Dostojanstven i svrsishodan život tinejdžera i mladih ljudi ometenih u razvoju – ostvarivanje njihovih osnovnih ljudskih prava, bilo je moguće samo uključivanjem na tržište rada. Tako su se roditelji ovih mladića i devojaka organizovali i 2007. godine i pokrenuli projekat društvenog preduzetništva – Naša kuća.
Anica Spasov predsednica je udruženja “Naša kuća” od samog osnivanja.
“Naravno, mnogo duže sam aktivna, preko dvadeset godina, jer sam i sama majka sada već odraslog sina. Kao i mnogi drugi roditelji, bila sam nasmrt preplašena prvo rođenjem deteta koje je imalo ozbiljnih poteškoća, zatim nerazumevanjem okoline, profesionalaca, inertnošću sistema, neadekvatnom ponudom usluga…
Drugim rečima: neizvesnom budućnošću. Posle mnogih neprospavanih noći, tokom kojih sam se preispitivala, pokušavala da shvatim zašto, sela sam i rekla sebi: ‘U redu, ovo su tvoje životne karte, potrudi se da odigraš najbolju partiju‘. I evo me ovde sada, sa grupom roditelja koji su bili dovoljno hrabri da zajedno započnemo nešto sasvim novo.
Sad smo sigurni da je to bio pravi put jer ovi mladi ljudi koji su nekada bili samo naša deca sada su vrlo zadovoljni, sigurni u sebe, profesionalno određeni, vrlo radoznali i svestrani. Svako od njih ima izvesnu budućnost za koju će se boriti”, priča nam Anica.
A kako izgleda Naša kuća?
“Svi naši programi su koncipirani po socijalnom modelu i individualizovani prema potrebama svakog pojedinca. Na taj način smo, prateći potrebe svakog od njih, u odgovarajućem vremenskom periodu obezbeđivali informacije iz svih relevantnih oblasti, i tako im davali priliku da odaberu oblast koja ih najviše interesuje”, kaže Anica i dodaje da, osim što posao donosi ekonomsku nezavisnost, otvara sve druge puteve ka društvenom uključivanju:
“Da bismo ostvarili svoju misiju, pokrenuli smo nekoliko proizvodnih linija koje su zadovoljavale interesovanja i veštine većeg broja naših članova. Uporedo smo uvek vodili računa o proizvodima koji imaju svoje tržište i – ekološki su. Prva mašina koja je kupljena bila je za proizvodnju papirnih kesa. Zatim smo kupili mašinu za proizvodnju kartonske ambalaže i opremu za sito-štampu.
Obuka na ovim mašinama trajala je skoro godinu dana za radne asistente, a onda smo kroz individualne planove podrške uključivali jednog po jednog zainteresovanog člana. Danas njih šest članova sve sami odrađuju. Imamo preko petnaest kupaca naše ambalaže i skoro da smo jedini koji u Beogradu proizvode kartonske gajbe za ketering.”
Budi i ti Originalni Lider!
A kada već prave ketering gajbice, zašto se ne bi uključili i u proizvodnju onog što se u njih pakuje?
“Naša proizvodna aktivnost jeste i ketering usluga Kuhinja na točkovima, koja je dve godine pilotirana, a onda smo zahvaljujući saradnji sa gradskom opštinom Zvezdara i projektom kod Ambasade Kraljevine Norveške, USAID, SDC, Karitasom i brojnim drugim donatorima, opremili savremenu kuhinju u kojoj se pripremaju obroci, ketering i slatka linija Kuhinje na točkovima.
U kuhinji radi četvoro članova, uz profesionalne kuvare. Pripremamo obroke i dostavljamo prvenstveno starijim sugrađanima koji su teško pokretni, bolesni ili žive sami, ali i drugima. Pravimo ketering i za razne proslave i događaje, ali posebno smo ponosni na slatku liniju: proizvodnju deserta od naše domaće suve šljive, liofilizirane maline i najfinije belgijske čokolade.”
Takođe, članovi Naše kuće gaje začinsko bilje, povrće i voće, koje dalje koriste u proizvodnji.
“Trenutno imamo kampanju za prikupljanje sredstava za podizanje staklene hidroponske bašte u Mirijevu. U sadašnjoj bašti zasad je angažovano troje, ali će se broj povećati kada bude završena staklena bašta. Hidroponija je tehnologija budućnosti jer se njome u vodi proizvodi zdravo povrće bez upotrebe hemijskih preparata, sa maksimalnom uštedom potrošnje vode, đubriva, energije. Koristimo solarnu energiju, i ne devastiramo zemljište. Proizvodnja se odvija u vodi, u zatvorenom prostoru i zaštićena je od klimatskih promena.”
U začetku je i projekat ručne proizvodnje papira, i to od praznih kutija cigareta, priča dalje Anica. Ovako proizveden papir koristiće za ambalažu, ali će se i prodavati na tržištu. Pre svega toga, članovima Naše kuće predstoji obuka prvo u Japanu, zatim u Beogradu.
“Od 2007. godine funkcionišemo kao društveno preduzeće u pravnoj formi udruženja građana. U okviru socijalnog preduzeća imamo socijalnu uslugu, dnevni centar koji je jezgro naših aktivnosti. Imamo sada veoma razvijenu proizvodnju čiji su proizvodi plasirani na otvorenom tržištu i ravnopravno se takmiče sa svim ostalim proizvodima. Imamo jasno definisanu društvenu misiju jer radno osposobljavamo i zapošljavamo osobe sa invaliditetom, prvenstveno sa smetnjama u razvoju.
Takođe, naša proizvodnja vodi računa o prirodnim resursima i o zagađenju okoline. Proizvodnja papira i čitav naš proces rada primer su cirkularne ekonomije. Krajnji cilj nam je ekonomski stabilno i održivo socijalno preduzeće koje će u budućnosti finansirati Fondaciju za budućnost, a koju pokreću roditelji Naše kuće kroz projekat ‘Šta posle nas‘. Ova fondacija treba da obezbedi podršku osobama sa invaliditetom kako bi očuvali kvalitetan i smislen život i sprečila institucionalizaciju posle smrti roditelja.”
Upravo to smatra odgovornom na pitanje – zašto je važno društveno preduzetništvo.
“Naravno, praktično ne postoji oblast života koju ono ne može da pokrije, ali je važno istaći da se kroz ovaj vid preduzetništva rešavaju problemi lokalne zajednice, zadovoljavaju potrebe određene grupe ljudi, da je uvek inovativno i da utiče na razvoj cele zajednice”.
Važno je uspostaviti pravni okvir
Naša kuća sarađuje i sa drugim društvenim preduzećima, koja deluju i u nešto drugačijim oblastima.
“Sada je u osnivanju Koalicija za solidarnu ekonomiju, koja je zapravo mnogo srećniji naziv od ‘socijalnog’, kroz koju želimo da pre svega donesemo kriterijume po kojima bi se ovo preduzetništvo prepoznalo, pravni okvir u kome bi delovalo, način finansiranja, vertikalnu i horizontalnu povezanost, institucionalizaciju i društvenu promociju ideje solidarnosti.
Preduzećima koja konkretno rade u svojim lokalnim sredinama potrebna je mnogostruka podrška, a i međusobno povezivanje. Ako bih počela da ih imenujem, bojim se da bih neke slučajno izostavila, ali uprkos nepovoljnim društvenim i ekonomskim okolnostima, ima nas sve više, kako u Beogradu, tako i u unutrašnjosti”, zaključuje Anica Spasov, majka i preduzetnica.
Autor: Maša Milojković
Foto: Privatna arhiva