Iks-men saga je stigla do kraja – poslednji deo „Iks-men: Mračni Feniks” u domaćim bioskopima je od 6. juna, a u njemu se ekipa suočava sa najstrašnijim neprijateljem koji dolazi iz njihovih redova i uništava silu koja ih drži na okupu. Jednu od glavnih uloga, uz Sofi Tarner, Džesiku Častejn i Džejmsa Makavoja, tumači i Nikolas Hoult, 29-godišnji glumac, sa kojim smo za Original pričali o ovoj čudesnoj avanturi.
U „Mračnom Feniksu“ Iks-meni (X-Men) se suočavaju sa najvećom i najličnijom pretnjom do sada. Radnja se odigrava devedesetih godina i dok tim pokušava da prihvati svoj novostečeni status heroja u društvu, njihova bliskost biće narušena kada se Džin Grej (Sofi Tarner) spoji sa čudnom vanzemaljskom silom koja će njene već snažne moći pojačati do neslućenih veličina. Godine represije razbijaju se u paramparčad dok Džin počinje da pronalazi sebe i da vlada svojim novim moćima, dok oni oko nje počinju da se pitaju da li će ona predstavljati pretnju po svet. Za to vreme misteriozni vanzemaljac sa tajnim planom (Džesika Častejn) povećava svoj uticaj.
Nikolas Hoult, čiji je poslednji film “Miljenica”, vraća se ulozi Henka Mekoja, čija je mutantska moć mogućnost transformacije u stvorenje poznato pod nazivom Zver. Ovaj lik je tumačio u tri filma do sada i u „Mračnom Feniksu“ Henk se već navikao na ulogu profesora u Ksavijerovoj Školi za nadarenu omladinu. Ali stvari će se uskoro promeniti kada Džinina moć počne da raste. Hoult govori o radu sa rediteljem Sajmonom Kinbergom, ponovnom sastajanju sa starim prijateljima na setu i o tome da li se Henkov stil s vremenom promenio.
Kakav je Sajmon Kinberg kao reditelj?
– Ima veoma direktan pristup kada piše i kada producira. Razume kako se gradi priča, i to je najvažnije; sjajan je pripovedač. Raditi s njim i videti kako je razvio likove bilo je zaista sjajno. Toliko smo ovakvih filmova snimili da već postoji neki ritam na setu, ustaljen način rada. Njegov snimatelj Mauro Fiore je novajlija u timu i uneo je svoju energiju u film, svoj način kadriranja. Povrh toga, Sajmon je želeo da istakne emotivnu stranu filma, da razradi scene i da vam da prostora da ih oživite.

„Mračni Feniks“ vraća priču u devedesete. Gde je Henk tada?
– Na početku filma nalazimo Henka tamo gde smo ga ostavili na kraju prethodnog filma. Živi u Ksavijerovoj Školi za nadarenu omladinu; on je tamo i dalje profesor i sada je jedna od važnijih figura, približno je jednak Čarlsu. U prošlom filmu je tek krenuo da predaje, a u filmu pre tog je bio više njegov čuvar, a pre toga student. Sajmon mi je pokazao emotivnu stranu ovog lika, kako da igram Henka i Zver onako kako ih niko pre nije video.
Da li imaš osećaj da Čarlsov ego polako počinje da raste u ovom trenutku sa uspehom Iks-mena kao heroja?
– Da, njih svi vole, imaju obožavaoce, predsednik ima direktnu telefonsku liniju sa Čarlsovom kancelarijom i komunicira sa njima. Oni su njegova specijalna elitna jedinica, mutanti koji dođu da spasu svet. Na početku filma ljudi ih vole zbog toga, a onda kada Džin Grej postane Mračni Feniks, stvari se menjaju. Ono što je sjajno kod Mračnog Feniksa je to što je on zasnovan na osnovnim ljudskim emocijama: izdaji, bolu, ljubavi, gubitku, svim tim stvarima. Gledate te ljude sa posebnim moćima i sposobnostima koji reaguju i bore se s tim emocijama.
Važno je da shvatimo šta su ljudi spremni da urade da bi zaštitili druge, što im na kraju donese više štete nego koristi
Da li je pretnja ovoga puta lične prirode?
– Ovoga puta saznaćete šta se dogodi kada štitite ljude i krijete stvari od njih jer se brinete o njima. Kada istina izađe na videlo, postaje bolnije zbog onoga što se već desilo. Oslobađaju se stvari koje ne možeš da razumeš ili kontrolišeš. Radi se o rasturenoj porodici.
Henk je uvek neko ko drži Čarlsa na zemlji. Da li on može da mu kaže neke stvari koje ostali ne mogu?
– Dženiferin Gavran je ratoborniji u odnosu sa njim; ona će reći neke stvari iz potpuno drugih razloga. Henk zaista želi ono što je najbolje za njega i brinuo se o njemu jako dugo. Ali u ovom filmu Čarls odlazi korak dalje i Henk počinje da uviđa elemente Čarlsove ličnosti sa kojima se ne slaže i čiji se pristup kosi sa njegovim. Henk onda preuzima ekstremnije mere.
Da li se Henkov stil promenio?
– Henk je oduvek imao svoj stil. Uvek je izgledao starije, izgledao je kao profesor. Ali njegov stil se malo promenio u ovom filmu.

Stara glumačka ekipa se ponovo okupila. Da li je i dalje zabavno? Da li ste i dalje kao gomila srednjoškolaca?
– Nismo se gađali pištoljima na kuglice! Ovoga puta smo bili ozbiljniji, veoma usredsređeni nakon čitanja scenarija i kada smo videli o čemu se radi u filmu, svi smo se zaista potrudili i usredsredili na svoje likove i na priču. I dalje smo se zabavljali, bilo je sjajno, ali nije bilo toliko haotično kao na snimanju prethodnih filmova! Bili smo veoma uzbuđeni zbog načina na koji nam je Sajmon predstavio film i njegove predanosti. Kada se stvori takva atmosfera, želite da budete deo nje.
Kakva je bila Džesika Častejn kao novi član ekipe?
– Iskreno, moj lik nije u tim delovima filma, ali imali smo puno sreće sa glumcima koji su radili sa nama. Od Ijana Makelena, Patrika Stjuarta i Hjua Džekmana, preko Oskara Ajzaka ili Kevina Bejkona, pa do Džesike sada, svi njihovi likovi su fantastično izgrađeni, a oživeli su ih glumci koji im daju dubinu. Imati nju kao glavnog negativca u filmu i imati njen talenat… Imali smo puno sreće.
Ponovo nosiš masku Zveri. Da li si se navikao?
– Maska je ista kao i prošli put. Tim je brži i talentovaniji i isprobavaju nov dizajn sa bojom preko šminke, ali u principu, sve je isto.
Da li je neko probao da predloži da se tvoj lik uradi kompjuterski ovoga puta?
– Verovatno postoji opcija da se moj lik tako napravi, ali ima nečeg lepog u masci i u pravom, opipljivom glumcu. Čudno je kada pogledate filmove od pre 10 ili 15 godina, a CG je bio sjajan tad. Danas on ne izgleda baš najbolje. Mislim da bi se to desilo ovom liku da je kompjuterski napravljen. Pogledali biste prethodni film, recimo „First Class“, i pomislili da izgleda potpuno drugačije. Naravno, pomoću napredne tehnologe moguće je napraviti takav lik, ali za mene je sjajno osećati težinu i pokrete maske. I toliko drugih stvari na snimanju morate da zamišljate, tako da, makar kada sam na sceni kao Zver, ljudi mogu da me pogledaju i imaju nešto na šta mogu da reaguju.

Da li postoji scena zbog koje si uzbuđen što će je publika videti?
– Svakako postoje scene koje su meni bile uzbudljive za izvođenje i samim tim se nadam da će i publici one biti zanimljive ako su ispale onako kako ih ja zamišljam. Ali i ja sam na setu puno stvari morao da zamišljam, tako da će gledanje filma u bioskopu biti prava poslastica i za nas. Niste na snimanju svakog dana, ne vidite šta se sve događa i veliki deo na snimanju zauzima zeleni ekran, tako da me jako zanima kako će sve to ispasti. Ali ako scene u kojima sam ja uživao budu onakve kako sam se nadao, trebalo bi da budu sjajne.
Da li si ikada u iskušenju da praviš zvukove letenja kada si za volanom Iks-džeta?
– Napravili smo lažni dokumentarac pod nazivom „Učite da letite sa Zveri“, za koji nisam siguran da li će biti distribuiran. Nadam se da hoće zato što je poprilično smešan.
Šta je, po tvom mišljenju, glavna tema filma ovoga puta?
– Tema se bavi Iks-menima i razlozima zašto se oni razlikuju od ostalih superheroja. Takođe i time kako ih društvo tretira. Uvek imaju da nam kažu više nego što se na prvi pogled čini. Važno je da shvatimo šta su ljudi spremni da urade da bi zaštitili druge, što im na kraju donese više štete nego koristi. Tema je i porodica, kao i način na koji se ljudi bore sa raznim stvarima i zavise jedni od drugih. Sa druge strane, imamo momenat u kojem na početku filma društvo prihvata Iks-mene, imaju obožavaoce, oni su za njih heroji, a onda se sve to promeni jako brzo. To se vidi kod svih; mediji vole da prave heroje i da ih onda uništavaju najbrže što mogu, vidimo kako se te priče odigravaju pred našim očima i kako utiču na ljudske živote.
Autor: Original
Foto: Promo