Kako mi se polako bliži termin drugog porođaja, s vremena na vreme izračunam broj dana ‘slobode’ koje mi je ostao 😀 Šalim se malo za ovo ‘slobode’ ali mame će me razumeti skroz šta sam pod tim mislila. Elem, sad je ostalo otprilike manje od 70 dana i setih se da sam prošle godine naišla na ideju o #100daychallenge. A pre par nedelja sam htela da objasnim jednoj grupi studenata sa kojima pokušavam da realizujem jedan privatni projekt važnost početka, kontinuiteta i malih koraka koji vode do realizacije velikih stvari i ideja.
Hajde za početak da pričamo malo o tim izazovima. Kako utiče na vas ta reč, šta u vama budi kad je čujete? Na prvu loptu mene asocira na primitivizam ili dečiju igru/podrugivanje. Kao nema šanse ovo da uradiš ii čik se usudi da ovo uradiš pa neko iz inata radi nešto što ne želi čisto da bi nešto nekome dokazao ili se pokazao. Međutim i izazov može da predstavlja različit dojam u zavisnosti kako gledaš na njega, da li te neko izaziva ili izazivaš sam sebe. Ključna stvar je pronaći i definisati svrhu i ishod.
Izazov može da bude alat za postizanje određenih ciljeva, prestanka nekih navika za koje smatrate da su loše ili kreiranje navika koje smatrate da podižu kvalitet vašeg života. Imam napisanu jednu kratku priču koja spaja brojeve i izazov Stvori navike i izazovi sebe u okviru mog #100daychallenge. Neću se ponavljati ovde o tamo navedenim zaključcima već imam nameru da produbim ovu priču.
Uglavnom, kako sam već neko vreme imala ideju da počnem da pišem, na instagramu je neko pomenuo ovaj izazov i pomislila sam što da ne. Mada period za početak pisanja je bio sve samo ne povoljan ali u neku ruku je bio i okidač. To je bilo otprilike u prvom talasu pandemije kada smo svi bili kući i skoro pa zatvoreni a ja rešila da paralelno sa poslom i porodicom, detetom od godinu i po počnem da pišem o online edukaciji na početku. Jedan od načina učenja, odnosno utvrđivanja znanja je da svojim rečima i na jednostavan način prepričaš, napišeš ili pokušaš da naučiš nekoga. Pa sam ja pisala o mašinskom učenju i generalno o online platformama za učenje kao budućnost edukacije.
Planovi su bili veliki. Na pameti je bilo više od 100 naslova priča, toliko mnogo informacija koje želim da podelim i prikažem. Ali se onda suočiš sa pravim izazovima: vreme potrebno da se napiše kvalitetna priča, primeri iz prakse, vizualizacija teme, odabiri odgovarajućih slika, napisati što više u što kraćim redovima jer niko neće da čita kilometarski tekst na prvu loptu… Ali se podsetiš svaki dan šta si obećao sebi i vratiš se dan ili nekoliko dana unazad i vidiš svoj rad to tog trenutka i daje ti snagu i volju da nastaviš. Potapšeš se i kažeš: wow, još jedan dan sam uspeo da kreiram nešto, možda će baš nekome ova rečenica da služi.
Iz dana u dan shvatiš da tekstovi nisu baš takvi kako si ih zamišljao, da ti treba još vremena, reči, sinonima, adekvatnih slika…i onda se snalaziš. Dan za danom boje organizuješ svoje vreme jer znaš koiko će ti otprilike vremena trebati da napišeš tu priču. U toku dana razmišljaš o sledećoj i smišljaš kurikulum za nju i naredne. Dolaze nove ideje, otkrovenja i saznanja. Odlaziš u potragu za novim informacijama gde skačeš sa linka na link i kreiraš sebi širu sliku svega. Jako zanimljiv proces.
Upoznaješ sebe i svoje mogućnosti, znanje ali ih i proširuješ. Neki dan izazove frustraciju zbog sebi zadatog roka ali većina daje satisfakciju.
Tokom izazova, sam spoznala svoje multitasking sposobnosti, objavila sebe online odnosno pisala pod svojim imenom (što mi je bilo jako jako teško) i odlučila se za kvalitet u odnosu na kvantitet priča. Tako da sam svoj izazov završila sa 50 dana umesto 100. Ali u dogovoru i usklađivanju sa sobom. Da li time nisam ispunila izazov, da li sam razočarala sebe, druge? Da li sam slagala? Ne. Sve dok se ne radi ništa na silu i radi nekog/nečeg već u skladu sa svojim vrednostima, smatram uspešnim. Mnogo sam naučila, mnogo dala, upoznala ljude, stvorila mini zajednicu, napisala nakon toga priručnik o online učenju, dobila pozitivne povratne informacije i podršku, oslobodila se velikih strahova, kreirala sadržaj koji služi.
Na šta sve može da pimeni ovaj izazov? 100 dana da svaki dan pročitam 5 stranica neke knjige, 100 dana fizičke aktivnosti, 100 dana bez garderobe za po kući, 100 dana urednog radnog stola, 100 dana bez kupovine garderobe i obuće (ovo sam radila skoro godinu dana, sjajna stvar 🙂 preporučujem), 100 dana da nekom kažete da ga volite, 100 dana zagrljaja, 100 dana pisanja razloga zašto volim sebe, 100 dana pisanja o mojih 100 dostignuća, 100 dana humantarnog rada, 100 dana učenja novog jezika, 100 dana jutarnje rutine, 100 dana rada na vašoj ideji koja je već neko vreme na čekanju, 100 dana zahvalnosti… Izaberite ili napravite svoj izazov. Izazivam vas 😉
Evo ja upravo razmišljam da 100 dana ne jedem eurokrem :D:D:D
Ostala mi je ova slika neiskorišćena za sledeću godinu.