Marina Uzelac nakon dugogodišnje uspešne karijere u marketingu i komunikacijama odlučila je da pokrene samostalni biznis kao konsultant u upravljanju brendom.
Nakon završenog Fakulteta političkih nauka, kao diplomirani politikolog Marina Uzelac radila je u velikim korporacijama i na različitim projektima, a potom je veliko iskustvo koje je stekla uložila u sopstveni posao, gde kombinujući kreativne i strateške ideje, pomaže u oblikovanju efektnih i uticajnih brendova.
Radili ste u velikim korporacijama, ali ste odlučili da karijeru nastavite samostalno, kao konsultant. Koliko je hrabrosti trebalo da se “pustite” i šta je u tom procesu za vas bilo najizazovnije?
– Takva odluka nikada nije jednostavna. Rizik je ogroman, gubite sve privilegije i sigurnost koje donosi stalno zaposlenje. Potrebno je puno hrabrosti i malo ludosti. Važno je da razgraničimo šta želimo a šta ne… i koliko smo spremni da se žrtvujemo za ono prvo. Kada imaš viziju, jasnu sliku o tome kako ćeš da funkcionišeš na profesionalnom planu i ambiciju pojačanu željom, onda se u nekom trenutku samo upustiš. Prilike ne dolaze uvek same, potrebno je kreirati okolnosti i kontekste u kojima će se one dešavati, najveći izazov je kontinuitet. Preživeti krizna vremena i ne odustati od cilja.
Rad na poziciji brend menadžera u velikim kompanijama poredite sa “vojnim rokom”. Zbog čega?
– Zato što su u korporacijama ekstremni uslovi. Karakteristike, lične i profesionalne, koje treba da razvijete i unapređujete radi opstanka ali i napredovanja u tom ambijentu su: izdržljivost, hrabrost, samodisciplina, uvažavanje hijerarhije i poštovanje pravila i odluka nadredjenih kao i sposobnost za delegiranje. Pored toga što ste, obrazovani i kompetentni, treba da naučite i kako da budete deo velikog tima i da prihvatite i svoje i uloge svojih kolega sa svim ograničenjima ali i sa odgovornostima koje one nose. Okolonosti vam nekada ne idu na ruku a odgovornost je velika. Rezultati ne smeju da izostanu. Nemate dve prilike za grešku jer svaki vaš propust utiče na ceo tim. Zato je, po mom mišljenju, to “obuka” koju svako treba da prodje. Praksa se ne može naučiti na fakultetu. Važno je provesti vreme na terenu i videti kako stvari funkcionišu sa obe strane da biste sve naučeno mogli da primenite u svom preduzetničkom poduhvatu i da biste bolje razumeli svoje klijente.
Sada već imate prilično dug preduzetnički staž. Koje su prednosti, a koje mane preduzetništva kod nas?
– Nažalost duže bih mogla da pričam o manama, ako govorimo o uslovima koje mi kao preduzetnici imamo u Srbiji. Od poreske politike, mogućnosti za pomoć i stimulaciju od strane države, preko nameštenih poslova i slično. Pored toga, tržište kome se mi obraćamo zahteva stalnu edukaciju o značaju i specifičnostima usluge koju mi nudimo kao brend konsultanti. Strategija pozicioniranja i razvoja brenda u odnosu na konkurenciju i okolnosi koje diktira momenat u kome se tržište nalazi, projekcija budućih socio-političkih i ekonomskih trendova koji utiču na potražnju za odredjenom robom, pretnje ali i mogućnosti za razvoj… Detaljna analiza industriije iz koje klijent dolazi. Tačke razlikovanja u odnosu na konkurenciju… Sve je to sastavni deo našeg posla. Na kraju dodje se i do dizajna, tj kreacije vizuelnog identiteta, ali klijenti uglavnom štede na ovom prvom delu, preskaču strategiju i žele instant rešenje. Jasno je da je razlog i njihova finansijska situacijia što je opet specifičnost preduzetništva u Srbiji i opšte krize sada dodatno pogoršane pandemijom.
Prednosti su kao i u mnogim drugim industrijama, naš duh, kreativnost, smelost u idejama i iznalaženje rešenja za njihovu realizaciju. Za mene lično, velika je stvar kada radite sa divnim, plemenitim, nesebičnim ljudima koji osim što su talentovani i vredni… spremni su i na one dobre kompromise, snalažljivi su i spretni. Teški uslovi razvijaju kreativnost i jačaju timski duh.
Kakva je situacija kada je reč o konkretno ženskom preduzetništvu?
– Ono što znam iz iskustva, networking je imanentan muškom načinu poslovanja. Oni su u tom, veoma važnom segmentu, prirodniji, shvataju ga kao neodvojivi deo biznisa, ne ustručavaju se i prirodno međusobno sarađuju. Naučeni su da se lakše prezentuju, brže napreduju, sarađuju, traže usluge, pomoć, preporuke i sl. Networking je važan preduslov preduzetništva tj. pronalaženja novih poslova i širenje mogućnosti. Primetili smo u poslednjih nekoliko godina da se radi na edukaciji i osnažvanju žena da se aktiviraju, povežu, da se nametnu, učestvuju u poslovnim udruženjima, govore na konferencijama i oslobode se tih, nekih stega koje su deo nasledja iz prošlih vremena. I dalje je retkost videti aspolutno uspešnu poslovnu ženu ili vlasnicu poslovne imperije, to je i dalje teren rezervisan pretežno za muškarce. Ima svetlih primera, izuzetaka i od njih treba učiti.
To je osetljivo pitanje, tiče se i rodno zasnovane, društveno oblikovane podele uloga, položaja i statusa žena u našem društvu.
Društveno odgovorni projekti su vam veoma značajni i u njima rado učestvujete. Smatrate li da je moralna obaveza uspešnih ljudi da svoje iskustvo iskoriste za više ciljeve i opšte dobro?
– Aspolutno da. Pokušajmo da se setimo i jedne vredne tekovine naše civilazacije, od gore pomenutih ženskih, ako hoćete i univerzalnih ljudskih prava, pa sve do globalne teme današnjice – izazvane ekološkom krizom, a da nije krenula od grupe entuzijasta ili nesebičnih pojedinaca koji su videli obilje mogućnosti u opštem dobru. Obaveza je uspešnih i osvešćenih ljudi da se angažuju, na svoj način u okvirima svojih mogućnosti i interesovanja, da bismo učinili društvo boljim. Uloženo vreme, znanje i trud, koje se možda neće odraziti na našem bankovnom računu, sigurno će uvećati naš socijalni kapital. Pored lične satisfakciije, doprinos društvu u kom živimo stvara bolje mesto za sve nas. Na kraju mi u tom istom društvu radimo i živimo, pa je želja i namera da ga stalno unapredjujemo prirodna. Lično sam angažovana već dugi niz godina kao menadzer Dečije Filharmonije u okviru Fondacije “Deca Deci”. Naša fondacija afirmiše klasičnu muziku i muzičko obrazovanje. Koncerti dečije filharmonije su poznati publici u Beogradu ali i širom regiona.. Svi se sećamo spektakla koju su priredili na “Tašu”, do tradicionalnih novogodišnjih koncerata u Centru “Sava” i letnjih “pop up” koncerata u gradskim parkovima i na trgovima.
Mi popularišemo klasičnu muziku, obezbeđujemo deci uslove da se oprobaju na velikim scenama, sa vrhunskim umetnicima. Imamo čast da su mnogi naši članovi stasali u vrhusnke mlade umetnike, stipendiste svetskih, prestižnih muzičkih akademija. Stalno primamo nove članove i podmlađujemo orkestar.
Na kakvim projektima najviše volite da radite i postoji li neki koji je ostao kao posebno svetao primer?
– Ako se setiimo priče o strategiji i sveobuhvatnosti pristupa, odabrala bih biznise koji su na svom početku. Ljude pune elana i entuzijazma koji imaju otvoren um i nameru da rade temeljno i odgovorno. Kada zajedno gradimo brend od početka, kada od nule dodjemo do realizacije, to je nešto čime se ponosi mali ali sposoban i kompetentan Whitespace tim. Naš najveći izazov i najozbiljniji projekat do sada, bila je saradnja sa kompanijom iz Finske “Viking Malt”. U pitanju je strateško partnerstvo sa agencijom iz Kopenhagena, kroz koje smo zajedno kreirali brend SPRAU – startap poduhvat pomenute kompanije u segmentu biljnih i veganskih proizvoda.
Šta je najvažnije u upravljanju brendom?
– Kako se mi bavimo kreiranjem i razvojem brendova, sa mog aspetka najvažnije dobro postaviti stvari na početku. Uraditi temeljno istraživanje tržišta, uzeti u obzir sve opasnosti ali i mogućnosti za razvoj. Ako znalački uparite rezultate istraživanja i karakteristike svog proizvoda ili usluge, onda ćete sigurno imati zdrave i kvalitetne osnove za početak. Angažujte profesionalce koji će vam pomoći u tome. Posle toga sve je pitanje vrednog rada, zalaganja, kvaliteta vaše ponude, konstantnog praćenja i procene okolnosti koje utiču na naš biznis, stalna potreba za prilagođavanjem.. i naravno – malo sreće.
Šta za vas predstavlja najveći poslovni i lični izazov?
– Kada ste sam svoj šef, postoji opasnost da se ulenjite. Sama ideja o tome da se ništa ne mora, može da bude opasna ako joj se da previše prostora. Sklonost ka odlaganju obaveza, naročito onih “dosadnih” je za mene opasnost. Lično, to rešavam na vrlo staromodan način: Prvo pođem pa razmišljam usput o tome kako mi je teško 🙂 To je vezano za onaj klasično-filozofski pojam slobode: kada se oslobodimo od… pritisaka, prinude i moranja bilo koje vrste, ostaje pitanje da li smo zreli da vlastitom slobodom adekvatno i racionalno raspolažemo. I najvažnije, da pazimo da naša sloboda nikada ne narušava slobodu i prava drugih.
Vidi i: Miri Rodrigez, Microsoft: Tuđe mišljenje vam ne plaća račune
Tekst: Anja Stanišić
Foto: Dalibor Danilović