Knjige su tu da nam otvore nove horizonte, ali samo retke od njih nas uvere da i mi možemo biti deo njih. “Zadivljujuća moć osećanja” je baš takva knjiga – ona ojačava našu veru u nas same ali i razbija generacijama dugo uverenje u naporan rad, žrtvu i odricanje.
Ovo mi nije prva knjiga u kojoj sam se susrela sa tom tematikom, ali moja prva reakcija je bila “ne mogu da verujem da sve može biti toliko jednostavno.” Ipak, ovo jeste prva knjiga koja mi je na primerima pokazala šta to ‘jednostavno’ znači i zašto je u njemu poenta.
Šesto čulo?
U školskim lekcijama iz prirode i društva, a kasnije iz biologije, učili smo o nama kao bićima sa pet čula: čulo mirisa, ukusa, vida, sluha i dodira. Svako pominjanje šestog čula svodilo se na neku vrstu magije – i svega što je van domena nauke. Ova knjiga objašnjava da nas škola nije učila baš tom šestom čulu – čulu osećanja.
Osećanja su ta koja zapravo predstavljaju indikatore – pokazuju nam gde smo u odnosu na svoju pravu prirodu, svoje unutrašnje biće ili izvor iz kojeg dolazimo.
“Ono što osećate u bilo kom trenutku života pokazatelj je vibracionog odnosa između vas i Vas (našeg nefizičkog dela). Kada se signali poklope, ili im malo nedostaje da se poklope – vi se divno osećate. Kada se signali ne poklapaju, ne osećate se dobro. Zato je od najveće važnosti za vaš svesni razvoj da budete svesni svojih osećanja i njihovog značenja.”
Pa, krenimo redom…
Značenje negativnih emocija
Knjiga prikazuje pogled nefizičkog dela nas na negativne emocije – onako kako na njih gleda naš izvor. Naime, svi mi smo mnogo više od naših fizičkih tela – što znači da smo postojali mnogo pre dolaska na Zemlju i da ćemo postojati i nakon odlaska sa nje – samo u nefizičkom obliku. U želji da iskusimo život na Zemlji, deo naše večne energije je došao u fizički svet, ali drugi deo nas ostaje u nefizičkom obliku – preuzimajući komunikaciju sa svoji delom koji se nalazi na zemlji. Ta komunikacija su naša osećanja.
“Bili ste nefizički izvor energije (i još ste to) i iz tog nefizičkog ugla gledanja, projektovali ste deo svoje svesti ovamo u fizičko telo. I evo vas sad ovde, istražujete predivne pojedinosti i kontraste ovog vrhunca vremensko-prostorne svarnosti. “
Vrhunac kao takav je promenljiv pojam jer se vasiona širi i raste – zahvaljujući nama i našim iskustvima na Zemlji. Naš život je pun kontrasta – situacija koje su suprotne od onoga što želimo u datom trenutku. Ali, u široj slici one predstavljaju ključnu kariku u ostvarenju naših želja.
To znači da se naše želje rađaju u tim kontrastnim situacijama: kada smo bolesni, uvek se pojačava naša želja da budemo zdravi, nedostatak novca pojačava našu želju za dovoljnom količnimo novca…
“Uvek kada znate šta Vam nedostaje, svesniji ste onoga što želite.”
Sa svakom našom željom, mi šaljemo vibracione zahteve za poboljšanjem. Tada se nefizički deo nas (ili unutrašnje biće, izvor) širi kako bi u sebe uključio i tu želju i ono postaje ta proširena verzija koju je od nas život tražio. Bol koju osećamo jeste posledica toga što naš fizički deo, mi u našoj fizičkoj realnosti, nismo usklađeni sa našim nefizičkim delom – nismo krenuli ka želji koju je naš fizički deo već postigao. Ono nam to stavlja do znanja preko emocije – što se lošije osećamo to je veća emocionalna udaljenosti od našeg nefizičkog dela koje je uvek u harmoniji i ide u korak sa našim željama.
“Bez obzira da li ste svesni svoje nove proširene želje ili ne, želja se rodila iz suprotnosti koje proživljavate … jer tokom procesa saznavanja šta ne želite, rađa se jasna, proširena ideja o onome što biste umesto toga voleli i vaše unutrašnje biće okreće svoju nepodeljenu pažnju ka toj novoj proširenoj ideji. U trenutku kada se rađa nova i poboljšana verzija života možete da birate hoćete li se priključiti toj novoj ideji ili ćete joj odeleti. U ovoj knjizi je zapravo reč o izboru koji u tom trenutku pravite… “
Taj izbor se svodi na izbor misli koje direktno utiču na naša osećanja. A cilj je da se emocionalno uskladimo sa našim nefizičkim delom – i da se osećamo jednako tako dobro i u svojoj fizičkoj koži.
Postoje dve vrlo važne stvari kod ovog procesa:
- uvek se sve svodi na nas – dakle, negativna osećanja su alarm da nismo u skaldu sa svojim unutrašnjim bićem. I uopšte nije važno šta je prouzrokovalo ta negativna osećanja, jer smo mi ti koji nastavljamo da ih nosimo u sebi.
Evo dela iz knjige:
“Abrahame, najblaže rečeno strašno nervira to što svi predlozi koje nudite odnose se na to šta JA trebam da uradim. Mislim da nije fer da sam uvek ja ta koja mora da se pomuči i nešto izmeni.” – Kada mislite da drugi treba nešto drugačije da rade nego što rade da bi vaš život učinili boljim, vi zapravo sebe lišavate moći, jer ne možete da kontrolišete delanje drugih. Ali kada shvatite da svoja osećanja možete kontrolisati, jer od vas zavisi šta ćete misliti i da vežbom možete da se usaglasite sa onim što postoji onda ne samo da ćete imati potpunu kontrolu nad onim što osećate već se vaš život morati razvijati na zadovoljavajući način.
- to je mentalni proces, a ne delatni – vibraciono usaglašavanje sa našim proširenim bićem pre svega predstavlja mentalni proces – uprkos tome što živimo u svetu delanja.
Nijedna vrsta delanja, bez obzora na intenzitet neće uroditi plodom ukoliko se ne uzima u obzir vibraciona osnova našeg bića. Tačnije:
Nije važno šta činimo, već kako se osećamo dok to radimo.
“Kada ste usredređeni na svoj posao, zaposlene, klijente i proizvode, imate osećaj da morate mnogo da razmišljate, upravljate i kontrolišete. Među svim tim pojedinostima, lako je izgubiti iz vida njavažniji deo vaše lične kreacije: Osnova svega togas je vibracija. Razvili ste dotični posao zahvljujući mislima – a ne delanju. Mnogo ljudi se ne slažu sa tom izjavom, jer veruju da vide rezultate fizičkog napora i delanja. Ne osporavamo da živite u svetu delanja, ali kada shvatite da vaša vibracija igra daleko veću ulogu u rezultatima koje postižete i počnete više da naglašavate vaše vibracije, misli i osećanja, otkrićete moćnu polugu za vaše vreme i energiju. Na taj način postićićete mnogo bolje rezultate za mnogo manje vremena i sa manje napora.”
Zvuči li vam sve ovo potpuno suprotno od onoga čemu su nas kao male učili? U mom slučaju – da.
Čitajući ovakve knjige uvek shvatam jedno: ljudska bića imaju toliko puno prostora za napredak i rast. U nama su uspavani potencijali, neiskorišćene funkcije. Jer još uvek nismo u potpunosti naučili kako da iskoristimo ono što imamo u sebi – a ništa nam nije dato bez razloga. To me asocira na citat:
Human race has improved everything but the human race
Adlai Stevenson
Ljudska rasa je unapredila sve – osim ljudske rase.
Kada pogledamo oko sebe, zaista je tako. Unapredili smo tehnologiju, životni prostor i sve ono sa čime smo svakodnevno okruženi, dok mi ostajemo isti. Prirodno nam je da ažuriramo aplikacije na telefonu, umesto da “ažuriramo” svoj operativni sistem i mindest kojim se vodimo.
Ali, ne nameravam da ovo ostane u senci osude – jer možda za neke stvari samo nije došlo vreme. Kažu da se trenutno nalazimo u zlatnim godinama duhovnosti i da će ljudi s vremenom biti spremniji da se zagledaju u sebe i okrenu otkrivanju svih svojih mogućnosti.
Često nam je prirodnije da poznajemo do sitnica sve mašinske materijale, tehnička pomagala i da informatiku držimo u malom prstu. A za sve to vreme zaobilazimo upoznavanje čoveka bez koga ništa od toga ne bi ni nastalo. Možda su zbog toga društveno-humanističke nauke toliko često podcenjene, a oni koji se opredele za njih – bez posla. Ipak, verujem da dolazi preobražaj i da će se u budućnosti ljudi sve više baviti sobom jer nigde oko nas ne postoje tolike mogućnosti kao u nama samima.
I mislim da svaki naš napor da razumemo i koristimo sve naše funckije dovodi do boljeg položaja svake naredne generacije koja dolazi. Olakšava im snalaženje u svetu učeći ih da vladaju sobom, a ne stvarima koje su izvan njihove orbite.