se igra, pleše, peva. Mesto u kome se sanja i mašta. Mesto u kome učimo da razlikujemo dobro i zlo.
Istražiti mnogobrojne prostore Novog Sada znači osluškivati njegove poruke, osećati glasove i lica njegovih mnogoznačnosti, nadasve otkriti slagalicu koja čeka da bude nanovo shvaćena. To nije težak zadatak, potrebno je samo zastati i ostati neko vreme u Novom Sadu. Ne možete istražiti sve novosadske priče i prostore za jedan, dva ili tri dana. Ali možete naslutiti neponovljivu sadržajnost novosadskih dana, srdačnost njegovih stanovnika, a sve zajedno ćete pamtiti kao iskustvo koje želite ponovo da doživite. Kao što Zvonko Bogdan u “Pesma o Novom Sadu” kaže:
Dunavom plovi tambure zvuk
moje ravnice ponos i drug
o tebi pričam najdraži grade
moj mali Novi Sade.
Novi Sad je jednostavno grad u kom ćete doživeti magične trenutke. Grad koji uzvraća ljubav. Grad sa dušom Vojvodine.
