Postoje dva tipa javnih govornika – oni koji su nervozni i oni koji lažu.
– Mark Tven
Onaj osećaj kada ti se dlanove znoje, a u stomaku nisu leptirići, već dinosaurusi od nervoze, poznajemo gotovo svi ako smo imali priliku da nešto javno prezentujemo, nastupamo ili generalno pričamo pred određenim brojem ljudi.
Štaviše, prema rezultatima istraživanja, čak 75% populacije ima strah od javnog nastupa u većoj ili manjoj meri. Ova vrsta straha ima i poseban naziv, a to je glossophobia (na grčkom glōssa znači govor, a phobos strah).
Dobra vest je da se sa tim strahom ne rađamo. Njega (nažalost) razvijamo tokom života kada počnemo da mislimo o tome šta drugi misle o nama i kada nam postaje važno kakav utisak ostavljamo. Oni koji su istraživali tu temu navode da se strah od javnog nastupa javlja u proseku u trinaestoj godini života.
Možda ćete čuti da neko kaže da njemu, odnosno njoj, nije potrebno da razvija veštine javnog nastupa jer se ne bavi tom vrstom posla – npr. možda je programer ili arhitekta. Međutim, veštine javnog govora ne podrazumevaju samo prezentacije na konferencijama, već i razgovor za posao, prezentaciju rezultata svog projekta ili preduzetničke ideje pred investitorima, pregovaranje (prezentacija sebe) za povišicu…
Gotovo svi mi ćemo pred svaki javni nastup imati određenu dozu treme. Pitanje je samo da li dozvoljavamo da ta trema, odnosno strah, ugrožava naše performanse i rezultat koji želimo da postignemo tim javnim nastupom.
Postoji nekoliko stvari koje možete da uradite da ograničajući strah postane pozitivna doza treme pred javni nastup. U nastavku predstavljam neke od njih koji su i meni lično pomogli.
1. PRIPREMITE SE
Znam da je ovo rečenica koju ste sigurno mnogo puta čuli. Ipak, to je velika istina. Istraživanja pokazuju da čak 90% straha koji osećamo pred javni nastup se javlja zbog nedovoljne pripreme.
Kako biste smanjili rizik da ne znate gde ste stali ili šta sledeće treba da kažete napravite jasnu strukturu i (za vas) logičan tok prezentacije. Informišite se o temi o kojoj pričate – razmislite koja potencijalna pitanja neko može da vam postavi i pripremite moguće odgovore. Delovaćete kao neko sa mnogo više samopouzdanja nego što osećate.
Dodatan savet: Kad god je moguće, naučite uvod, odnosno nekoliko prvih rečenica svoje prezentacije napamet – na taj način ćete biti najspremniji za onaj “najstrašniji” deo, a vremenom ćete se, kako prezentacija bude odmicala, opuštati i spontanije voditi prezentaciju.
2. OLAKŠAJTE SEBI
U želji da delujemo što profesionalnije ili ozbiljnije, znamo da dodatno sebi zakomplikujemo život, odnosno realizaciju prezentacije. Istina, ukoliko koristite Power Point prezentaciju, ona ne bi trebalo da sadrži mnogo teksta i vaša uloga nije da iščitate sve što piše na slajdovima. Ipak, to ne znači da treba da pamtite gomilu statističkih podataka umesto da u prezentaciju ubacite grafikone koji predstavljaju ono o čemu treba da pričate.
Znam da izgleda sjajno kada neko u toku prezentacije koristi samo white board ili flipchart, ali, ukoliko se ne osećate dovoljno sigurno i niste ubeđeni da imate sve potrebne informacije u glavi, možda je bolje da za početak koristite unapred pripremljene prezentacije.
Što vodi do toga da često, posmatrajući uspešne prezentere i mi poželimo da prezentujemo baš tako, pa istovremeno želimo i da sjajno crtamo u toku prezentacije, da poradimo na svojoj neverbalnoj komunikaciji, varijacijama glasa, komunikaciji sa publikom…. I onda ne realizujemo ništa od toga. Umesto toga, unapređujte vremenom korak po korak – recimo prvo držanje, pa zatim glas i tome slično. Svi uspešni govornici i prezenteri su bili nekada početnici. 🙂
Dodatan savet: Ne preterujte sa bojama, animacijama ili fotografijama. To može da vam oteža da pročitate ono što ste imali u planu da pomenete. Ne samo vama, već na taj način otežavate i publici da uoči i zapamti ono što bi trebalo.
3. URADITE ONO ŠTO JE DO VAS
A šta ako se približi taj javni nastup, a vi se tresete od straha? To je sasvim u redu. Važno je fokusirati se na stvari na koje možete da utičete.
Recimo, pred samu prezentaciju isprobajte neku od tehnika disanja. Pravilno disanje (a nismo često ni svesni koliko nepravilno dišemo u stresnim situacijama) će dopremiti kiseonik do svih ćelija i dati signal našem mozgu da je sve u redu.
Takođe, dođite na vreme na mesto prezentacije, pripremite sve tehničke stvari, proverite da li prezentacija izgleda kako bi trebalo, odnosno kako je prvobitno zamišljeno. U redu je da pređete pogledom preko svojih beleški, ne i da panično pregledate i ponavljate sve dok u vama raste ubeđenje da ćete sve zaboraviti.
Dodatan savet: Ako vam je tako lakše, u toku pripreme prezentacije razmislite šta sve može da pođe naopako, pa predupredite moguće probleme. Tako bih npr. preporučila da prezentaciju sačuvate u nekoliko različitih formata ili i na usb-u i na drive-u kako se ne bi desilo da, zbog izgubljene prezenacije ili nekog tehničkog problema, dođete u situaciju da morate da improvizujete sve.
I za kraj, jedan iskren i možda najvažniji savet – najbolji način da smanjite strah od javnog nastupa jeste iskustvom. Ugrabite svaku priliku za vežbu.
Ako ste studenti, prijavljujte se za seminarske radove koji se prezentuju. Ako su studentski dani iza vas, prezentujte nešto pred prijateljima ili kolegama kad god možete. Na taj način ćete steći iskustvo, znanje i samopouzdanje kada dođe na red neka prezentacija koja vam je zaista važna.
A na samom početku svog prezenterskog iskustva, držite se gore navedenih saveta – posvetite se pripremi, ne komplikujte ono što ne mora da bude komplikovano i uvek se fokusirajte na ono na šta možete da utičete.
Želim vam puno uspeha u svim budućim prezentacijama! 🙂