- “Ovo će biti dobra godina.”
- “Ko kaže?”
- “Ja!”
- “A ti to znaš jer…?”
- “Jer ću napraviti da bude dobra.”
- ”Kako?”
Fokusiraću se na to ko hoću da budem, ne šta moram da uradim
Sastavljanje “To Do” liste sam dovela do savršenstva. Morala sam. Najveći deo života, jedini način da završim sve što sam očekivala od sebe i što su drugi očekivali od mene je bio da budem maksimalno efikasna. Bez praznog hoda, bez odlaganja i odugovlačenja. Zaista, to tako mora ako postaviš sebi zahtev “Uradi sve”.
Greška!
Postavi sebi zahtev da postaneš ili budeš nešto što je tebi važno, a što je korisno i potrebno. Na primer, “Budi doprinos efikasnosti tima”. A, zatim, kroz prizmu tog zahteva posmatraj šta treba da uradiš kako bi to bila. Možda ti se čini da je to ista stvar. Veruj mi, nije. Značajna razlika je u tvom osećaju zadovoljstva kada završiš posao. Ta dva zadovoljstva, tako slična, imaju različitie ukuse!
Ili “Hoću da budem mojoj ćerki podrška u otkrivanju sveta”. Po mojim kriterijumima, to znači da budem dobra mama. To, takodje, znači da će u nekom vremenskom periodu, moj prioritet biti potpuna posvećenost ovoj prelepoj maloj duši. Dakle, sa moje “To Do” liste izbrisaću sve ono što nije neophodno da završim i sve ono što ne doprinosi mojoj odluci da budem “dobra mama”.
You got the idea!
Svi poslovi, zahtevi, radnje, želje, prolaziće kroz gusti filter mojih odluka ko hoću da budem. Sve ono što ostane u filteru, neće zadobiti moju pažnju. Ono što prodje kroz sito – postaće deo mene.
Negovaću dobrotu i ljubaznost
Zaista nije teško biti fin. I zaista nema razloga da ne budemo dobri jedni prema drugima. Zapravo, iskustvo me naučilo da je mnogo jednostavnije i lakše biti dobar i ljubazan prema ljudima. I, kao nekim čudom, kad sam ja dobra prema drugima, moj život postaje lakši i lepši. Sopstvene teške misli najuspešnije odagnam time što sam otvorena i pozitivna prema drugima.
Naravno da znam za izreku “Dobar i glup, dva brata”. Naravno da znam da živimo u svetu gde se dobrota i ljubaznost dočekuju sa podozrenjem, jer ljudi nisu navikli na nečiju dobrotu koja nije ničim izazvana i koja ne traži protiv-uslugu. Znam. Ali,
Verujem u vrednost pojedinačnog iskoraka iz ustaljenog kruga uvreženih mišljenja i ponašanja. Imam dovoljno iskustva, znanja i razuma da zaštitim sebe, ako i koliko je to potrebno. I to poverenje u sopstvenu mudrost mi daje snage da prekinem krug reaktivnog neljubaznog ponašanja i odsustva elementarne dobrote.
Univerzalna dobrota kojoj težim podrazumeva da sam dobra prema svima. I prema sebi. U ovoj godini, posebno prema sebi.
Podržavaću moć pozitivnog “Ne”
Gandi je rekao ”Ne” izgovoreno iz najdubljih uverenja bolje je i značajnije nego “Da” izgovoreno iz puke želje da se udovolji, ili što je još gore, da se izbegne nevolja”.
Većini ljudi, uključujući i mene, teško je da kažu “Ne”, čak i u situacijama kada im je jasno da je “Ne” jedina ispravna opcija. Puno puta, i u ličnom i u profesionalnom životu, rekla sam “Da” iako sam žarko želela da kažem “Ne”. Obično to radimo kada procenimo da je u datom trenutku bolje da kreiramo prividan mir nego da ulazimo u raspravu ili konflikt. A obično je baš zdrav sukob i konstruktivna rasprava preko potrebno i jedino rešenje.
Postoje načini da se nauči kako se kaže pozitivno “Ne” iz pozicije samopoštovanja i poštovanja druge strane. Veliki zadatka predamnom je da te tehnike usavršim.
“Ne” je moja reč ove godine.
Češće ću se zahvaljivati, a redje izvinjavati
Uradi jedan lagani zadatak. U toku jedne nedelje, obrati pažnju na način na koji postavljaš pitanja ili tražiš nešto od nekog. Koliko puta si pitanje počela sa “Izvinite, da li…”, “Izvini, mogu li…”, “Izvini…”, “Izvini…”? Prilično često, ako ne i uvek. I priznaj, vrlo često si ostajala sa gorkim ukusom u ustima jer si se osećala kao krivac bez krivice.
Učili su nas lepom ponašanju gde je jedno od pravila ljubaznosti izvinjavanje. Nemoj me pogrešno razumeti, „izvini“ ima svoje mesto u svakodnevnom životu poput slučajnog naletanja na nekoga, izražavanja saosećanja ili empatije prema drugoj osobi ili dopuštanja drugima da vide da izražavaš iskreno žaljenje zbog greške koju si napravila. Ali u određenim situacijama i sa prekomernom upotrebom, insistiranje na izvinjavanju dovodi do dve pojave.
Prva je da je reč “Izvini” postala ofucana i izlizana od upotrebe i kad treba i kad ne treba. Izgovaramo je po automatizmu. Ne dajemo joj značenje i vrednost koju bi trebalo da nosi emocija iskrenog izvinjenja. Drugo, preteranim izvinjavanjem sami sebi namećemo potčinjenu poziciju večitog krivca za sve. Umanjujemo sebi vrednost i štetimo samopouzdanju izvinjavajući se za postupke i okolnosti, posebno ako tome nismo doprineli svesnom namerom.
I zato, u skladu sa odlukom da ću negovati dobrotu i ljubaznost, uvek ću se truditi da svojim delima ne načinim štetu. Ni sebi ni drugima. Ako se to ipak desi, svoje izvinjenje ću izraziti zahvalnošću.
Na primer, ako kasnim na sastanak zato što sam ostala zaglavljena u saobraćaju, umesto “Izvini što kasnim, stvarno nisam mogla da stignem ranije”, reći ću “Hvala ti što si me čekala”. Pogotovo se neću izvinjavati za svoja osećanja ili zato što sam tražila pomoć. Umesto “Izvini što ti dosadjujem svojim pričama”, reći ću “Hvala što imaš vremena i strpljenja da me saslušaš.”
Na taj način, pokazaću da cenim trud druge osobe. Većini ljudi je neprijatno da sluša nečije izvinjavanje. Slično kao i sa plakanjem, mnogi ljudi ne znaju kako da se ponašaju i šta da kažu kad se neko izvinjava. A vrlo često, izrodi se i potpuno nepotrebna i nekonstruktivna prepirka.
Umesto posramljenosti koju izazivam u sebi kada ponavljam “Izvini”, negovaću zahvalnost.
Eto tako ću ja učiniti da ovo bude dobra godina.
Za mene. Za ljude oko mene. Verujem da ću iduće godine u ovo vreme pisati blog o tome kako me je jedna dobra godina učinila boljom osobom.
A ti? Šta ćeš ti uraditi da ovo bude dobra godina i za tebe?
Sa verom u tvoj uspeh,
Mila
Photo by Artem Maltsev on Unsplash
SJAJAN TEKST, Hvala ti.