Već nekoliko godina preispitujem svoje životne izbore. Moglo bi se reći da sam u potrazi za svojom svrhom. Tražim Sveti gral. Pitam se da li koristim ove sate na planeti kako treba, da li koristim svoje talente? Koji su moji talenti uopšte? Čuveno pitanje svih milenijalaca: Am I making an impact? I milion drugih pitanja koja se kao djelovi stijene jedan po jedan sruče na ledja. Kao da sam sa manje od trideset već bila ušla u neku krizu srednjih godina, krizu identiteta.
I tako razni lajf koučevi kažu spoznaj sebe, spoznaj svoje želje, probudi svoje istinsko ja. I isproba čovjek razne metode, ali onda u jednom momentu dođe frustracija, jer nisi ni blizu kraja. Sigurno sam bliže nego na početku, ali i dalje daleko od kraja. Onda sam primijetila da mnogi od tih koučeva izlaganja počinju sa onim čuvenim citatom iz Alise u zemlji čuda:
“Možete li mi reći, molim vas, kojim putem da krenem odavde?” “To dobrim dijelom zavisi od toga gdje želiš stići”, reče Mačka. “Nije me briga gdje ću stići”, reče Alisa. “Onda nije bitno kojim putem ideš”, reče Mačka.
I tako je ovaj citat počeo užasno da me nervira. Stvara mi taj osjećaj frustracije, anksioznosti, osjećaj krivice, zašto još uvijek ne znam gdje sam krenula?! Traćim život. Ni pet natalnih karti, psihoanalize, testovi, stotine sati raznih podkasta, razne knjige nisu pomogli da dođem do Svetog grala. I onda me jedan podcast smirio. Slučajno sam naišla na podcast Jay Shetty-ja.
Jay savjetuje da počneš polako. On kaže: Neka tvoja prva misija bude: Želim da nadjem svoju misiju. Tako jednostavno i umirujuće (bar za mene). Shetty kaže da je počeo tako, prije nego što je definisao svoju pravu viziju. Uh i već mi je lakše… Onaj kamen, bar jedan, nema ga više na mojim ledjima.
Ok je, ako ne znam krajnji cilj, jer vrh planine se nekada osvaja i pod maglom. Ok je i da zapnem i da se vratim korak unazad, i da odustanem. Sve je to dio putovanja. Ne moram sve unaprijed odlučiti i sve unaprijed znati. Na kraju smo baš tu gdje i treba da budemo. Možda je i dovoljna svrha samo: uvijek dati sve od sebe i biti ljubazan. I to je jedna lijepa misija, zar ne?
Ispod je cijeli intervju, ali ako vas interesuje baš dio o kojem pričam, da smirimo mačku u nama, idite na 50. minut.