Otišla je na fudbalsku utakmicu kako bi podržala tim za koji navija. Tog dana potpisana je njena smrtna presuda, kao posledica diskriminacije čije postojanje ostatak sveta tek naslućuje.
Budući da je Irankama, nakon Islamske revolucije 1979. godine, zabranjeno prisustvo utakmicama kada igraju muškarci, 30-godišnja Sahar Kodajari pokušala je na stadion da uđe prerušena u muškarca.
U dresu svog omiljenog kluba Esteglal uhapšena je i pretilo joj je šest meseci zatvora jer je, osim ovog, prekršila još jedan zakon i pojavila se u javnosti bez hidžaba. Kako bi izbegla zatvor, koji je za žene posebno nemilosrdan i sa sobom vuče dodatno kažnjavanje, Sahar se zapalila ispred suda u Teheranu i nakon toga podlegla povredama. Svet je obišla njena slika u dresu i priča o Plavoj devojci, koja je tako nazvana upravo zbog boja kluba za koji je navijala.
“Ono što se dogodilo Sahar Kodajari je srceparajuće. Njen jedini zločin je što je žena u zemlji u kojoj je diskriminacija ozakonjena i koja se na najužasnije načine odražava na svaki aspekt njihovog života, uključujući i sport”, rekao je ovim povodom Filip Luter iz Amnesty International. Iran je odbacio kritike zbog kršenja ljudskih prava kao politički motivisane i zasnovane na nedostatku razumevanja njihovih islamskih zakona, dok su se FIFA i italijanski klub Roma priključili žaljenju zbog ove tragedije.
“Roma je žuto-crvena, ali naša srca danas krvare u plavoj boji za Sahar Kodajari. Ova lepa igra treba da nas ujedini, a ne da nas deli. Počivaj u miru, Plava devojko”, objavila je Roma na svom Tviter nalogu, a nakon intervencije FIFA da Iran promeni zakone, ministarstvo sporta ove zemlje saopštilo je da će navijačicama biti dozvoljeno da prisustvuju kvalifikacionoj utakmici za Svetsko prvenstvo. Međutim, iako je od oktobra to zaista i omogućeno, mnogi ovo vide samo kao pokušaj manipulacije javnosti i lažne liberalizacije položaja žena.
Ipak, veliki je broj onih koji su se zarekli da smrt Plave devojke neće biti uzaludna, budući da je njen slučaj podigao veliku prašinu i pojačao borbu za prava žena u Iranu.
Šta sve žene ne smeju?
Često je naša svest o tuđim ugroženim slobodama na jednako niskom nivou kao i njihova prava. Jeste li svesni činjenice da je u Saudijskoj Arabiji, susednoj državi i ljutom rivalu Irana, položaj žena još teži? Tek nedavno usvojen je zakon kojim je ženama omogućeno da poseduju pasoš i putuju bez muške pratnje, a sada mogu biti i registrovane po rođenju, venčanju, ali i razvodu.
Decenijama je Saudijkama bilo najstrože zabranjeno da donose bilo kakve odluke o svom životu bez odobrenja muškog “wali“, zvaničnog staratelja, što je uglavnom bio otac, brat ili muž. Iako ovo jeste veliki korak napred za njihova prava, ona se na skali i dalje nalaze u sekciji “nedopustivo nisko”. Jer, i dalje ne mogu da se udaju, napuste zatvor niti sigurnu kuću bez dozvole muškog lica. Tako, žene koje su žrtve nasilja, ukoliko se i usude da zatraže zaštitu, velika je šansa da je neće dobiti. Od pre dve godine ženama konačno više nije potrebna dozvola da upišu fakultet, prihvate posao ili odu na operaciju, ali među zabranama koje su još uvek na snazi je i ona da ne smeju da nose odeću ili šminku “kojima ističu lepotu“; stupaju u bilo kakav kontakt sa muškarcima sa kojima nisu u rodu, čak moraju da ulaze na odvojen ulaz, pa su i javni transport, plaže i zabavni parkovi takođe podeljeni u najvećem delu zemlje – iako su za kršenje zakona o interakciji predviđene kazne i za muškarce, ipak su drastičnije prema ženama; takođe, ne mogu da se takmiče u sportovima, niti da isprobaju odeću pre kupovine.
Kao otpor zbog toga što im umnogome životi zavise od dobre volje muškaraca, žene koje žive u zemljama gde su im ugrožena prava svoj bunt izražavaju putem mreža na #IAmMyOwnGuardian.
Tekst: Original
Foto: Privatna arhiva