„Nema ništa brutalnije i zastrašujuće u životu ljudskog bića od rata i ništa važnije na nas koji smo rat doživjeli nego da podijelimo njegovu strašnu istinu.”-Ron Kovik, antiratni aktivista, veteran, publicista, pisac
Profil Salima Armanija na Instagramu https://www.instagram.com/salim_armany_photographer/?hl=sr sam pronašla pretražujući heštag izbjeglice (#refugees) krajem februara. Uglavnom crno-bijele fotografije na njegovom profilu prikazuju surovu svakodnevnicu Rohindža izbjeglica u Kutupalongu, najvećem izbjegličkom kampu na svijetu. Broj izbjeglica je veći od kapaciteta kampa i ovaj kamp je i najgušće naseljen izbjeglički kamp na svijetu. U trošnim naseobinama od bambusa nema ničeg što nama predstavlja svakodnevnicu, ni kupatila, ni kuhinje, ni šporeta, ni kreveta na kakav smo mi navikli. Njihove sobe podsjećaju na zatvorske ćelije.
Mi kada se probudimo i ustanemo iz udobnog kreveta idemo u kupatilo i umivamo se, peremo zube, tuširamo se…I većina ljudi koja ovo čita sve ovo smatra nečim uobičajenim. A ovo su stvari na kojima treba da budemo jako zahvalni svako jutro. Za Rohindža izbjeglice i mnoge druge ljude sve ovo je luksuz koji oni nikada u životu nisu imali i pitanje da li će imati. Njihov krevet nije mek i udoban, njihova djeca čitaju ležeći na podu. Na čatrnjama koje zajednički koriste nema uvijek vode. Zamislimo koliko bi nama bilo teško da provedemo jedan dan u takvim uslovima. Koliko nam bude teško kada nekad nestane vode ili struje. Zamislimo da tako živimo čitav život!
U kampu su starci, žene, trudnice, djeca bez roditelja, bolesni…Bez dokumenata, sem izbjegličke legitimacije, nemaju dozvolu za rad niti mogu da izlaze iz kampa, sem na određeno mjesto-pijacu zbog kupovine hrane ili odjeće, ukoliko im neko pošalje donaciju, ili kod ljekara zbog bolesti. Nažalost, većini se ishrana svodi samo na humanitarne pakete hrane, a novca za ljekara nemaju. Zbog loših sanitarno-higijenskih uslova u kampu je povećan rizik od infekcija i bolesti.
Salim Armani ima 32 godine, a izbjeglica je postao 1992. Njegova porodica je izbjegla iz Mjanmara. Odrastao je u izbjegličkom kampu u Bangladešu između bodljikave žice. Skoro čitav život je proveo tu. Tu se i oženio i dobio djecu. I ona su kao i on bez državljanstva.
Donacije
Kad sam u mogućnosti doniram novac za Salima i izbjeglice u ovom kampu. Salim mi uvijek odgovori dirljivim riječima zahvalnosti. Svi koji ovo čitaju i žele da doniraju novac za Rohindža i izbjeglice u ovom kampu mogu se obratiti Armaniju preko njegovog Instagram profila. Donacije se mogu uplatiti putem Pejpala. Možete dati donaciju za liječenje, garderobu, hranu…. Jako će se obradovati i najmanjoj donaciji.
Autor svih fotografija je Salim Armani i iste su objavljene su uz njegovu dozvolu.
Više informacija o Rohindžama možete pročitati na:
rohindze-progonjen-narod-bez-adrese-i-ikakvih-prava
polozaj-manjina-u-mjanmaru-slucaj-rohindza/
