Dom omladine Beograda, u saradnji sa Francuskim institutom i Ateljeom Varan iz Pariza, predstavlja dvodnevni omaž velikom francuskom sineasti Žanu Rušu (Jean Rouch), jednom od pokretača francuskog novog talasa i rodonačelniku cinéma vérité filmskog pravca.
U petak, 1. februara biće prikazano ostvarenje “Ja Crnac” (Moi, un noir, 1958, 73′), film međaš, kako u celokupnom opusu Žana Ruša, tako i u istoriji svetske kinematografije.
U subotu, 02. februara održaće se predavanje sa temom: “Zašto ne? Filmovi Žana Ruša”. Predavač je Žan Noel Kristijani (Jean-Noël Cristiani), Rušov učenik i jedan od osnivača njegove filmske škole. Predavanje će biti na francuskom uz simultani prevod na srpski.
Oba dana program se odražava u Tribinskoj sali Doma omladine sa početkom u 19 časova, a ulaz je slobodan.
Ovaj program predstavlja i svojevrsnu najavu predstojećeg 66. Martovskog filmskog festivala – Beogradskog festival dokumentarnog i kratkometražnog filma, koji će biti održan od 27. do 31. marta 2019. godine.
Žan Ruš je bio jedinstveni glas celokupne intelektualne Evrope, koji se od prvog do poslednjeg metra svoje filmske trake, sa nesmanjenim žarom, borio za drugačije poimanje celokupnog afričkog kontinenta, kako njegovih lepota, tako i svih problema koji su proizašli iz kolonijalističkog odnosa zapadnog sveta prema njemu. Na filmskom planu njegov doprinos etnografskom filmu je nemerljiv. On je tvorac i rodonačelnik antropološkog filma, koji je nikao kao plod njegove ogromne ljubavi prema Africi, gde je proveo čitav svoj radni i profesionalni vek (60 godina). Najveći doprinos filmu dao je u stvaranju jednog potpuno novog pravca u dokumentarnom filmu, u stvaranju cinéma vérité stila, koji je kasnije patentiran i u igranoj filmskoj strukturi. Prvi je započeo brisanje granice između dokumentarnog i igranog filma, a odjeci njegovog rada traju i dan danas u savremnoj svetskoj kinematografiji.
Ja Crnac
Filmski opus Žana Ruša biće predstavljen jednim od njegovih najznačajnijih ostvarenja, „Ja Crnac“ iz 1958. godine. Ovaj film spada pod još jednu Rušovsku filmsku kovanicu, a to je etno-fikcija, ili danas malo šire prihvaćena kao doku-fikcija. Nešto što su mnogi filmski autori preuzeli od njega i unapredili dalje kroz svoje filmove. Ovaj film bavi se životima mladih nigerijskih emigranata koji su napustili domovinu i pokušavaju da pronađu posao u glavnom gradu Obale slonovače. Film prati nedelju dana života dvojice mladića, brišući postepeno granicu između stvarnosti i fikcije, njihovih stvarnih života i „dopisanih“ dramskih situacija.