Zašto je mnogima od nas toliko teško da zatražimo pomoć? Ne želimo da opterećujemo druge, navikli smo da sve radimo sami, ali nas često i osećaji straha, sramote ili čak ponosa, zapravo sprečavaju da pitamo za pomoć od drugih. Međutim, brojne sociološke studije pokazuju da su ljudi spremni da pomognu više nego što pretpostavljamo.
Najčešći razlog zbog kojeg izbegavamo da tražimo pomoć je da ne želimo da smetamo drugim ljudima, pretpostavljajući da će im to delovati kao neprijatnost. Međutim, često je slučaj upravo suprotno: ljudi žele da naprave razliku u životima ljudi. Ispitanici istraživanja objavljenog sredinom septembra kažu da se, nakon što nekome pomognu, osećaju dobro, čak i srećno kada su u mogućnosti da pomognu drugima.
Sociološkinja i autorka Stanford studije Ksan Žao ističe da njihovo istraživanje pokazalo da traženje pomoći dovodi do dobrih zajedničkih iskustava koji jačaju odnose sa drugima – bilo prijateljima i ljudima koje prvi put upoznajemo.
Žao je naučnica u Stanford SPARQ, istraživačkom centru na Odeljenju za psihologiju koji okuplja istraživače i praktičare kako bi se istraživali (i borili se protiv) predrasuda, pristrasnosti i stereotipa, ali i pokrenuli određene kulturno-sociološke promene. Pomenuto Stanford istraživanje, nedavno objavljeno u časopisu Psichological Science, sugeriše da ljudi redovno potcenjuju spremnost drugih da im pomognu.
Zašto je teško tražiti pomoć?
Postoji nekoliko uobičajenih razloga zašto se ljudi suzdržavaju da traže pomoć.
Mnogi misli da će ih traženje pomoći ili saveta od drugih učiniti nesposobnim, slabim ili inferiornim u očima drugih ljudi. Prethodno Stanford istraživanje pokazalo je da se takva uverenja pojavljuju u najranijem dobu — i kod dece od 6-7 godina.
Mnogi ljudi ne traže pomoć jer se plaše odbijanja.
Drugi, pak, ne žele da opterećuju druge ili misle da će „dugovati” nešto osobi koja im je pomogla.
Sve pomenute brige i anksioznosti se, u različitim prilikama, mogu činiti relevantnijima od drugih, ali su sve veoma povezane i veoma ljudske, kaže Žao.
Stoga, naučnici sa Univerziteta Stanford su odlučili da sve pomenute tvrdnje i situacije empirijski testiraju. Dobra vest je da je većina pomenutih briga često preuveličane i štaviše, pogrešne.
U par eksperimenata, ispitanici su direktno tražili i nudili pomoć od drugih, zamišljali određene scenarije ili su se prisećali iskustava iz svog svakodnevnog života.
„Primetili smo da su oni koji traže pomoć uglavnom potcenjivali koliko bi stranci – pa čak i prijatelji – bili spremni da im pomognu. Istovremeno, ispitanici su potcenjivali pozitivan iskustvo, a precenjivali neprijatnost koju bi pomagači mogli da osete nakon što su im pomogli“, ističu autori studije.
Ovi obrasci su u skladu sa istraživanjem psihologa Dejla Milera koje pokazuje da, kada razmišljamo o tome šta motiviše druge ljude, često primenjijemo pesimističniji, sebičniji pogled na ljudsku prirodu.
Kao jedan od kulturoloških uzroka suzdražavanja od traženja pomoći, pojavljuje se i veličanje samostalnosti u zapadnim društvima. U takvoj postavci, traženje saveta ili usluge od drugih može izgledati loše, sebično ili čak neprijatno za osobu koja pomaže.
Istina je ipak nešto optimističnija, velika većina ljudi želi da napravi pozitivnu utiče na živote drugih, pa makar i malim znakom pažnje.
U radu psihologa Džamila Zakija se pokazalo da je empatija, saosećanje i pomaganje ljudima, za mnoge bila gotovo intutivna reakcija, dok na desetine studija pokazaju da se ljudi često osećaju srećnije kad učine dobra dela.
Zatražite pomoć kada vam je potrebna
Iako smo svi fanovi priča o spontanim herojima koji pomažu ljudima u nevolji, u stvarnosti, većina takvih dela se javlja nakon što ih je neko za to zamolio. Razlog nije odsustovo želje „heroja” da nekome pomognu, naprotiv. Uglavnom se uzdržavamo od spontane pomoći usled manjka informacija ili konteksta o tome šta bismo mogli da učinimo ili naprosto, želimo da poštujemo tuđu privatnost.
Jedini način da se ovakve nesigurnosti otklone je — ukoliko vam je pomoć ili savet potreban, zatražite pomoć ljubazno, bez ustezanja i na vreme, savet je naučnika sa Stanforda.
Sve dok vaša molba za pomoć specifičan, smislena, orijentisan na akciju, realistična i vremenski ograničena (SMART kriterijumi), ljudi će vam izvesno rado pomoći, kaže Žao.
Rad na nezavisnim i međuzavisnim kulturama Hazel Markus, direktorke fakulteta Stanford SPARK-a, donosi uvid u kulturološke paterne i uticaj na pomoć sebi i drugima. Na primer, društva u kojima se bi se negovala kultura empatije i solidarnosti jednih sa drugima — naspram „sam protiv svih“ ideologija — omogućavaju lakše vođenje razgovora o nesavršenostima svakog od nas, poteškoćama koje nas sve muče i kako ih prevazići — zajedno.
Autorka: Nataša Kilibarda
Foto: Toa Heftiba on Unsplash