Posle samo 10 minuta provedenih sa četvoronožnim prijateljem, pacijentima u urgentnom centru ublaženi su jaki bolovi, pokazala je nova studija.
Rezultati su potvrdili ono što ljubitelji pasa odavno tvrde – pseća naklonost leči sve bolesti – i daju malo optimizma pacijentima i zdravstvenim radnicima koji se često bore sa ograničenim bolničkim resursima, naročito usred pandemije.
„Postoje istraživanja koja pokazuju da kućni ljubimci čine važan deo našeg zdravlja. Oni nas motivišu, podstiču, pružaju rutinu i stvaraju vezu između ljudi i životinja“, rekla je za CNN glavna autorka studije Kolin Del.
U studiji, objavljenoj u časopisu PLOS One, učestvovalo je više od 200 pacijenata hitne pomoći. Oni su ocenili stepen bola od 1 do 10. Kontrolna grupa nije preduzimala nikakve intervencije, dok su učesnici u drugoj grupi proveli 10 minuta vremena sa terapijskim psom, a potom su svi ponovo ocenili jačinu bola. Rezultat: oni koji su proveli vreme sa psom prijavili su manji broj na skali.
Studija ima snažnu metodologiju, rekla je Džesika Čubak, viši istraživač sa Kaiser Permanente Vashington Health Research Institute. Čubak, koji nije bio uključen u studiju, primetio je da ima još mnogo toga da se nauči o terapijskim psima.
„Rezultati studije su obećavajući. Naše trenutno razumevanje efekata terapijskih pasa u medicini je prilično ograničeno. Zato je posebno važno raditi više istraživanja u ovoj oblasti“, rekla je Džesika Čubak, viša istraživačica sa vašingtonskog Instituta za istraživanje.
U bolnici
Iskustvo koje pacijent doživi tokom boravka u urgentnom centru može dodatno da doprinese osećaju bola kod pacijenata. Jaka svetla, duga čekanja, anksioznost i fokus na trenutno, akutno stanje mogu pogoršati osećaj.
„Bolnica nije mesto gde vas obično prate do udobne sobe. Često dobijate savete koje ste već čuli i probali, a onda vas nakon celodnevnog i iscrpljujućeg čekanja pošalju kući. Posle takvog iskustva pacijenti se osećaju kao da vas nisu ni saslušali“, rekla je Erin Bekvel, vlasnica psa koja je veći deo života patila od hroničnih bolova.
Neki ljudi imaju pogrešnu percepciju da im terapijski psi mogu preneti bolest ili ugroziti higijenu u bolnici, ali Del kaže da postoje sanitarni uslovi na koje zdravstveni radnici mogu da se oslone kako bi ceo sistem bolje funkcionisao.
Majk Mekfejden, medicinski tehničar iz Kanadie, rekao je da vidi mnogo potencijala u uključivanju terapeutskih pasa kao dela holističkog pristupa lečenju bola, i da bi to moglo pomoći svima, ne samo pacijentima.
„Timovi hitne pomoći mogu da dožive stres ako ne ispune sopstvena očekivanja u nezi pacijenta. Prisustvo terapijskog psa ne samo da je korisno pacijentima, već mislim da služi i kao uteha medicinskom osoblju.“
U kući
Bol se može smatrati i fizičkim i mentalnim iskustvom, kaže Mišel Ganjon, psihološkinja. Anksioznost, depresija, podrška ili odbačenost mogu uticati na to kako doživljavamo bol. Provođenje vremena sa stvorenjem koje vam donosi radost i koje ne poništava vaša osećanja može doprineti da se osećate bolje.
„Stvari koje možete dobiti od kućnih ljubimaca i pozitivne emocije koje ljubimci znaju da izazovu mogle bi da utiču na sam doživljaj bola“, rekla je ona.
Bekvel je dodala i da je to lično iskusila sa svojim 10-godišnjim koker španijelom, pošto je bolovala od artritisa i autoimunog poremećaja.
„Osećam da bolje kontrolišem situaciju i manje sam zabrinuta zbog jačine i trajanja mog bola, kada imam tu bezuslovnu podršku svog psa. Vremenom je naučila da ne može da mi sedi u krilu kada sam u bolovima. Ne moram ništa da joj kažem – ona sve zna“, objasnila je Bekvel.