Pre nego što su Zemlja i druge planete u našem Sunčevom sistemu postojale, Sunce je verovatno bilo okruženo džinovskim prstenovima prašine sličnim onima koji okružuju Saturn, tvrdi nova studija objavljena 30. decembra u časopisu Nature Astronomy.
Ti prstenovi prašine su možda sprečili Zemlju da postane „super-Zemlja“, vrsta planete koja je oko dva puta veća od Zemlje i deset puta veća od njene mase, navodi se na zvaničnom sajtu NASA-e. Astronomi su, inače, otkrili super-Zemlje koje postoje u našoj galaksiji i one čine čak 30 odsto zvezda nalik Suncu.
Pojava super-Zemlje u mnogim drugim solarnim sistemima ostavila je astronome bez odgovora na brojna pitanja. “Ako su super-Zemlje uobičajene, zašto nemamo jednu u Sunčevom sistemu?” Da bi to saznao, Andre Izidoro, astrofizičar sa Univerziteta Rajs u Hjustonu u Teksasu, sa svojim kolegama kreirao je kompjuterski simulacioni model formiranja Sunčevog sistema, koji je nastao iz pepela urušenog oblaka prašine i gasa poznatog kao solarna magla.
Njihove simulacije sugerisale su da bi oscilacije u pritisku, ili oblasti gasa i prašine koje su pod visokim pritiskom, okružile mlado Sunce. Ova područja visokog pritiska su verovatno nastala kada su se čestice pomerile prema Suncu pod njegovom snažnom gravitacionom privlačenjem, zagrejale se i oslobodile velike količine isparenog gasa.
Simulacije su pokazale da verovatno postoje tri različite oblasti u kojima su se čvrste čestice pretvorile u gas. Te oblasti nazvane su “sublimacione linije“. U liniji najbližoj suncu, to jest u najtoplijoj zoni, čvrsti silikat se pretvorio u gas; u srednjoj liniji led bi se dovoljno zagrejao da se pretvori u gas; a u najdaljoj liniji ugljen-monoksid je postao gas.
“Efekat pritiska je da skuplja čestice prašine i zato vidimo prstenove”, rekla je koautorka studije Andrea Isela, vanredna profesorka fizike i astronomije na Univerzitetu Rajs, piše Live Science. Da ovi udari pritiska nisu postojali, Sunce bi brzo progutalo čestice, ne ostavljajući ništa planetama da rastu.
Sa godinama, gas i prašina koji okružuju Sunce su se hladili, a sublimacione linije se približavale Suncu. Oscilacije pritiska su regulisale koliko je materijala bilo dostupno za formiranje planeta u unutrašnjem solarnom sistemu, rekao je Izidoro u izjavi.
Prema simulacijama stručnjaka, najbliži prsten Suncu formirao je planete unutrašnjeg Sunčevog sistema — Merkur, Veneru, Zemlju i Mars. Od srednjeg prstena su na kraju nastale planete spoljašnjeg Sunčevog sistema, dok je najudaljeniji prsten formirao komete, asteroide i druga mala nebeska tela u Kajperovom pojasu, oblasti iza orbite Neptuna.