Iako moja “bebica” (zvaćemo ga F) sada ima dve godine, ostala mi je rečenica koju često kažem bliskim ljudima: znate šta sam još naučila od moje bebe?

Uh od prvih dana imam sjajne lekcije. Doduše, prva tri meseca ih apsolutno nisam bila svesna…ja sam realna mama, da je teško, teško je na početku. Izuzetno. Ne postoji priprema. Trebalo je samo neko da mi kaže, proći će, sve je to u redu. Nakon tri meseca uspostavili smo vezu.
Gledala sam ga, posmatrala pokrete, pogled, njegove pokušaje, istrajnost, trud, zahteve… I shvatila koliko smo mi odrasli zaboravili osnove življenja, osnove radosti, osnove komunikacije, osnove iskazivanja osećanja a pre svega osnove brige O SEBI. Bebe su bića koje tačno znaju šta hoće, znaju kad je dosta, znaju kada nešto neće, ne znaju da lažu i pretvaraju se, jednostavno u trenutku kako se osećaju to i iskazuju zahtevaju, traže, pokazuju, žive u trenutku, žive SADA.
To je tako lepo, tako oslobađajuće, tako jednostavno…
Pre par dana sam završila pisanje priručnik za studente vezano za onlajn učenje i tehnike učenja. Gledam moje dete i ono već sada koristi nesvesno sve te tehnike. Tehnika ponavljanja, učenje na greškama, iskustveno učenje, učenje kroz svoj projekat, tzv. difuzno učenje kada konstantno čitate/slušate/gledate o nekoj temi ali bez detalja, hvatate koncepte i posle nekog vremena sklopite celu sliku i sve vam postane razumljivo.

Izuzetno mi je bilo zanimljiva analogija kako dete prepoznaje objekte sa algoritmima mašinskog učenja koji koriste neuronske mreže. Kako je deo doktorske disertacije koju sam napisala bio vezan za tzv. Deep learning algoritme i tzv. Machine vision, vrlo je zanimljivo da su istraživači uspeli u velikoj meri da repliciraju matematički kako mi učimo ono što vidimo, odnosno detektujemo i klasifikujemo. Moj F prepozna rukom nacrtanu npr. bubamaru, crtanu sliku bubamare, pravu sliku bubamare i uživo. Na sličan način uče algoritmi, potreban im je određeni broj primera sa kojih prvo uče jednostavnije geometrijske oblike, nakon toga dodaju se boje i složeniji oblici i na kraju se sklopi realna slika. Možda ovo nekom nema smisla velikog ali mene je fasciniralo poznajući oblast.
Naučila sam od bebice da iskrenim osmehom dobijaš osmeh nazad. Naučila sam da sačekam 3 sekunde pre nego što odgovorim na pitanje. Naučila sam da ne krećem sa novim zalogajem dok ne završim prethodni. Naučila sam da pokušam nekoliko puta pre nego što odustanem. Naučila sam da je u redu da potražim pomoć ako ne mogu sama. Naučila sam da ponavljanjem nečijih rečenica, možeš postati nečiji prijatelj. Naučila sam da za svaku osobu imam određeno ponašanje. Da želim da se što više smejem.
Sad čekamo drugu bebu, radujem se novim lekcijama i obnavljanjem gradiva!