Pritisnite enter da počnete pretragu.

Kako da uhakujete svoj mozak i postanete najbolja verzija sebe

Dr Karolin Notebart je neuronaučnica koja je odlučila ne samo da ona sama ostvari svoje pune potencijale već da olakša svima koji žele isto to da učine.

Tokom kratkog boravka Dr Karolin Notebart u Beogradu sreli smo se i razgovarali o tome šta je mindfulness meditation, kako uhakovati svoj mozak i postati najbolja verzija sebe.

Za početak, dr Karolin Notebart za Original je ispričala kako je tekao njen životni put i kako je, kao doktor nauka i “skeptični naučnik“, kako sama za sebe kaže, otkrila zbog čega je razvijanje svesnosti toliko važno.

„Studirala sam psihologiju i imala sam predmet koji se zove neuronauka, gde sam učila kako mozak funkcioniše i to je za mene bila prelomna tačka. Tada sam odlučila da radim sve što je moguće u oblasti neuronauke, doktorirala sam i mnogo istraživala, ali sam imala utisak da, koliko god da smo zanimljivih stvari otkrili u ovoj oblasti, to nije dolazilo do šire publike. Želela sam da se proširi, da što više ljudi sazna za dostignuća. Jednom sam bila pozvana na veoma zanimljivu konferenciju da predajem o neuronauci, i uradila sam to, a primetila sam da je bilo mnogo ljudi koji su želeli da nauče kako mozak funkcioniše, a da ne moraju da studiraju neuronauku. To im je jednostavno bilo zanimljivo, i tada sam pomislila: okej, neću se više baviti naučnim istraživanjima, već ću se posvetiti tome da prevedem neuronauku u praksu.”

Kako ste otkrili „meditaciju svesnosti“?

– Za odgovor na ovo pitanje moramo da se vratimo mnogo unazad. Odrasla sam u velikoj porodici, imam četiri sestre i jednog brata, i živeli smo samo sa majkom, koja je veoma tiha i povučena osoba. Sa 16 godina rešila sam da napustim dom, da putujem po svetu, studiram, a na dan kad sam otišla mama mi je dala veoma važan savet: „Šta god da radiš, potrudi se da iskoristiš svoj pun potencijal kako bi mogla da postaneš najbolja verzija sebe“. Naravno, tako mladoj mi to nije značilo mnogo, samo sam želela da odem… Ali uvek mi je to stajalo negde u podsvesti. I kada sam počela da se bavim naukom, želela sam da istražim upravo to, kako da otključaš potencijal svog mozga i postaneš najbolja verzija sebe. Ovo je bio početak sjajnog putovanja za mene i poslovno, jer je neuronauka moja velika ljubav, ali i privatno, jer sam naučila mnogo o tome kako moj mozak funkcioniše, moje dece, mog muža… I tako sam otkrila i kako biti potpuno svestan i prisutan u trenutku.

Znači, hakovali ste svog muža?

– Hakovao je sam sebe, uz malo moje manipulacije.

Dr Karolin Notebart
Hakovanje mozga je promenilo vaš život. Verujete li da može da promeni svačiji život?

– Naravno. Svako od nas ima potencijal, svi imamo talente, umeće i znamo nešto da radimo, ali u mnogim situacijama ne umemo da iskoristimo potencijale jer blokiramo sami sebe. Ako gledate mozak, postoji struktura koja nas blokira, a upravo na nju možemo da utičemo praktikovanjem vežbi svesnosti. Tako će postati sve manja i manje aktivna, i samim tim ćemo manje usporavati i blokirati sebe.

Tokom TED govora koji ste održali rekli ste da nas praktikovanje meditacije svesnosti ne čini samo boljom verzijom sebe, već može da učini i svet boljim mestom. Kako?

– U današnje vreme mnogi ljudi rade previše i predugo u komplikovanim strukturama i to mora da ostavi neke posledice na nas. Taj deo mozga koji nas blokira naziva se amigdala, i što je aktivnija, to smo mi gora verzija sebe. Zato vidite toliko nesrećnih ljudi, toliko onih koji pregore na poslu, zato je toliko agresije, pasivne agresije… To su sve destruktivna ponašanja. Kada bi svi vežbali svesnost, smanjila bi se količina stresa i svi loši uticaji koje nosi sa sobom. I veoma utiče na to kako se ponašamo kao roditelji, kao kolege… Sve to zbog toga što smo pod stresom. I zbog toga što nismo širokih shvatanja, već uvek razmišljamo samo u jednom pravcu. Zato, naučno gledano, ako redovno praktikujemo svesnost, amigdala će biti sve manje aktivna, sve ćemo manje biti izloženi stresu i negativnim emocijama i više ćemo biti okrenuti pozitivnim osećanjima.

Šta najčešće stoji između nas i uspeha?

– Mi sami! Naravno, moramo imati i prilike, ekonomsko okruženje koje nas podržava da rastemo… Ali sam rast dešava se u našem umu i tu se blokiramo. O tome je reč u hakovanju mozga. Čitam sada knjigu o Viktoru Franklu, koja predstavlja ekstreman primer, jer se radi o osobi koja je preživela Drugi svetski rat i bila u koncentracionom logoru, ali je uspela da izađe i razvije otvoren um, iako je prošao kroz najgora iskustva koja možete da zamislite. I između onog što nam se dešava i onog kako se nosimo sa tim je prostor u kom mi biramo kako ćemo da se osećamo povodom toga, to je sloboda koju imamo. Upravo nam svesnost pomaže da taj prostor postane mnogo veći. Jer mnogo je situacija u životu koje ne možemo da promenimo, ali uvek možemo da biramo kako da reagujemo na njih. Imamo mnogo veću moć i slobodu nego što mislimo.

Kao žene, nažalost, moramo da se prilagodimo pravilima da bismo uopšte dobile priliku. Ali kada ostvarimo kritičnu masu žena u top menadžmentu, onda možemo da menjamo pravila

Kažete da je Uspeh = Potencijal – Smetnje. Naravno, uvek će biti smetnji, ali kako da sprečimo da nas one blokiraju?

– Postoje dve stvari, prvo možemo da otkrijemo koje nas situacije blokiraju i da ih izbegavamo; ili da menjamo situaciju. Npr. radite od devet do pet na poslu koji mrzite i stalno ste puni negativnih osećanja, svakako u tom slučaju bih vam preporučila da menjate okruženje, počnete da tražite posao koji će vam više odgovarati. Ali u mnogim situacijama nismo u stanju da menjamo, ne možemo promeniti šefa ili kolegu koji nam se ne sviđaju, donekle možemo da utičemo na njih, ali ne i da ih promenimo. U tim slučajevima moramo da radimo na sebi – kako ja reagujem na tu osobu i kako da umanjim negativna osećanja. I upravo to radimo samoregulacijom i svesnošću – umanjujemo te smetnje.

Da li je hakovanje mozga nešto što možemo da uradimo brzo ili je to proces koji se s vremenom uči?

– Možemo to da naučimo veoma brzo. U ovom slučaju samo slušate objašnjenje i svoj um i naučićete da to radite kako treba. „Mindfulness meditation”, odnosno meditacija svesnosti je naučno istražena i može se raditi ispravno samo na jedan način. A ako to radiš na pravi način i razumeš, a to svi mogu, onda je praktikuješ. Naravno, pozitivne promene će doći samo ako je redovno sprovodiš i vežbaš, svakodnevno radiš na tome. Kreneš sa pet minuta, posle nedelju dana je podigneš na 10 minuta, a onda na 15… Sa 15 minuta dnevno osetićeš efekte veoma brzo.

Recite nam više o vežbama koje mogu da pomognu.

– Naš um nikada nije tih. Uvek imamo gomilu misli koje se roje, o sebi, o drugima, o prošlosti, o onom što mislimo da će se desiti… U našem mozgu imamo brbljivo majmunče koje uporno ne zaklapa usta. U nauci mi to zovemo „default mode network” (DMN), to je mreža u našem mozgu koja konstantno proizvodi misli. Recimo, kada ste preumorni ili pod stresom, ne možete da spavate, to „majmunče” vas zapravo drži budnim. A meditacijom svesnosti aktiviramo tzv. direct experience network, odnosno mrežu direktnih iskustava. A kada nju aktiviramo, biološka posledica je takva da deaktiviramo DMN. Znači, ono majmunče će ućutati. Naravno, ono će ponovo početi da priča za nekoliko milisekundi, ali i to je okej. Ali kada ponovo propriča, vratimo pažnju na mrežu direktnih iskustava. A to radimo tako što postanemo svesni svih svojih čula ili bar jednog od njih. Dakle, vežba koju možete da sprovedete jeste da sednete, zatvorite oči i nekoliko puta se potapšete obema rukama po butinama. Fokusirate se tako na čulo dodira i postanete svesni tog osećaja. Osećajte svoje ruke. To možete da radite i sa disanjem. Potpuno se fokusirate na udah i izdah, razmišljate o tome i utišaju se svi ostali glasovi i misli o bilo čemu osim toga. To je klasična vežba, kada se fokusiramo na disanje, majmunče ne može da ćaska.

Jedna od lekcija koju ste održali u Beogradu je o otključavanju ženskog potencijala u mozgu. Po čemu je ženski potencijal tako poseban?

– Duga priča, ali skratiću je. Kao žene imamo jedinstveni potencijal. Treba da stremimo jednakosti kada je u pitanju napredak u karijeri i jednake mogućnosti za razvoj, ali se jasno razlikujemo biološki, pre svega jer nas pokreću različiti hormoni. Muški hormon, testosteron, čini da muškarci budu dobri borci. U prošlosti su nam bili potrebni da se bore, a kada gledate menadžment velikih kompanija, preko 95% čine muškarci, a to znači i da oni određuju pravila koja morate da poštujete da biste napredovali u karijeri. Zato je nama ženama teško da napredujemo sa veštinama koje imamo. A mi smo mnogo bolje u međuljudskim odnosima zahvaljujući hormonima koji nas pokreću i izraženija nam je emocionalna inteligencija. Nažalost, to često nije dovoljno za napredak u svetu gde vladaju muška pravila borbe. Na radionici smo gledali koja su to muška pravila i kako da mi to okrenemo u svoju korist. Naravno, kao žene moramo da se prilagodimo pravilima sveta, nažalost, da bismo uopšte dobile priliku. Ali kada ostvarimo kritičnu masu žena u top menadžmentu, onda možemo da menjamo pravila. I tada će biti moguće napredovati bez prilagođavanja, prateći i ostvarujući svoj potencijal.

Pričali ste i o samosabotaži. Zbog čega to radimo?

– To su uverenja koja mi kao žene imamo, a koja nas sabotiraju i sprečavaju da napredujemo. Daću vam tipičan primer – žene podsvesno neguju sistem bodovanja, tako npr. ako na poslu imaju problem sa nekim kolegom, one mu pišu -1 poen, ali se neće sukobiti. Onda ta osoba opet nešto loše uradi i već je na -3, ali će žene i dalje izbegavati konflikt. E onda, u jednom trenutku ta osoba dođe do -30 i žena više ne može da trpi i planuće, a ta osoba će se onda pitati odakle takva reakcija. Zato da bismo u svetu u kom vladaju muška pravila mogle da napredujemo, moramo na konflikt da reagujemo odmah. Muškarcima ne smeta, naprotiv, više vole kada odmah iznesemo problem, ali ženama je to teže, nas hormon oksitocin tera da izbegavamo konflikt jer volimo harmoniju. Naravno, pozitivno je voleti mir i harmoniju, ali ne u svetu gde vladaju muška pravila i poželjna je borba. Zato, kada naučiš da odmah izneseš problem kada nastane, ubrzo ćeš se navići da je to ispravna stvar i postići ćeš više. Lakše je tada reći ne, odbiti ono što ne želiš. Ako to uradiš na pravi način, ništa loše ne može proizaći iz toga.

Kako donosimo odluke – osećajem ili razumom?

– Svaka odluka koju donosimo je mešavina tog osećaja u stomaku, to je onaj emocionalni deo našeg mozga, i razuma koji je vođen racionalnim delom mozga. Daću vam jednostavan primer – mnogo volite čokoladu, ali ste na dijeti. I sada ispred sebe na pauzi imate jabuku i čokoladu na stolu, dakle emocionalni deo mozga će vam reći da jedete čokoladu, a racionalni da je ipak bolje da birate jabuku. Ali racionalni deo mozga ima svoja ograničenja. Zato, ako ste odmorni i on može da prevlada, uzećete jabuku. Ali kada dođete kući iscrpljeni i racionalni, deo mozga je već potrošen za danas, emocionalni će prevagnuti i uzećete čokoladu. Svaka odluka koju donosimo je zapravo miks osećanja koja se nikada ne potroše i razuma koji ume da posustane. Volimo da verujemo da donosimo racionalne odluke. Ali ako želite da donesete važnu životnu odluku, nikada ne isključujte emocionalni deo mozga, jer je to veliki deo onog što vi jeste i uvek će vas voditi. Ako donosite odluku samo na osnovu toga što je razumno, taj deo će se u jednom trenutku potrošiti i nestaće vam motivacije. Nikada ne isključujte osećanja potpuno, treba vam nešto da vas gura napred.

Možemo li tako da pobedimo poremećaje u ishrani?

– Da, možemo, ali zahteva vežbanje. Ne dešava se od danas do sutra. Prejedanje se vezuje za sistem nagrađivanja. A kada vežbamo meditaciju svesnosti, više nećemo stalno biti gladni i nećemo želeti da jedemo nezdravo, kreiramo mentalno stanje koje je mnogo bolje podrška našim ispravnim odlukama. Kod zdrave ishrane jako je važno postaviti strukturu, jer ako je nemamo brzo i lako ćemo se izgubiti. Svi znamo kako je najlakše, ako ste umorni poješćete bilo šta. Ali ako postavite pravila – pet dana ću jesti zdravo, a tokom vikenda ću sebi dozvoliti i da se „počastim“, kada imate strukturu koja nije previše stroga, mnogo su veće šanse da ćete uspeti.

Kako biste ono čime se bavite objasnili detetu?

– Objašnjavala sam više puta svojoj deci, tada tražim primer koji im je poznat. Recimo, kada moja deca idu na takmičenje, ili imaju test u školi, uvek su nervozna zbog toga kako će se to završiti, tada im kažem: to što osećate nije zbog takmičenje ili testa, već zato što vam majmunče u vašoj glavi kaže da treba da budete nervozni zbog konkurencije. Majmunče mnogo priča, a svesnost te teši da ne budeš toliko nervozan. I ono što možemo da radimo jeste da se fokusiramo, recimo, na disanje kako bi se to majmunče utišalo. Kada mislimo o tome kako udišemo i izdišemo, ućutaće se. Imaš veliku moć nad svojim životom i neće majmunče tobom upravljati, nego ti njime.

Aplikacija za vežbanje meditacije svesnosti

“Ja koristim aplikaciju Insight Timer, tamo imate 20.000 meditacija, ali 90% njih nema veze sa meditacijom svesnosti. Nju morate da potražite posebno i da odaberete koliko vremena želite da odvojite i prema tome da nađete vežbe. Osim toga, nude i odlične kurseve, i to besplatne”, kaže dr Karolin Notebart.

Tekst: Anja Stanišić
Foto: Oliver Bunić

Budi deo Viber Original zajednice

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *