Jeste li znali da u nama postoje čestice koje su nekada učestvovale u formiranju neke zvezde?
Univerzum protiče kroz nas, i to nisu nikakva iluzorna pričanja, to je kvantna fizika. Kosmos sarađuje sa našom energijom a mi u svakom trenutku života stvaramo eksplozije energije od koje smo sačinjeni. Kao tvorci proizvodimo njene različite oblike, i od prisutnosti visokih ili niskih frekvencija zavisi to kako će Univerzum na nas reagovati. Kada smo sa njim usaglašeni, na raspolaganju su nam mudrost, mir, radost, i ostala manifestovanja velikih stvari. Univerzum namerno pišem velikim slovom, jer za mene on ne predstavlja samo beskonačni prostor postojanja svega, već mnogo više od toga. On je onaj koji živi, svestan je i evoluira.
Upoznala sam nekolicinu ljudi koji su usaglašeni sa svojom kvantnom istinom. Ono što se oseti kada ste u njihovoj blizini je nemerljivo sa onim što o njima znate da su postigli ili uradili. Kako smo svi sposobni da osećamo nečiju vibraciju, da li nam tuđa energija prija ili ne prija, tako smo sposobni i da menjamo svoju. Ponekad to uspevamo sami, ponekad nam za to služe knjige, dodatni materijali koji nam daju smernice, ponekad nas inspirišu drugi u tome, a ponekad nas situacije pokrenu na promene.
„Jednog dana pošto savladamo vetrove, talase, plimu i oseku, i gravitaciju, upregnućemo za Boga energiju ljubavi. Tada će čovek, po drugi put u istoriji sveta otkriti vatru.“ Pjer Telar de Šarden
Sve što poznajemo i ne poznajemo, učestvuje u večnom plesu energije. Zvezde, zvuk, kretanje, svetlost, susret sa slučajnim strancem u prolazu, dodir predmeta. Mi smo deo reke koja neprestano teče Svemirom. Kvantna fizika je otkrila da apsolutno sve, od čvrste mase na zemlji, do svakog bića, mesta, predmeta, pa i ovog teksta koji čitate, pulsira energetskom frekvencijom. Nisu uzaludna sva ona govorkanja o vibri koju odašiljemo. Mnogi pametni ljudi koji su izučavali na koji način energija deluje i stvara, uglavnom se slažu oko jednog – a to je da delujemo po principu magneta. Što više stvaramo pozitivnih vibracija, više pozitivnih stvari privlačimo iz Izvora (Univerzuma).
Mnogi veruju u ovu teoriju, ali ne potpuno. Najčešće iz razloga što su dosta puta pokušavali da misle pozitivno i „prizivaju“ ono što žele, ali im se desilo sasvim suprotno. I iskreno, ne bih se usuđivala reći nekome kako želja nije bila dovoljno jaka pa se samim tim nije ni ostvarila. Verujem da postoji neki dublji, za nas nekad nedokučiv, nekad zakasneli odgovor na ono što se desilo ili što se nije desilo. Osude i kritike ostavljam po strani, jer sama stvar po sebi nije tako laka i jednostavna. Evo i zašto.
Kada pokušavamo da usredsredimo misli da idu u pravcu u kojem želimo, često se dešava da u tome ne uspevamo. Nešto nam narušava taj koncept, nalazimo se u stanju zaglavljenosti. To nikako nije zato što ne želimo dovoljno dobro ili dovoljno iskreno, već zato što su naše vibracije mnogo udaljene jedna od druge. Za to nikako ne treba kriviti sebe. Ali ono što se može uraditi jeste stvarati što bolji ambijent svojih uverenja, razmišljanja, i usmeravati svoje misli počevši od najjednostavnijih životnih iskrica. Povećavajući broj svetlećih tačkica u mentalnom prostoru, pravimo energetsko Sunce koje će vremenom imati toliku moć da se probije kroz sve pesimističke ćelije našeg bitka.
Ovo je vreme kada je kognitivna disonanca zauzela dominaciju. Reč je o mentalnom procesu koji se može okarakterisati kao uzdrmanost mišljenja, uverenja, prisutnost protivrečnosti. Postojanje dva oprečna stava u isto vreme. Kada se sretnemo sa novim sudovima koji nam se čine sasvim logični i intuitivno prijemčivi, na korak smo spremni da ih prihvatimo, ali razum koji je najčešće izvan naše volje ukalupljen, detektuje opasnost i neobjašnjivo nas blokira da u potpunosti usvojimo ono za šta smo skoro sasvim sigurni da je istinito. U stanju zbunjenosti, čini nam se da prepoznavanje onoga što nam se događa, često nije garancija da ćemo nadalje znati šta nam je činiti.
Takva stanja, narušavaju zlatni balans, i vode pravo u igru bez granica. Kognitivnu disonancu doživljavamo i sa korišćenjem vlastitih izvora energije. Fragmentarno verujemo u njenu moć i snagu. Slušamo velike stvaraoce, kreativce, duhovnike, naučnike, klimamo glavom na svaku izgovorenu reč o tome koliko smo sposobni da svojim unutrašnjim stanjima učestvujemo u oslikavanju života, a ipak sa svim tim zakazujemo kada se sretnemo sa poteškoćama u oživljavanju svojih pozitivnih vibracija.
„Apsolutno se slažem“ zamenjuje „nije to baš sve tako“, koje nas, istina, vraća korak unazad. I to „nije baš sve tako“ je sasvim legitimno, jer zaista nije baš sve tako, lako.
Čovek koji je kroz traumatično detinjstvo izgradio niz loših uverenja i modela, opravdano se teško snalazi sa teorijama o privlačenju pozitivnih događaja kroz slanje pozitivnih misli. Osoba koja funkcioniše noseći posttraumatski stres, ne može da razume koliku snagu zahvalnost ima, jer postoje blokade koje odbijaju sve ideje o lepoti života. Oni koji bi i hteli da poruše zidove, često nemaju alat. A oni koji su zidove porušili, znaju koliko je težak posao iznova graditi na ruševinama održivo i stabilno utvrđenje. Ljudima koji u svojoj duši imaju duboke brazde utisnutog bola, izgleda nezamislivo da obasipaju svoj misaoni sistem pozitivnim uverenjima jer su loši događaji kreirali njihov prirodni habitus. Nisu samo traume, gubici, bol, uzroci dugotrajnog pada dobre energije, mnogo je razloga zbog kojih čovek može biti zarobljen u ljušturi.
Zašto ovo govorim?
Zato što unatoč velikom bolu i traumi, postoji mnogo primera onih koji su uspeli da se spasu od „davljenja“. Primetila sam da većina njih to naziva srećom, ali mislim da sreća dolazi zbog potencijala za rast i promenu, ali i zbog neotkrivene želje za transformacijom. Takvi ljudi su za mene briljantni, duhovni velikani, koji su sa pesimističnih polaznih tački stigli do stanice sopstva i seli u voz koji putuje u pravom smeru. Oni su lutajući kroz mrak formirali najsjajnije zvezde unutar svoje Vaseljene, koje su osvetlele beskraj promena . I sasvim je sigurno da su uspeli promeniti svoju frekvenciju. Promena smera, transformacija energije je put koji nas vraća među zvezde, a onda ponovo “dole”. I sve je to ok.
Nije strašno izgubiti nekada konekciju, sve dok verujemo u povezanost. Dok verujemo da smo međuzvezdani. Put je cilj. I to je čitava naša nauka, neuhvatljiva teorija Svega koja počiva u samom srcu Kosmosa, ali pomalo i u nama. Budemo li taj put pratili, shvatićemo da on uvek vodi do nas samih. Tada će se otvarati odgovori, jedan po jedan, jer su oduvek i bili tamo negde… daleko u nama. Zato veruj. U promenu, u moć energije koja bivstvuje na tako mnogo nivoa. Jer sve što poznajemo, deo je prestabilirane harmonije, mnoštva u jedinstvu.
Ponovo postani, a zatim ostani međuzvezdani.
Fotografija: Pinterest