Čitanje proširuje um, uči nas da mislimo, govorimo, i što je najvažnije; sazrijevamo i odrastamo.
Knjiga vremenom postaje sastavni dio života, a da često nismo ni svjesni njenog uticaja kroz svakodnevne situacije.
Nekome odgovara Dučić, nekome Rakić, ili oba, neko više voli Crnjanskog, nego Andrića. Sa idejama se slažemo ili ne…ali je tu ključ. Diskutovati i misliti.
Čitati, jer se tako stvara novi univerzum koji nam pruža rješenja, poeziju ideja, zajenicu sličnih osjećanja i strahova. Čitanje oslobađa od straha i dosade. Profili likova i radnje, pouke i poruke, pomažu da se borimo protiv negativnih misli, i nađemo rješenja i načine sa kojima se protiv raznovrsnih emocija borimo.
Ako je dosada izvor prijateljstva, često je i izvor čitanja; ali nas utapa u kolotečinu ne kao negativno stanje, već stanje uma, gdje čekamo odvijanje radnje i rasplet.
Knjiga je tu i kad smo usamljeni; okružimo se novim prijateljima, koji nisu realni, ali su svejedno prijatelji. Zavolimo ih kroz radnju; bodrimo ih, podržavamo, učimo živjeti s njima, I tako svakodnevno.
Čitamo, i kad smo srećni, i kad moramo čitati; stručnu, naučnu literaturu.
S obzirom na to da smo djeca digitalnog doba, čitamo i online knjige, ali stara škola koja podrazumijeva miris papira, i aktivira čulo dodira i posebne emocije bivstvovanja u trenutku i duboku ispunjenost, je nezamjenljiva.
Još ljepše od čitanja je razgovor o knjizi. Nekoliko likova doživljenih na bezbroj različitih načina, i posmatranih iz različitih uglova. Lično se više radujem diskusiji nakon čitanja, nego narednom čitanju.
Knjiga je star medij, ali jedini koji je uspio odoljeti pritiscima vijekova, ratova, i odrastanjima generacija, a da je i dalje jednako cijenjen i nezaobilazan i djeci našeg doba. Uči nas da, živimo, mislimo, osjećamo i volimo, strahujemo i da se nadamo.
Moramo je još više cijeniti i voljeti, a samo korištenjem je čuvamo od zaborava, i ostavljamo isti zadatak i budućim naraštajima.
Fotografije: Pinterest
