Imunski sistem je naš odbrambeni mehanizam. On se bori protiv različitih mikroorganizama i supstanci iz spoljašnje sredine. Sastoji se od različitih vrsta ćelija i supstanci koje one produkuju. Postoje dve vrste: urodjeni i stečeni imunski sistem.

Urodjeni imunitet je prirodni, nespecifični imunitet sa kojim se radjamo. To je naša prva linija odbrane od uzročnika infekcije. Njega čine naša koža, sluzokoža, leukociti… U svakom trenutku spremni na borbu. Postoje dve vrste ovog imuniteta. Pasivni i aktivni. Pasivni urodjeni imunitet stičemo od majke, prelaskom antitela iz njenog krvotoka u naš. Aktivni urodjeni stičemo tokom infekcije, kada mikroorganizam prodre u naš organizam i aktivira ćelije imuniteta, koje će onda boriti.
Tako je i sa uverenjima u našem životu. Jedna stičemo od porodice, okoline, slušajući različite priče. Možemo reći – pasivna. A ona aktivna stičemo našim iskustvima, koja su prilično slična onim na koje smo navikli da vidimo u svom okruženju. Nespecifična su i generalizovana.

Stečeni imuni sistem se razvija i specifično reaguje na svaki antigen. On pamti susrete sa neželjenim mikroorganizmima, i u stanju je da primeni isti onaj imuni odgovor na infekciju koji je primenio i prilikom prethodnog susreta sa njom. Glavnu ulogu imaju B i T limfociti. Stečeni imunitet može biti prirodni i veštački. Prirodni stečeni podrazumeva aktivaciju odbrambenog sistema organizma usled spontane zaraze koja je došla sama od sebe. Veštački stečeni se aktivira namernom intervencijom, a jedan od najboljih primera je vakcinacija – unošenjem oslabljenog mikroorganizma aktiviramo odbranu u nama i spremamo se za neke buduće infekcije izazvane tim agensom.

Kako bi izgledalo kada bismo ovu podelu primenili na uverenja? Prirodna stečena uverenja dobijamo svojim ličnim iskustvom, ličnim razvojem, učeći na sopstvenim greškama. A veštačka stečena su ona koja preuzimamo od drugih. To su uverenja koja su njima služila, pomogla i dovela ih do rezultata koje i mi želimo da ostvarimo. Uverenja koja su ih dovela do zadovoljnog života.
Ovakvo gledanje na uverenja nam može pomoći u tome da saznamo njihovo poreklo, da ih raskrinkamo i dodjemo do rešenja koje je najbolje za nas. Imajući na umu da postoje različita i da ih možemo menjati, korak smo bliže životu kakvom želimo živeti.
Do sada smo se prisetili da se glavni mehanizam za borbu nalazi u nama, zar ne? Što me dovodi do zaključka da bi na taj način trebalo gledati prilikom rešavanja problema bilo koje vrste. Gde to još možemo da povežemo medicinu i čovekovo ponašanje?
Jedan od najopasnijih mikroorganizama, pogotovo za one od nas sklone perfekcionizmu, je kritičar. I to onaj unutrašnji. Unutrašnji kritičar je opasan agens današnjice, naročito ako njime ne umemo da rukujemo. Sledeće malo uputstvo, koje sam osmislila kada sam se našla ponovo u takvoj situaciji, možemo da pročitamo svaki put kada taj glas prevlada. Zato ga je dobro imati na dohvat ruke. Kako se to stvara imunitet u 4 koraka?

• Izloži se.
• Priznaj.
• Saosećaj.
• Dozvoli.
Uputstvo za pomoć:
• Svesno se izloži agensu. Prepusti se. Oseti to što osećaš. Poslušaj taj glas. Složi se sa njim. Kaži -“jeste, tako je, nisam dovoljno uradio, završio, postigao”…
• Priznaj da je tu i ne krivi sebe zbog toga. Tada najviše brini o sebi. Pazi se i čuvaj. Kada se najgore ponašaš prema sebi, tada trebaš biti najbolji.
• Saosećaj. Budi ljubazan prema sebi. Zagrli se. To je deo tebe. Ne odbacuj i ne ljuti se. Nesavršenost znači da si ljudsko biće.
• Dozvoli agensu da deluje na tebe.
Videćeš da se ništa strašno neće desiti. Osim toga što kad se sledeći put aktivira znaćeš da ustaneš brže i ideš dalje. A to je i svrha imunizacije.
Već pri sledećem kontaktu bićeš otporniji, manje ćeš trošiti energije na njega. Setićeš se da je on deo tebe, samim tim ti njega možeš kontrolisati.
Pažnja:
Moguće neželjeno dejstvo u vidu preterane ljutnje što je opet tu, ali pusti neka deluje. Neka prodje, očekivano je. Nisi sam. Svi smo nesavršeni.
Tvoj imunitet je jači.

P. S. ne postoji sigurnost za to da se simptomi više nikada neće javiti. Ali ti nemoj stvarati prividnu sigurnost ostajući tu gde ti se ne svidja, tako što ćeš kritikovati sebe i brinuti.
Kaži sebi – nepoznato je moje novo sigurno! Iskoristi potencijal koji imaš.
Do sledećeg kreativnog povezivanja, čitamo se. 🙂
Slike preuzete sa Pinteresta.