Nacionalne ptice su više nego jednostavni simboli za stavljanje na pečate, valute, zastavice ili druge zvanične oznake. Ove ptice se često pažljivo biraju zato što predstavljaju nešto što je značajno za zemlju.
Nacionalne ptice mogu biti deo istorije ili kulture nacije, endemična vrsta koja se ne nalazi na drugom mestu ili reprezentuje osobine vrednosti nacije, kao što su snaga, hrabrost i elegancija.
Neke ptice su izabrane zbog njihove zapanjujuće lepote, druge zbog njihovih melodičnih glasova. Ipak, drugi mogu biti ritualna generalizacija ptica, a ne pojedinačne vrste.
Nisu sve zemlje imale nacionalne ptice. U nekim zemljama ptica koja se obično smatra nacionalnim simbolom može biti široko prepoznata, ali nema zvaničnog priznanja vlade o njegovom počasnom statusu.
Nacionalne ptice mogu se promeniti na nekoliko načina, često kako bi bolje prepoznale odgovarajuću vrstu ili odabrale jedinstvenu simboličku pticu koja nije prepoznata u drugim zemljama. U nekim zemljama, zvanične nacionalne ptice se biraju putem zakonodavnih akcija ili imenovanja vlade, dok su druge zemlje odabrale ptice putem popularnih glasova, nominacija ili drugih sredstava.
Bez obzira na to kako su odabrane nacionalne ptice ili koja vrsta drži čast države u svojim talonima, ovi ambasadori su važni simboli za svoje nacije i pomažu njihovom ponosu da leti.
Prema podacima organizacije Birdlife International, danas oko 90 zemalja u svetu ima svoje nacionalne ptice. Kao što Adrijan Long piše u biltenu ove organizacije, “nacionalne ptice su simboli zajedničkih vrednosti, koje su karakteristične za jednu zemlju i koje smo obavezni da štitimo”.
Japansko ornitološko društvo pre oko dvadeset godina odlučilo je da izabere nacionalnu pticu svoje zemlje. Bilo je nekoliko kandidata poput belog goluba i poljske ševe. Naposletku je ipak izabran japanski zeleni fazan, Phasianus versicolor, zbog svoje elegancije, obitavanja u blizini ljudskih nastambi, čestog pominjanja u japanskim narodnim pričama i ukusnog mesa.
Prva i najpoznatija nacionalna ptica jeste američki beloglavi belorepan, Haliaeetus leucocephalus, iz Sjedinjenih Država. Tadašnja novostvorena država 1782. godine zvanično je usvojila ovu vrstu kao svoj simbol. Moguće da je bio potreban snažan simbol koji bi ujedinio novu naciju.
Velika Britanija, kao mnogo starija država, nije doskora imala nacionalnu pticu. Izbor za nacionalnu pticu sproveden je 2015. godine, a glasalo je više od 220.000 ljudi. Najviše glasova dobio je crvendać, Erithacus rubecula, koji je proglašen nacionalnom pticom Velike Britanije.
Izgleda da pri izboru nacionalne ptice postoje neke tendencije, koje zavise od područja. Primetićete da su ždralovi simboli velikog broja afričkih država, poput južnoafričkog krunastog ždrala, Balearica pavonina, u Nigeriji, južnoafričkog kraljevskog ždrala, Balearica regulorum, u Ugandi i plavog ždrala, Grus paradisea, u Južnoafričkoj Republici.
Fazani su visoko kotirani među azijskim nacionalnim pticama. Paun, Pavo cristatus, u Indiji, sijamski fazan, Lophura diardi, u Tajlandu, i himalajski monal, Lophophorus impejanus, u Nepalu.
Osim toga, četiri države duž južnoameričkih Anda izabrale su andskog kondora, Vultur gryphus, za svoju nacionalnu pticu.
Nije obavezno da država ima samo jednu nacionalnu pticu. Karipska država Trinidad i Tobago poseduje dve nacionalne ptice: skarletnog ibisa, Eudocimus ruber, i crvenogrlu hahalaku, Ortalis ruficauda. Prva je simbol ostrva Trinidad, druga – ostrva Tobago. One možda nemaju prilike da se susretnu u divljini, ali su obe predstavljene na nacionalnom grbu ove države.
Orao belorepan se vratio u Englesku posle 240 godina
Nacionalna ptica Srbije
Simbol srpskog nacionalnog grba i vekovna inspiracija našeg naroda je ptica orao krstaš. Nažalost, usled nebrige orao krstaš je u Srbiji doveden na rub opstanka.
Orao krstaš je evroazijska vrsta, a danas je mnogo više ima u mongolskim i kazahstanskim stepama, dok je u Evropi, za razliku od ranijih vremena, njen broj drastično manji.
Razlog zbog koga je orao krstaš postao još jedna u nizu ugroženih vrsta je isti kao i kod drugih životinja – ljudi, jer sva prirodna staništa ljudi su uništili i iskoristili za poljoprivredu, naselja ili industriju.
Orao krstaš je nekada bio trofejna ptica za mnoge lovce, lepa i velika, sa rasponom krila od dva metra, a opet, pristupačna, jer ne živi u planinama, već u stepama, što je, takođe, umanjilo njihovu populaciju.
Izvor: Nacionalna geografija, Insterne, Tanjug
Foto: Unsplash