Svi ljudi se tokom života susreću sa brojnim kritikama. Od najranijeg detinjstva nam skreću pažnju na to šta radimo pogrešno i govore kako da se ponašamo. Iako su kritike sastavni deo naših života, čini se da se na njih nikada u potpunosti ne naviknemo.
A zašto je to tako?
Iako postoje oni ljudi koji nauče da se nose da kritikama i da u njima pronađu nešto pozitivno, veliki je broj onih kod kojih to nije slučaj. Često smo svedoci toga da neko određene reči shvati previše lično, rasplače se ili čak padne u depresiju.
To je, verovatno, najčešće pojava kod onih koje su u životu kritikovali više nego druge i kojima niko nije objasnio da se i iz toga može izvući nešto dobro.
Kada vam stalno govore da niste dovoljno dobri i da su drugi uspešniji od vas, to mora da zaboli. Nikome sigurno nije prijatno da konstantno sluša uvrede, naročito od bliskih ljudi.
Tada to čoveka čini nesigurnim, počinje da sumnja u svoje kvalitete i te reči prihvata kao istinu.
Treba da shvatimo da to nije tako
Takve reči i ružne kritike ljudi nam upućuju iz različitih razloga. Nekada zaista nemaju lošu nameru, ali ne znaju kako drugačije da nam saopšte nešto što nam neće prijati.
Tako nas nesvesno povrede i učine da se osećamo tužno i da sve to u svojoj glavi shvatimo mnogo tragičnije nego što jeste.
Sa druge strane, postoje i oni ljudi koji zaista žele da nam nanesu štetu. Oni ciljano govore reči koje će nas zaboleti i učiniti da budemo nesigurni. Ipak, ni to ne bi trebalo da nas baci u depresiju.
Takvi ljudi pre svega moraju biti nezadovoljni sami sobom da bi bili u stanju da napakoste drugima. Uvrede nikada ne dolaze od zadovoljnih, ostvarenih ljudi, a njihove reči ne treba da nas diraju.
Kako se odupreti osećaju nemoći i niže vrednosti?
To možda i nije jednostavno, ali je moguće. A moguće je to ostvariti napornim radom na sebi.
Neophodno je da sebe uverimo u to da nas tuđe reči ne određuju kao osobu. Tuđe mišljenje nas ne kvalifikuje, niti treba da mu dajemo veliku vrednost. Naravno, ukoliko smo nekoga pitali šta misli o nama, moramo biti spremni da prihvatimo odgovor.
Niko se ne može dopasti svima, niti nas svi mogu voleti. Bitno je oko sebe napraviti krug ljudi koji su iskreni prema nama i koji nam žele dobro. A to čovek uvrek prepozna.
Nekada se dogode pogrešni izbori, nekada nas povrede baš oni kojima smo verovali. Ali, i to je lekcija.
Ključna stvar je prihvatiti i sebe i druge baš onakvim kakvi jesmo. Svi imamo mane i vrline i treba da naučimo da živimo sa njima jer nismo savršeni. Zato, kada vas neko vređa, setite se da sigurno i on ima neku lošu osobinu.
Idealna osoba ne postoji i vašu sudbinu ne treba da kroje ružne reči koje vam drugi upućuju. Njihovo je da pričaju, a vaše da izaberete koliko će to uticati na vaš život i vaše odluke.
Dakle, napornim radom na sebi i prihvatanjem stvari u vama i oko vas, sve može biti mnogo bolje.