U Srbiji postoji pet nacionalnih parkova: Fruška gora, Đerdap, Kopaonik, Tara i Šar-planina. Da li je sad pravo vreme da se posete nacionalni parkovi Srbije?
“Većina populacije u našoj zemlji zna za prirodna bogatstva Srbije, koja su jako velika počevši od geomorfologije, geologije, klimatskih prilika i biološke raznovrsnosti na svim stranama sveta. U Srbiji postoji 470 zaštićena područja, među njima su i nacionalni parkovi“, rekla je u Jutarnjem programu RTS Biljana Krsteski iz Zavoda za zaštitu prirode.
Zašto su to zaštićene zone i šta je to što ne znamo o ovim područjima?
“Razlika je u veličini parkova, postoji trostepeni režim zaštite. Nacionalnim parkovima upravlja preduzeće i svaki park ima svoje službe i informativne centre“, rekla je Biljana Krsteski.
Fruška gora je, na primer, blizu većih gradova i na njoj postoji veliki broj uređenih izletišta koja se nalaze blizu puteva.
Krsteski je naglasila da bi posetioci trebalo da se pridržavaju pravila i čuvaju prirodu dok borave u nacionalnom parku.
To znači da ne bacaju smeće, ne pale vatru na mestima gde to nije dozvoljeno, ne uništavaju biljne vrste i ne remete životinjske vrste kojse se nađu u njihovoj blizini.

Nekada je Fruška gora bila ostrvo u Panonskom moru, sada je planina duga 73 kilometra i najveći deo njene površine je šuma. Najveće šume lipe se nalaze na Fruškoj gori, ona je bogatstvo Evrope.

Ako uporedimo Frušku goru i Nacionalni park „Tara”, koje su sliče površine, a opet veoma različite. Nacionalni park Tara je prostor koji je obrastao najkvalitetnijim i najboljim šumama jele, smrče i bukve.
Treba istaći i da je mrki medved zaštitni znak Tare, a posetioci imaju priliku da ih vide sa rendžerskom službom koja organizuje sačeivanje medveda na čekama.

„Geopark ‘Đerdap’ je na listi 15 geoparkova liste UNESCO-a. On obuhvata celokupni prostor nacionalnog parka Đerdap. Osim toga, postoje i brojni spomenici prirode koji se nalaze u njegovom okruženju: Rajkova pećina, prerast reke Vratne, Tunelska pećina Prerast u kanjonu Zamne, Bigrena akumulacija kod manastira Tumane, kao i Bigrena akumulacija kod Belog izvorca, te vodopad Blederije“, naglašava ona.

Kopaonik, snežna planina sa visinom od preko 2.000 metara, gde je samo deo parka skijaški centar, za koji svi znaju. Ostale, netaknute delove prirode Kopaonik ljubomorno čuva. Tu spadaju Kozji rid, Jankove bare, Metođe i Gobelje.
“Šar-planina je najjužnija i samim tim naša planina sa najviše vrhova – ima više od 30 vrhova koji su visoki preko 2.000 metara. Tu su ‘Gorske oči’, populacija risa i neobične zaštićene biljke“, objasnila je Krsteski.
Foto: Profimedia