Po pozornici glasovi putuju.
Kao veze,
kao život
što smisao traži.
Igram
noseći u prstima i koži
nadu
da ćemo pronaći
jedni druge
i čoveka koji razume –
i klovna i heroja
i izumitelja i ludu
i prosvetitelja i pokajnika.
Činovi se smenjuju
ipak nekad,
nestane replike na bini
i ti i parter i balkon
i čitav svet –
zaćuti.
I ja, nemo zastanem,
pred ulogama
koje u scenariju vremena
život pronalaze.
Veliki učitelji
rekli su –
Mladosti lepa,
činu svakom dođe kraj.
Podelite radost,
reč što hrabri,
saosećanje
i razuma plemenitog pesmu.
Lakše ćete
kada čas dođe
nad zavesom što se spušta
uzleteti.
Ulogu će pamtiti,
utisak njihov odrediće koliko dugo,
ali dok pamte…
Neka igra života vaša
u životima njihovim
nastavi dobro da igra.
Bez predrasuda i straha
iznesite veru svoju
kroz činove sve
što priliku vam daju.
Čuvajte nepokolebljivost
vašeg divnog duha
zaljubljenog
u Beskraj i ljude.
Aplauz neka ostane da živi.
Za nove,
za bolje od nas.
Za scenu koja motri i čuje,
koja pokušava da uči nas pale.
I istrajava.
Izgleda da u pauzi
i sebi i vama
mladosti nova draga
što nas ćete ispratiti,
hteli smo reći:
Radujte se na pozornici,
možda poruka ostaće da živi.
Možda sa pitanjima
što novi dan ih nosi,
susret biće lakši.
Dok još pod utiskom
prožetih života budete,
setite se da smo plakali
i smejali smo se,
čekali, vikali i oklevali,
grešili i kada smo znali da grešimo,
učili reč i dušu
od lažnih ideala da sačuvamo.
Znajte da poruka za vas uvek je bila,
za vas koji ste birali da čujete i mislite.
Hvala vam
što bili ste tu,
da uloge i živote delimo.
Na korak do nove scene,
igrali smo i igraćemo
obuzeti ljubavlju istom
i tužnog klovna
i ludu i heroja,
i sve uistinu bićemo!
Svi oni mi već jesmo.
I kada se svetla ugase
i kada parter i balkon
svojim kućama pođu…
Svi oni u meni i ja u njima
osamljeni na daskama mudrim,
u zvezdani deo scenografije se zagledamo,
i svi oni –
sanjaju isto.
U naklonu
nakon čina što tajnu odgonetne,
oni zajedno tuguju i slave.
Grešnik, pokajnik, mudrac,
zaljubljeni vitez, klovn
od suza razmazane šminke,
umetnik što slika i pesme piše…
Repliku svoju kao molitvu ponavljaju
i pitaju se, pre nego što zavesa padne,
hoće li prihvatiti ih svet.
Naslovna fotografija: Pintrest