Društvene mreže generalno, a Instagram kao društvena mreža na koju se prešlo otprilike kada je Facebook postao mreža naših roditelja, više nego ikada, sa intenzivnijim porukama nije uticao na društvo.
Platforma koja podržava apsolutno sve vidove ekonomskih, društvenih, zabavnih, modnih, sportskih sadržaja. Često pomislim da je to jedina aplikacija koju mogu držati na telefonu, s obzirom na to da mi van nje ne može zatrebati apsolutno ništa.
Svakodnevne vijesti, izvještaji, filmski isječci, objave i stranice su više nego dovoljne da bi se otvorio bilo koji drugi portal ili mreža, a samim tim i prozor u svijet.
Generalno, problem je u tome, što smo počeli da živimo u pseudo-stvarnosti, odnosno, ta pseudo-stvarnost nam postaje „prava stvarnost“, a realna stvarnost nam postaje pseudo-stvarnost, s obzirom na količinu vremena provedenu u virtuelnom svijetu. Sami smo svjesni činjenice da smo privatnost već odavno izgubli, ali bez žaljenja, jer „ko bi želio da mu je profil privatan, pa da gubi na pratiocima“.
Koliko društvene mreže utiču na razvoj mladih, ali i na ponašanje odraslih, svakodnevni su rezultati mnogobrojnih psiholoških i socioloških istraživanja. Apsolutno je dokazano koliki uticaj imaju na osobe ženskog pola, najviše jer osobe počinju porediti sebe sa nerealnim i filtriranim fotografijama, i iskrivljenim verzijama stvanosti.
„Kod mladih djevojaka i žena Instagram stvara osjećaj da njihovo tijelo nije dovoljno dobro, jer ljudi obradjuju svoje slike u „fotošopu“, kako bi izgledali savršeno“, priznali su brojni ispitanici i istraživači.
Smatram da instagram utiče na predstave ne samo o tijelu, već i na svakodnevne obrasce ponašanja, kao što su luksuzna mjesta, skupa odjeća, luksuzna putovanja, i za pojedinca koji nije u mogućnosti da isprati pomenuto, stvara se osjećaj anksioznosti i niže vrijednosti, pad samopouzdanja u toj mjeri da se fotografije počinju lažirati ili prikazivati u potpuno pogrešnom kontekstu.
Stvaranje prividne slike o sebi postaje društveni trend, a pojedinac koji racionalno razmišlja uglavnom je u mogućnosti da prepozna lažnu fotografiju.
Često se zapitam, da li su mladi nezadovoljni svojim životima, izgledom, poslovima, da putem društvenih mreža pokušavaju prikazati sebe bar kratko u drugačijem, boljem svjetlu, i koliko taj osjećaj lažne fotografije koju prati određeni broj lajkova može razviti osjećaj zadovoljstva i sreće.
Sreću treba da pokušamo naći u malim stvarima, jer ona tamo zaista i jeste.
Napraviti dobru kafu, omiljeni keks, još uz ljude koje volimo i drage prijatelje, ona se tu nalazi sigurno. Složićete se sa mnom da kada zaista uživamo i kada smo istinski srećni čak nam i ne padne na pamet da se slikamo, mada dobra fotografija koja će sačuvati i probuditi stare uspomene uvijek je opravdana.
Ali ne zaboravite, kako nas je Mali princ u istoimenoj knjizi posavjetovao da: “Ono što je najvažnije, očima je nevidljivo”.
