Ukoliko niste znali 5.decembar je Svetski dan volontera i drago mi je da sa ponosom mogu da kažem da sam volonter već preko 6 godina. Da, već preko 6 godina nesebično delim besplatno svoje pravno znanje. A znanje je složićete se ono najvrednije što možemo nekome dati, ako isključimo vreme i emocije.
I ne, nije poenta da vas obučavam o bitnim datumima, nevezano za datum potpisala sam ohrabrujuću poruku podrške namenjenu peticiji UN Women borbi protiv femicida i nasilja u porodici. Pre toga sam učestvovala u UNICEF-ovoj globalnoj akciji i podržala da svako dete na svetu ima pravo na obrazovanje. Ne biste verovali čak sam potpisala peticiju FIA organizacije usmerenu ka alarmiranju gradjana i društva o bezbednoj vožnji.
A svakodnevno lobiram i vodim svoju samostalnu borbu usmerenu ka klimatskim promenama i bitnosti obrazovanja, edukacije i preduzimanja ozbiljnih aktivnosti u cilju osvešćivanja i isticanja važnosti ove borbe.
Kao pravnik, kao Specijalista za korporativno upravljanje, kao humanitarac, ma jednostavno prosto kao ljudsko biće osećala sam i osećam navedene aktivnosti kao moju obavezu. Obavezu da se zalažem i lobiram za bolje društvo, društvo bez seksualnog nasilja, diskriminacije, zagađenja, ubistava, devastacije, rodne naravnopravnosti…
Kako smo izgubili svoje dostojanstvo, čast, humanost i želju da pitamo i da po dobijenom odgovoru delujemo?
Kako smo postali ovako posebna vrsta sebičnih osoba? Da li smo mi stvorili lažni blistavi svet u kome delimo ohrabrujuće i motivacione poruke, molitve za sve, ili je ovaj ” sve ili ništa ” period u ljudskoj fazi evolucije odgovoran za nastanak društva u kome su nam potrebni učitelji života da nas nauče šta je sreća, kako da razmišljamo i kako da reagujemo?
Da li smo i dalje u stanju da razlikujemo iskreni i lažni osmeh svog kolege, komšije, prijatelja ili prolaznika? Da li ćemo biti dovoljno hrabri da po opaženom reagujemo?
Pogledajte sada oko sebe, skupite hrabrosti i zagledajte se i u sebe, jer verujte mi potrebna je hrabrost za iskrene vlastite odgovore… Kada dobijete unutrašnje i spoljašnje odgovore pokušajte da se setite kada ste poslednji put čuli da je neko pomogao svom kolegi, preporučio nekoga za posao, bavio se mentoringom, ili je samo progovorio par dobrih reči kojima je istakao saradnika ?
Da li se skrivamo iza prikrivenih, dobro odmerenih koraka do mobinga da bi osvojili poene u vlastitu korist na nekom sastanku, ili na “usputnom” razgovoru sa menadžerom i direktorom. Najgore od svega je što se da zaključiti da menadžeri bez obzira na oblik organizovanja firme , NVO-a ili nečeg drugog prosto osnažuju ovakav vid ponašanja, jer to je način kako kontrolišu zaposlene, ili bar oni u to veruju.
Na ovom mestu se još da skoro sa sigurnošću utvrditi kako sistem compliance-a ohrabruje i zagovara lažno i sebično ponašanje. Ali kao neko ko se bavi tom oblašću mogu da kažem da to nije istina. Znate, compliance je na papiru, a tamo je sve dobro, čisto, jasno, sjajno i što je najvažnije procedure se redovno unapređuju.
Sve navedeno je usmereno ka postizanju napretka, implementiranju boljih pravila, ostvarivanju inkluzije, postizanju rodne ravnopravnosti… Verujte na sve načine pokušavamo da se predstavimo kao dobri, pažljivi, brižni, posvećeni humanosti, održivom razvoju i većem dobru .
Ali, rastužiću vas. Znate, to je lažna slika. Hteli da priznamo to ili ne, mi živimo u svetu emotivno slabih ljudi, u vremenu gde ta neizmerno dragocena Apple ili Android kutijica drži skoro sve tajne naših života.
Mislite!!! Zapitajte se!!! Delujte!!!
Ljudsko društvo bukvalno vrišti i daje signale da mu je neophodna pomoć. Ali, da li smo sposobni da ga čujemo? Ako jesmo, da li smo hrabri da delujemo?
Molim vas, zastanite sada, zapitajte se… Ukoliko u bar jednoj stvari iznetoj ovde nisam u pravu, sve one aktivnosti koje sam navela na početku teksta ne bi bile potrebne. Sigurno ne bi tako žarko zagovarali ostvarivanje davno propisanih osnovnih ljudskih prava.
Zagovarali bi za nešto novo i bolje.
Ali, na žalost ne postoji dovoljno jako svetlo za osobu koja je odlučila da drži oči zatvorene.
Ja ću nastaviti svoju borbu da ovaj svet učinim boljim mestom, pitanje je šta ćete vi učiniti?!
Bojana Bogojević
× neki delovi teksta su na engleskom jeziku objavljeni na portalu Long Term Economy u Italiji , Medium portalu i app i na LinkedIn mreži.
Da bi bilo koja osoba volontirala ili bila humana mora da ima sta da jede, gde da spava, uslove za odrzavanje higijene, da bude cista i obucena . Osobe koje nemaju posao, i koje nemaju gde da spavaju i sta da jedu ne mogu da volontiraju . Da bi se volontiralo mora da se ima posao jer ljudi moraju od necega da zive . Druga stvar Srbija kao drustvo ako se malo informises o bilo kojoj drugoj zemlji videces da su Srbi jedan od najhumanijih ljudi na svetu, ako uporedis broj volontera u nekim organizacijama na svetu i kod nas, videces da je broj volontera kod nas veliki, mozda i veci, ako uporedis humanitarne akcije videces da kod nas bez obzira na male plate ljudi sakupe vise novca nego u svetu u nekim bogatijim zemljama . Pre nego sto krene da se pise trebalo bi se malo bolje informisati . Pozdrav Bojana sa zeljom da sledeci tekstovi budu potkovaniji sa vise znanja i informacija .
Poštovana Nevena,
na samom početku želim da Vam se zahvalim na tome što ste pročitali tekst.
Red je da Vam odgovorim :
1. Volontirati se može kada nemate posao. Ja sam počela da volontiram nezaposlena. Tačnije u nekim profesijama je to jedini način da steknete radno iskustvo. Da ste malo bolje informisani znali biste da ljudi bukvalno mole da budu volonteri kako bi ostvarili šansu i uslove za zaposlenje.
2. Druga kritika takodje nije na mestu. Tekst ni u jednom trenutku nije bio usmeren isključivo na teritoriju Republike Srbije,
već se bavio globalnim stanjem u svetu.
Shodno napred navedenom, kada upucujete sugestije: ” Pre nego sto krene da se pise trebalo bi se malo bolje informisati . Pozdrav Bojana sa zeljom da sledeci tekstovi budu potkovaniji sa vise znanja i informacija .” potrebno je pročitati tekst više puta.
Pozdrav
Poštovana Nevena,
na početku želim da Vam se zahvalim na izdvojenom vremenu za čitanje teksta.
Imajući u vidu izneto u komentaru red je da kao autor i odgovorim:
1. Volontirati možete i nezaposleni. Ja sam pre više od šest godina počela da volontiram nezaposlena. U većini profesija lica čekaju na red za volontiranje kako bi stekli radno iskustvo i uslov za zaposlenje. Nije potrebno objašnjavati volontiranje pri humanitarnim organizacijama.
2. Da ste obratili potrebnu pažnju uvideli biste da u tekstu nigde nije pomenuta isključivo Republika Srbija i njeni građani, već da se autor bavio globalnom situacijom.
Pozdrav
Dragi čitaoci tekst je u medjuvremenu preuzet i objavljen u skladu sa compliance-om Original magazina od strane portala Moj pedijatar.
https://www.mojpedijatar.co.rs/kako-smo-izgubili-humanost/
Srdačan pozdrav,
Bojana Bogojević
Život je borba i nikoga ne mazi. Ideš, padneš, ustaneš i tako redom… Sposobnost da se prilagodiš datim okolnostima, koje ti često i ne prijaju, a da pritom ostaneš običan, jednostavan, darežljiv, human… je osobina čistih duša, verovatno inteligentnih ljudi.
Onog trenutka kad usled nemoći i nesnalaženja u datim okolnostima osećamo gorčinu, imamo potrebu da kritikujemo, da komentarišemo da bi komentarisali, tada gubimo tu jednostavnost, običnost, empatiju i humanost na kraju krajeva, a sva lepota je u tome. (Moram da dodam da mi je žao što sam imala potrebu da ovo napišem, u prethodnim redovima)
Bojana, darivati znanje, nesebično, je dar i privilegija. Pomagati je dar. Ne mora čovek biti ni bogat, ni moćan, ni bez problema, da bi bio human.
Da li smo izgubili humanost? Pa, slažem se da jesmo.
Ne ogleda se humanost samo u organizovanim akcijama gde se nekom nesrećnom biću pomaže, jer mi volimo da žalimo, ali ne i da hvalimo. Humanost je i pomoći uspešnom da bude još uspešniji jer mu možda baš taj naš osmeh nedostaje u svemu.
I tako, uz svu podršku moju i sve čestitke za titule koje imaš, sve napisane radove i angažovanja i kod nas i van naše zemlje, ja bih samo dodala na sve ovo citat:
„Uzmi osmeh i daruj ga onome ko ga nikad nije imao. Uzmi zrak sunca i učini da odleti tamo gde vlada noć. Otkrij izvor i okupaj onoga ko živi u blatu. Uzmi suzu i položi je na lice onoga ko nikad nije plakao. Uzmi hrabrost i stavi je u dušu onoga ko se ne sme boriti. Otkrij život i pripovedaj o njemu onome ko ga ne može shvatiti. Uzmi nadu i živi u njenoj svetlosti. Uzmi dobrotu i daruj je onome ko ne zna darivati. Otkrij ljubav i pokaži je čitavom svetu.” – Gandi
Poštovana Jelena,
zahvaljujem Vam se na izuzetno inspirativnom komentaru i na tome što ste pažljivo analizirali isti.
Hvala Vam na tome što pratite moj rad i cenite isti i na divnoj profesionalnoj saradnji koju imamo, a koja zaista bez lazne skromnosti moze biti primer i motiv drugima.
Srdačan pozdrav i svako dobro
Dragi čitaoci tekst je u medjuvremenu preuzet i objavljen u skladu sa compliance-om Original magazina od strane – Niški portal.
http://niskiportal.rs/vest/Kako-smo-izgubili-humanost
Srdačan pozdrav,
Bojana Bogojević