Ako često prolazite Novim Beogradom niste mogli da ne primetite Sovu u Bloku 70, ili Žorža, Kocku, Bicikl ili Čeličnog bika na Savskom keju. Iza ovih urbanih umetničkih instalacija na Novom Beogradu (a i šire) stoji kolektiv Polimorf.
Polimorf postoji od 2013. godine i pored umetničkog delovanja nastoji da planira projekte kojima će podsticati i organizovati aktivnosti iz oblasti kulture, edukacije i ekologije.
Razgovarali smo sa Nikolom Rajakovićem, suosnivačem kolektiva Polimorf.
“Polimorf nije samo kolektiv već i filozofija. S obzirom na to da se značenje našeg kolektiva odnosi na nešto što je konstantno promenljivo i prelazi iz jednog oblika u drugi, suštinski takav je i naš odnos prema radu koji kroz svaki naredni projekat zahteva drugačiji ugao posmatranja, pristup, proces, strukturu i nosi drugačiju poruku, namenu i cilj. Time naša filozofija da se konstantno menjamo, adaptiramo, prilagođavamo, rastemo i razvijamo, ostaje dosledna, odnosno, jedino ono što ostaje nepromenljivo jeste naša promenljivost“, kaže Nikola.
Kako ste i zašto nastali i da li je na to uticao neki sličan kolektiv iz inostranstva, ili pak autentično vaša želja da delate?
Nastali smo iz želje da stvorimo ambijent koji će nas konstantno podsticati na stvaranje, odnosno iz potrebe da energiju koju posedujemo usmerimo u kreaciju i to podelimo sa zajednicom. Svako živo biće ima potrebu da se izrazi, da li kroz govor, pokret, muziku, igru, trčanje, kuvanje, pisanje, oblačenje ili šta god bilo, naš izraz je dobio formu u urbanim instalacijama.
Drugi razlog našeg nastajanja je taj da Novom Beogradu pružimo nekakav sadržaj koji mu fali, usled manjka kulturnih centara, galerija, muzičkih događaja i tako dalje. Naš san je oduvek bio da pod jedan krov stavimo sve umetnitnike i neumetnike i stvorimo jedan kulturno-umetnički centar kakav Novi Beograd zaslužuje.
Nismo imali uticaj kolektiva iz inostranstva, naša želja je oduvek bila rezultat osluškivanja unutrašnjeg zova i potreba zajednice u kojoj smo odrasli.
Odakle crpite inspiraciju za sve što radite?
Inspiracija je, čini nam se, uvek bila dobro pomešana supa između nagona za izrazom-kreacijom, tuđih potreba i želja, ličnih potreba i želja, posmatranja i osluškivanja okoline, prilagođavanja i unapređivanja sveta oko nas i svakako zabave. Čini nam se da je to prava formula.
Kako teče rad od ideje do realizacije i u čemu najviše uživate, a postoji li deo koji biste rado preskočili kad biste mogli?
Rad od ideje do realizacije je u biti uvek isti, ali iskustveno totalno različit. Sve uvek počinje sa maštom i sklapanjem oblika, predmeta i materijala koje zatim provlačimo kroz određene radnje i međusobnu interakciju sa publikom koju treba animirati.
Ulaženje u psihologiju individue i grupe ljudi koju treba zabaviti i zagolicati je uvek izazovno. Nakon toga dolazi nabavka materijala i komponenti i sklapanje svega u celinu. To uvek ima svoje čari, traume i trenutke zadovoljstva.
Najveći užitak je možda u tome kada se sve završi i kada shvatimo da je naša misija uspela i da su naše ideje i predikcije bile tačne i da je naš ”proizvod” uspeo da zainteresuje prolaznike.
Svaki segment našeg procesa donosi određene zadatke i izazove kroz koje treba proći i koje treba savladati, to je neka vrsta besplatne životne škole. Tako da, sa tim na umu, čini nam se, da ni jedan deo ne treba preskakati, nikada, ni u čemu.
Kakve reakcije dobijate za svoj rad koji izlažete na javnim površinama i da li javnost prepoznaje vaše namere?
Reakcije na naš rad u javnom prostoru su uglavnom bile pozitivne. Mada bilo je i negativnih komentara. Nismo baš sigurni da javnost razume naše namere jer verovatno nisu upućeni u naš rad i naše ciljeve kao kolektiva, stoga mislimo da naše urbane intervencije posmatraju samo na nivou nečega što im je simpatično da vide u prostoru ili ne.
Uz vaše radove moguće je zapitati se, nasmejati, uživati, vratiti u detinjstvo, zastati, naučiti, sesti, proćaskati s prijateljima… Šta je ono što želite da neko vezuje za vaš brend?
Svi ti glagoli zapravo opisuju rezultat našeg rada i to jeste onako kako želimo da ljudi gledaju na Polimorf. Da svako može da se pronađe u nekom fragmentu našeg postojanja i delanja, a ako uspe, da taj delić i sačuva za sebe.
Šta je zanimljivo u javnim prostorima, a šta u saradnji s velikim brendovima? Kako se to dvoje uopšte „mire“ i koje su sličnosti, a koje razlike između ova dva tipa angažovanja?
Zanimljivo u javnim prostorima jeste to da svojim delovanjem, na neki način, menjaš strukturu prostora i direktno utičeš na pejzaž okoline. Mnogo je dobar osećaj kada shvatiš da imaš moć da uradiš tako nešto.
Saradnja sa velikim brendovima donosi drugačiju satisfakciju, koja je vezana za vidljivost na drugačijem polju a jednako nam je važna.
Razlike i sličnosti između ova dva pristipa zapravo mogu biti ogromne a sa druge strane uopše ne moraju da se razlikuju. Krajnji cilj je uvek isti – publika, interaktivnost, privlačenje pažnje, i po tome, te dve kategorije nemaju nikakve razlike. Ali ako uđemo u sam proces načina izrade i okvira u kojem kreiramo ideju za finalni proizvod, onda možemo da kažemo da tu postoje razlike.
Izazovi su drugačiji, kao i potrebe i ciljevi, ali suštinski, ništa se ne menja, jer i dalje delujemo u našim okvirima a to je – instalacija u prostoru.
Razgovarala: Anja Stanišić
Foto: Polimorf