Ljudi vole da kažu od ponedeljka ću, od Nove godine, od 1.septembra nešto da promenim, uradim ili započnem. Čini mi se da jedino što rade jeste uporno odlaganje i zavaravanje sebe. Loša navika.
Po mom mišljenju je da su ponedeljak, Nova godina, 1.septembar ili bilo koji drugi praznik i dan samo nastavak svega što vredno radim, čime se bavim, nešto što je postalo moj život, svakodnevni ritual i jutarnja rutina.
Nekad lako, ponekad teže ali bez odustanja. Gde ima volje, truda i želje rezultati ne izostaju.
Trčanje je aktivnost koju još od studentskih dana praktikujem i što me i danas iznova inspiriše. Ono što mi posebno daje snagu i vetar u leđa jesu stvari koje mi je upravo trčanje dalo i naučilo:
- telo mi je 100 puta ”lakše” nego ranije
- um mi je “svežiji” nego pre
- srce na mestu
- ishrana zdravija tj.nutritivno bogatija
- misli bistrije
- samopouzdanje hrabrije
- dobra navika je rođena
- otvorenija sam u svakodnevnim situacijama i razgovorima
- naučila sam mnogo o strpljenju
- osvestila sam da ne treba da se takmičim sa drugima i da upoređujem
- kroz život koračam hrabro i sa stavom
- učim i dalje, na poslu, na stazi i u životu
- vežbam koliko me telo nosi
- osluškujem signale koje mi organizam šalje
- govorim iz iskustva
- kosa mi je bujna i svilena
- lice mekano i mladoliko
- koža čistija i prirodnija
- snaga koja mi dozvoljava da verujem sebi
- život koji je sačinjen od uzbrdica i nizbrdica i onaj elan koji mi daje gorivo da izguram trku do kraja i pobedim sebe
Zbog toga volim trčanje.
Zbog trčanja volim jutro.
Zbog jutra volim ljude,
park i prirodu.
Zbog trčanja volim zalaske Sunca
i zoru
ptice, decu i pse.
Zbog svih ovih stvari volim život
na kraju.