Bez obzira koliko učimo, istražujemo i koliko se bavimo sami sobom svi dođemo nekad do onog trenutka kada se osećamo kao hrčci koji trče po onom točku i nigde ne stižemo. To je osećaj zaglavljenosti. Ne znamo gde dalje, kako dalje, stalno se poredimo sa drugima, preispitujemo svoje odluke…
Neka istraživanja govore o tome da veoma uspešni ljudi, kao i svi mi obični smrtnici dođemo do tog osećaja zaglavljenosti zato što mislimo da nismo dovoljno dobri, zato što mislimo da uvek postoji neko bolji, lepši, pametniji… To uvek tinja u pozadini, negde u našoj podsvesti, ali ispliva na površinu onda kada smo neraspoloženi, kada smo umorni, kada nam nešto ne ide, kada je oblačno… To su samo neki od okidača kada sve kreće da izlazi na površinu. Kada imamo uvek ispred sebe jasnu sliku onoga što želimo da budemo i kada dobro poznajemo sebe i jasno znamo svoje prednosti, mane i gde želimo da stignemo mi vrlo lepo tamo dolazimo, ali kada nam se ta slika izgubi u moru preispitivanja mi se gubimo. Onda jurimo pokušavajući da nađemo izlaz što je baš suprotno onome što treba da uradimo. Moramo da stanemo. Napravimo plan tako što uzmemo papir i napravimo viziju i zapišemo sve što želimo, napravimo tabelu sa prednostima i manama, pa napišemo krajnji cilj.
Postoji jedna priča o kravi koja je bila na jednom ostrvu i stalno je gledala u drugo ostrvo, tj. u to da li je drugoj kravici zelenija trava. To se nama isto dešava, izgubimo kompas, nešto drugo deluje zanimljivije i atraktivnije pa skrenemo sa puta. Poput tuša koji pušta vodu na nekoliko mlaznica i mi isto tako se fokusiramo na više stvari, ali zapravo treba da imamo fokus lasera koji prati samo onu stvar koju zaista želi.
Koji je poslednji razlog zbog kojeg ste odustali od sebe i svojih ideja, snova? Nemate dovoljno novca ili vam fali samopouzdanja? Dozvolili ste drugima da vas uvere da niste dovoljno dobri? Prihvatili ste galantnu ponudu vaših strahova da vam sahrane ideju koja bi mogla da vam promeni život? Pokušali ste i niste uspeli iz prvog puta? Šta je od ovoga vaša istina? Koji deo najbolje opisuje stanje u kom se nalazite trenutno?
Znate li da se 90% naših strahova nikada neće ni ostvariti, jer oni nisu ništa drugo već tuđa mišljenja koja smo prikupili tokom godina? U našem iskustvu ne postoji većina tih uverenja, ali smo ih prihvatili svojim naivnim razumom. Upali smo u zamku i preti nam život u nezadovoljstvu i bedi. Ali na nama je sva odgovornost. Možemo da upiremo taj prst ka svojoj zajednici, prijateljima, roditeljima, profesorima, ali koga briga za to? Niko od njih nas neće ni primetiti, jer su zauzeti svojim životima.
Mi smo jedini odgovorni za sopstveni život! Znam da ste ovo čuli hiljadu puta, ali dok se ne promenimo život nam neće biti bolji.
To što smo okrenuo glavu od svojih problema, ne znači da su oni nestali.
Ali zato MI i samo MI možemo da promenimo to. I umesto da ruku koristimo kako bismo druge okrivili za sve što nam se dešava, bolje zavrnimo rukave i počnimo da radimo na sebi i svojim snovima! Naravno da neće biti lako i u početku ćemo na svakom koraku dobiti po jedan šamar od života, ali kao da je to važno? Samo jednom živimo! Iskoristimo to.
Suočimo se sa svojim najvećim strahovima i odbranimo ideju koju imamo. Najveći rizik koji možemo da napravimo u životu je da ne rizikujemo i da odustanemo. Nema veće tragedije od toga. Ako mi ne verujete izađite napolje oko pet sati i posmatrajte ljude koji se vraćaju sa posla. Pa vampiri izgledaju življe! Nemojte da mislite da ste puno daleko od njih, ako nastavite da izbegavate suočavanje sa samim sobom i sprovođenje sopstvenih snova u realnost, znate kako ćete završiti.
Imajte fokus lasera i nikada nemojte da odustajete od svojih želja i snova!