Pritisnite enter da počnete pretragu.

Zašto je uništen Nebeski grad

Doskora Larung Gar je bio najveći religijski institut na svetu. Danas je gotovo pust, u njemu je više turista nego stanovnika, a uskoro će biti i potpuno demoliran

Larung Gar je mestašce smešteno u delu Kine koji se zove Sečuan, ali pripada tibetanskoj autonomnoj prefekturi Ganzi, a zbog nadmorske visine na kojoj se nalazi, od gotovo 4.000 metara, nazvan je Nebeski grad.

Foto: Profimedia, Newscom

Donedavno je ovde preko 40.000 monaha i monahinja izučavalo budizam, ali su kineske vlasti naredile njegovo raseljavanje. Prema tim propisima, ovde može da bude nastanjeno najviše 3.500 monahinja i 1.500 monaha. Iako je iseljavanje proglašeno nezakonitim, ono se sprovodi. Hiljade ljudi prinuđeno je da potpiše da svojevoljno napušta svoje domove, nakon čega su raseljeni autobusima bez prethodnog obaveštenja gde će im biti nova staništa.

Demoliranje Larung Gara svakodnevno se sprovodi ’ispod radara’, a brojne grupe koje se bore za očuvanje ovog mesta, poput Tibet Watch, tvrde da to predstavlja sistemsku zabranu Tibetancima da upražnjavaju svoju religiju. Zbog toga su Larung Gar nazvali i arenom za borbe tibetanske spiritualnosti i pekinške brutalnosti.

Dnevno ovaj grad može da poseti maksimalno 1.000 ljudi / Foto: Profimedia, Newscom

Kineske vlasti, sa druge strane, tvrde da je iseljavanje bilo neophodno jer je prenaseljenost pretnja po bezbednost, kao i da je opasnost od požara velika. Međutim, kako se navodi u brojnim medijskim izveštajima, pravi razlog leži u činjenici da vlasti ovo mesto žele da pretvore u turističku atrakciju. U prilog tome ide i činjenica da niču novi hoteli i putevi u Larung dolini, te da se zalihe kiseonika dostavljaju u ogromnim količinama da bi se pomoglo turistima da se prilagode velikoj nadmorskoj visini. A interesovanje posetilaca je toliko da je morao da se postavi limit od 1.000 ljudi dnevno. Međutim, i tu postoji začkoljica – kineski turisti mogu neometano da posećuju Larung Gar, dok je strancima, kao i stanovnicima autonomnog regiona Sinkjang to zabranjeno. Ukoliko i uspeju da uđu u grad, u njemu ne mogu da prenoće, već moraju da traže smeštaj na drugom mestu – a većina hotela ne želi da ih primi.

Larung Gar / Foto: Profimedia, Newscom

Lako je razumeti zašto ovo živopisno mesto privlači toliki broj ljudi – hiljade malenih kuća, sve nalik jedna drugoj, obojene u istu nijansu crvene međusobno čine zaista upečatljiv arhitektonski pejzaž. Kao takav, inspiracija je i brojnim umetnicima, od kojih je poslednji u nizu Tibetanac Gjatso Čuteng, koji je od nekoliko hiljada štapića tamjana napravio radove kojima je simbolično prikazao Larung Gar kao zgarište, ali i kao mesto vere i fragilnosti, koje su definisale ovu zajednicu tokom njenog života na ivici preživljavanja i destrukcije.

– Uništavanje ovog mesta doživeo sam kao ličnu povredu. Navikao sam na to da me razbesni koliko Kina krši ljudska prava, ali demoliranje Larung Gara me je potpuno uništilo – ispričao je on.

Nije nepoznat neprijateljski stav Pekinga prema budizmu. Ali sve donedavno Larung Gar bio je jedno od poslednjih uporišta na Tibetu gde je tolerisano rigorozno izučavanje budističkih kanona. U ostatku Tibeta tradicionalna učilišta budizma sistematski su uništavana decenijama, štaviše, policija je primoravala monahe i monahinje da, umesto religioznog učenja, budu podvrgnuti “patriotskom prevaspitavanju”. Monasima koji su edukovani u Indiji zabranjeno je da predaju religiju, a posedovanje fotografije dalaj-lame smatra se krivičnim delom zbog kog se ide u zatvor. Doskora Larung Gar bio je izuzetak – ali ispostavilo se, samo onaj koji je potvrdio pravilo.

Zbog toga je Gjatso smatrao ličnom obavezom da sačuva ovo sveto mesto koje mnogi sada porede sa rasporenom lubenicom da bi ljudi u njemu mogli da uživaju što duže, pa makar to bilo samo svojim radovima.

Foto: Profimedia, Newscom

Nebeska sahrana

Jedna od glavnih atrakcija za kineske turiste u Larung Garu je takozvana nebeska sahrana. Od 2013. godine ovaj ritual se sprovodi na mestu koje su nazvali “nekvalitetan Diznilend” – tela preminulih se ostavljaju na vrhu planine gde postaju hrana lešinarima. Od ove antičke tibetanske prakse sahranjivanja napravljen je turistički spektakl.

Autor: Original
Foto:
Profimedia

Budi deo Viber Original zajednice

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *