“Ti nisi taj glas u tvojoj glavi, ti si onaj ko ga čuje”
Čini se da smo skloniji da sebe procenjujemo kroz prizmu onoga što smatramo svojim negativnim stranama, manama i neuspesima, stavljajući tako fokus uglavnom na ono čime nismo zadovoljni. Možda zato što su baš trenuci kriza, lomova i poraza vreme kada dublje poniremo u sebe. Kreće introspekcija sve u nameri uma da pronađe razloge neuspeha i nezadovoljstva. Jer on ima neverovatnu potrebu da sve razume, stavi u neku kategoriju, determiniše i definiše, i to uglavnom kroz upoređivanje sa drugima.
I tako mislimo, mudrujemo i posmatramo svoj problem koji postaje sve veći od tolike naše pažnje, a glavni krivac za to je često maskirani neprijatelj – Ego. Zato je od presudne važnosti NE SLUŠATI GA u tim trenucima! Okrenuti misli na drugu stranu, i kada nas bez imalo milosti osuđuje, vređa, omalovažava ili kad govori tako da zvuči kao da želi da nas zaštiti:
– Nisi dovoljno pametna da bi upisala taj fakultet, samo ćeš patiti ako se usudiš da probaš…
– Nije on za tebe, uvek ćeš se osećati manje vrednom pored osobe kao što je on…
–Prestani da mučiš sebe zamišljajući da treba da odeš na taj intervju za posao, dobro znaš da nemaš šanse pored svih tih obrazovanih i elokventnih osoba, samo ćeš se opet razočarati…
Ne veruj mu, ne slušaj ga, jer on će dati sve od sebe da te ubedi kako ti misli dobro i da želi samo da te sačuva od novih neuspeha. A prava namera mu je da ostaneš pod njegovom vlašću, bez promene ili preusmeravanja pogleda na drugu stranu.
Kako prepoznati ove situacije i izaći iz problema mudriji i svesniji?
Seti se kako izgledaju tvoje misli kada je sve u redu, kada uradiš nešto zbog čega se osećaš dobro u svojoj koži? Gotovo i da nema misli, samo prijatnost mira i zahvalnosti. Preplavljujući osećaj zadovoljstva i prisutnosti u trenutku kada se osećamo kao kod kuće – svoj na svome. Tada nema preispitivanja da li smo vredni, da li smo to zaslužili. Samo osećamo i dobro nam je. Povezani smo sa dušom koja ne meri, ne ograničava, ne upoređuje.
Zato, zastani sledeći put kad bude bilo loše, osvesti trenutak i poveži se sa tim osećajima koji su uvek tu, iznesi ih na svetlost. Dozvoli sebi da osetiš radost, ljubaznost, ljubav, empatiju i saosećanje. Vrati se na situacije koje su proizvodile ova osećanja.
Upravo onda kada ti je teško, kada si tužan, anksiozan ili bez volje, treba se setiti razloga zašto je dobro biti ti!
Misli o onoj strani tvog bića na koju si ponosan, koju voliš i srećan si kad je deliš sa drugima. A da bi lako došao do sebe dobrog, treba da zaista uvek i radiš tako da za sobom ostavljaš dela dobrote, ona će te najbrže vratiti do pozitivne slike o sebi. I tako stižeš do zahvalnosti, do spoznaje da je sva suština u srcu koje čini dela ljubavi i dobrote.
Kako je dobro kada deliš nešto sa drugima, kada ohrabruješ, tešiš, pomažeš.
Kako je dobro kada ne bežiš od sebe, kada si sam sebi najbolji prijatelj.
Kako je dobro kada se trudiš i uspeš, iz prvog, iz drugog ili ko zna kog pokušaja, važno je da si dao sve od sebe.
Kako je dobro kad makneš sebe sebi sa puta, kad napreduješ, osećaš promenu na bolje.
Dobro je i kad nije dobro, jer će biti bolje.
Dobro je i kad nisi uspeo jer neminovno, nastaviš li dalje, bogatiji si za iskustvo koje ti daje pravi smer.
Dobro je i kad nemaš više snage jer to znači da si je trošio, sada treba uvideti gde ćeš je nakon obnavljanja trošiti dalje.
Dobro je kad naučiš da sebe voliš i poštuješ preko gešaka koje su od tebe načinile zrelu i svesnu osobu i daš sebi predah i pauzu. Jer zaslužio si, nekad zaista nije lako.
Dobro je biti TI jer sebe znaš najbolje i baš zato možeš mnogo i da napreduješ.
Više ne čekaš da ti drugi donesu cveće, jer imaš svoju baštu.
Fotografija: Pinterest