Između kriminalističkog žanra i lepe književnosti nedostajala je jedna karika koju su prepoznali Nataša Atanacković i Nebojša Zorić, brat i sestra, suvlasnici mlade izdavačke kuće Dokaz izdavaštvo, i udruženim snagama rešili da je predstave našoj publici
„Nordijski noar nije tu da bi vas zabavio, i oni koji vole žanrovski klasično napisane trilere u kojima ih isključivo zanima odgovor na pitanje ko je ubica možda će se naći razočaranima jer će bavljenje ozbiljnim društvenim temama shvatiti kao „skretanje sa teme”. Ne, baš to „skretanje sa teme” JESTE srž i srce nordijskog noara“, napisala je Nataša Atanacković na blogu izdavačke kuće Dokaz.
I to je bez sumnje najbolji opis ovog žanra koji „traži zahtevnijeg čitaoca, čitaoca koji je spreman da zagrebe ispod površine, da kroz roman istražuje i preispituje i svoj pogled na svet, i svoje predrasude, i svoje vrednosti.“
Tako su Nataša i Nebojša, nakon sopstvenih samostalnih karijera, odlučili da zagrebu ispod površine sopstvene smelosti, da preispitaju svoj pogled na svet i svoje vrednosti i da ponude ovom tržištu knjige visokog kvaliteta i standarda koji su sami postavili.
Radila si dugo u magazinu Elle i korporaciji. Nakon toga si radila i u izdavačkoj kući. Koje veštine koje si tamo stekla su se pokazale korisnim za pokretanje sopstvenog biznisa?
Nataša: Osam godina provedenih u magazinu ELLE smatram svojom najvećom i najboljom školom. Ne samo što sam imala priliku da steknem veštine koje su mi omogućile napredak u uredničkom poslu, već je strana izdavačka korporacija bila sredina koja je podsticala stalno usavršavanje i sticanje veština koje nisu usko povezane za novinarstvom.
Tu pre svega mislim na poznavanje PR-a, marketinga, organizacionih veština i veština rukovođenja budžetom. Imala sam najbolji uvid u to šta znači poštovanje standarda jednog velikog brenda kao što je ELLE, bilo da je u pitanju novinarski tekst, vizuelni identitet magazina ili marketinška kampanja. Takođe i to koliko je važan imidž brenda i na koji način se on gradi.
Sva ta znanja su mi bila od velike koristi kada smo pokrenuli Dokaz – od početka smo imali jasnu viziju kako treba da izgleda svaki segment bavljenja ovim poslom. Jer knjiga nije samo ono što čitate, knjiga je celokupan doživljaj koji vam pruža jedna izdavačka kuća, a on se postiže poštovanjem brojnih malih pravila.
Nebojša je godinama bio grafički dizajner i art direktor u jednoj od naših najvećih izdavačkih kuća, a onda odlučio da pokrene svoj grafički studio za dizajn korica knjiga. Koliko je bilo teško izaći iz uhodanog sistema i otisnuti se u neizvesnost?
Nebojša: I teško i neizvesno, ali osećao sam se spremnim za takav korak. Iz današnje perspektive, mislim da je to bila dobra odluka.
Kako ste došli na ideju da pokrenete izdavačku kuću i da vam pravac bude baš nordijski noar?
Nataša: Dugo pre nego što se to desilo šalili smo se kako udruženi imamo idealne veštine za pokretanje izdavačke kuće. Možda bi sve ostalo na tome da se ja pre dve godine nisam našla u situaciji u kojoj sam bila nezadovoljna svojim tadašnjim poslom i želela sam da ga napustim. Nebojša mi je u tom periodu bio velika podrška, i na njegovu inicijativu smo odlučili da se upustimo u avanturu zvanu Dokaz. Uslovi na početku su bili daleko od idealnih (i danas su takvi), sve se pokazalo mnogo težim i izazovnijim, ali taj početni entuzijazam i dalje nas “vozi”, čak je sve veći kako vreme odmiče.
Nebojša: Dopao mi se citat Martina Skorsezea koji kaže: “Vaš posao je da naterate svoju publiku da se zainteresuje za vaše opsesije.” Tako nekako smo i mi izabrali da edicija po kojoj će nas ljudi u početku prepoznavati bude nordijski noar. Nataša je najveći zaljubljenik i poznavalac skandinavskih trilera i krimi-serija kog znam, a meni je uža specijalnost baš dizajn korica trilera.
Da li ste se vodili nekim istraživanjima tržišta ili ste pratili sopstveni osećaj?
Nataša: Iskreno, nismo se vodili nekim istraživanjem tržišta. Tačnije, znamo šta je ono što se najviše prodaje, ali nismo želeli da idemo putem koji bi se kosio sa našim vrednostima i poimanjem ovog posla.
Nebojša: Nordijski noar je već prisutan na našem izdavačkom nebu, nismo mi izmislili ništa novo, ali smo želeli da ga predstavimo na drugačiji način i upoznamo neku novu publiku sa njim.
Kako je to raditi sa bratom/sestrom, pošto se obično smatra da ne treba raditi sa najbliskijim ljudima da ne bismo mešali rodbinske veze i posao?
Nataša: Mislim da su to predrasude. 🙂 Pored nas kao sestre i brata, imamo i primer gde su roditelji preneli posao vođenja izdavačke kuće na svoju decu, a jednu od najuspešnijih vodi bračni par. A i generalno gledano, mnoge uspešne firme u Srbiji su u stvari porodični biznisi. Ja sam osam godina starija sestra, ali u poslu smo potpuno ravnopravni, nema tog uobičajenog odnosa starija sestra – mlađi brat.
Nebojša: Slični su nam karakteri, tačnije umemo da budemo naporni, ali baš zato što se toliko dobro poznajemo, dobro i funkcionišemo. Ambiciozni smo i uvek guramo jedno drugo napred.
Koji su sve izazovi preduzetništva u Srbiji, danas posebno?
Nebojša: Za sada moramo da se oslanjamo samo na sopstvene resurse. Na primer, postoji mogućnost dobijanja državnih kredita za mlade firme, ali kada kreneš detaljno da čitaš uslove, uvek se ispostavi da i nije tako lako doći do pomoći države. Da bismo konkurisali za projekte koje finansira Kreativna Evropa, prvi uslov jeste da postojimo najmanje dve godine.
Nataša: Trudimo se da pratimo sve novine u vezi sa razvojem posla i da im se prilagođavamo. Koristimo kad god možemo benefite raznih onlajn predavanja na brojne teme. Mene, na primer, zanima oglašavanje na društvenim mrežama, stalno čitam nešto na tu temu (priznajem, i dalje mi je malo šta jasno). Nebojšu je zanimao veb-dizajn, sam je krenuo da ga uči, dizajnirao je i podigao novi sajt Dokaz izdavaštva koji je, bez lažne skromnosti, veoma reprezentativan i na koji smo ponosni.
Kako reaguju čitaoci na ovaj žanr?
Nataša: Sa jedne strane, imamo prave fanove ovog žanra koji sa istom strašću kao i mi dočekuju svako novo izdanje. Sa druge strane su dve grupe čitalaca do kojih želimo više da dopremo: jedna su ljubitelji klasičnih trilera kojima bismo voleli da pokažemo da triler može da bude i nešto više od pukog ispunjavanja žanrovskih normi; druga su čitaoci “ozbiljnije” literature kojima bismo voleli da otkrijemo da nordijski noar i nije baš lako štivo kakvim ga uglavnom smatraju. Želja nam je da inspirišemo čitaoce da izađu iz svoje čitalačke zone komfora. Jer nordijski noar jeste ono što povezuje žanrovsku i tzv. lepu književnost.
Kako nastaju korice vaših izdanja?
Nebojša: Trudim se, pre svega, da vizuelno ispratim žanr. Obično mi Nataša sugeriše na početku koji su to ključni elementi radnje, i na osnovu toga pravim idejna rešenja. Najčešće je to jedan centralni vizuelni element na koji se sve nadovezuje. Kada pročitaju naša izdanja, čitaocima bude jasno zašto je na Pustoši lik ženske osobe kojoj se ne vidi lice, na romanu DNK – siva lepljiva traka ili na Unutrašnjosti – lik muškarca u senci koji se preklapa sa snežnim predelom.
Sve radite sami – kako se snalazite u obavezama i zahtevima posla koji ste odabrali?
Nataša: Voleli bismo malo da demistifikujemo ovaj posao. Budući da smo i dalje na početku, zaista sve radimo sami – pored svojih osnovnih poslova, mi i pakujemo knjige, vozimo ih do knjižara, pravimo fakture i sve ono što većina ljudi misli da suvlasnici izdavačke kuće ne rade, već radi neko za njih.
Nebojša: Multitasking je nešto na šta svako ko započne da se bavi preduzetništvom mora da se pripremi. To se jednostavno podrazumeva.
Da li je lakše ili teže biti sam svoj gazda?
Nebojša: I jedno i drugo. Postoji veća odgovornost i mnogo više obaveza, ali zadovoljstvo postignutim je, čini mi se, mnogo veće kada si sam svoj gazda.
Nataša: Ono što je nekom možda mana, meni je prednost: ja, na primer, volim što nemam radno vreme. Takođe, ne smeta mi što često radim i uveče ili vikendom. Jer za mene je ovo mnogo više od posla. I verujem da naši čitaoci prepoznaju tu strast sa kojom i Nebojša i ja pristupamo svemu u vezi sa Dokazom.
Koji su vam planovi u narednom periodu?
Nebojša: Ovde je jako nezahvalno praviti bilo kakve velike planove. Idemo korak po korak, i izdanje po izdanje. Svakako planiramo da pokrenemo nove edicije i tako proširimo krug čitalačke publike koja prati ono što radimo. Pored edicije klasika u kojoj “kucamo na vrata zaboravljenih asova” književnosti, pokrećemo i ediciju posvećenu kvalitetnoj savremenoj književnosti.
Nataša: Ponekad me ovaj posao i planovi u vezi sa njim podsete na trčanje sa preponama. Nekad preskočiš preponu bez greške, nekad se sapleteš, nekad padneš, ali važno je da nastaviš i istrčiš do cilja. I sutra sve iz početka. I pokažeš da uvek može još bolje. Jer mi smo Dokaz. 🙂
Tekst: Jasmina Stojanović
Foto: Dalibor Danilović