Važno je polako napredovati jer dobijate i kvalitet i učite o vremenu. Sve jeste prolazno, ali zašto u toj prolaznosti ne uživati u lepim i pravim stvarima?
Milan Stanić je mladi dizajner koji pomoću gline pravi istinska dela. Brend koji nosi njegovo ime pokrenuo je pre tri godine, a kako je do toga došlo otkriva za magazin Original.
„Brend je nastao sasvim slučajno. Celog svog života imam viziju toga da želim da pokrenem nešto veliko i drugačije. Da želim da budem tvorac nečega što će nositi moje ime i gde ćemo se jednostavno preklapati dizajn i ja. Iz čiste produktivnosti prilikom izrade jednog enterijera došao sam na ideju da napravim svoju prvu posudu. I eto ga, uspelo je. Tu sam osetio one leptiriće koje imate kada se zaljubite – zaljubio sam se u ono što radim. Zatim sam počeo da rastem zajedno sa svojim brendom i tu smo gde smo danas. Zaista nestvarno. Ko bi rekao da je jedan 21-godišnjak u Srbiji, verujući u svoje snove, znao da ono što radi jeste dobro!”, kaže nam Milan Stanić.
Šta je ono što Vas motiviše, a šta inspiriše?
Motivišu me ljudi, njihovi odnosi kao i pogled drugih ljudi na svet dizajna i mode. Volim da se izopštim i osluškujem šta drugi misle o nekom komadu. Zaista je predivno da možete to da uradite. Zašto kažem da rastem sa brendom? Zato što radim na sebi i uspeo sam da potisnem toliko svoju sujetu da zaista nemam problem sa time da se nekome ne dopada ono što ja radim. To je sasvim u redu, i oni su deo moje ciljne grupe, ali je to sada neka druga tema.
Meni je važna emocija do koje dolazim sa svojim klijentima. Nikada ne radim planirano. I dan-danas imam problem sa ljudima iz tima, najviše sa svojom dragom saradnicom Marijom Andrić, fotografom (sve fotke koje možete videti su njenih ruku delo), oko rasporeda i planova za naredne mesece. Ja ih nemam i verovatno ih neću imati. Zato kod mene letnja kolekcija može trajati i u oktobru, zar ne?
Insipracija su mi drugi umetnici iz sveta mode i dizajna. Obični ljudi iz okruženja, ali sam primetio da sam do sada najbolje stvari radio onda kada sam inspiraciju dobio potpuno spontano u nekom trenutku kada kod sebe nisam imao pribor za rad. Zanimljivo je kako nas život talasa i pokazuje nam da su limiti koje smo sebi stavili zapravo smešni.
Kako nastaju Vaši dizajnerski komadi? Da li kada počinjete da radite na njima već imate jasnu ideju kako će izgledati ili puštate da Vas trenutak i inspiracija vode?
Imam dve celine u okviru svog dizajna: oblik i dizajn boja. Nikada ih ne komponujem u isto vreme i dešava se da neki komadi stoje po nekoliko meseci na policama dok ne dođu na farbanje. To je veoma teško složiti. A još kada vam društvo traži upotrebljivost, onda dobijate pravi „pasta ala mix”. Ali sve na kraju dobije svoju formu. To je važno.
Kažete da dizajnerskih komada, kao putovanja, nikada dovoljno?
Nikada dosta putovanja! To jeste tako jer se sa putovanja nikada ne vraćate isti. Naučili ste i doživeli nešto novo. Isto vam je i sa posudama. Svaka je drugačija na svoj način i iziskuje rad na neki opet drugačiji način.
Najveći je izazov kada klijenti traže da neku posudu koju sam već uradio, uradim na isti način. To vam je borba sa samim sobom. Da pobedim u igri linija i ono što sam, ko zna zašto, tako uradio. Iskustvo. Nisam mu verovao dok nisam shvatio koliko je važno baratati njime. Skupljati sve ono što ste prošli pod jedan ćilim i prosuti ga kada vam zatreba. Zato putovanje jeste činija i činija je svako novo putovanje!
Šta se sve nalazi među Vašim proizvodima i u izradi čega najviše uživate?
Uradili smo mnogo toga. Od posuda, vaza, dekorativnih predmeta, svećnjaka, stolova, pomoćnih predmeta, tanjira, lampi, tacni, poslužavnika i još… I nećemo stati tu. Ako se vratite na početak mog intervjua, možete naslutiti ambiciju koju imam. I ostvarujem je polako. Važno je polako napredovati jer dobijate i kvalitet i učite o vremenu. Sve jeste prolazno, ali zašto u toj prolaznosti ne uživati u lepim i pravim stvarima?
Ono što ja volim najviše da radim jesu sitni detalji koji iziskuju mnogo vremena, rada i preciznosti. To mi je najveći izazov i svakim danom sam sve bolji i bolji. Zato i govorim o nekom takmičenju. Jer život jeste takmičenje – ali samo ono gde se borimo sa sobom.
Voleo bih da kažem svima koji vole dizajn i želeli bi da se njime bave da ne odustaju od toga. Nije floskula već realnost. Mi je moramo menjati. Zato, ako lepo crtate i imate dobre ideje, olovku u ruke i radite. Ne postoji šansa da upornošću nećete postati ono ko želite da budete!
Tekst: Anja Stanišić
Foto: Marija Andrić