Česta tema u medijima su poznate ličnosti i njihov “glamurozan život”. Iza te naizgled “bajkovite” priče i “savršenih objava” na društvenim mrežama, se krije mnogo toga, što nije vidljivo na prvi pogled.
“Eh kako je lako njima! Vidi samo te instagram objave… Ma žive kao lordovi. Blago njima”.

Uprkos glamuru i sjaju, postoji dosta izazova sa kojima se poznata ličnost susreće:
- Svaki izlazak iz kuće oni i njihova porodica su pod budnim okom javnosti.

- Svaki intervju, svaki lapsus, svaka izgovorena reč se prenosi sto puta i vrlo često (kao u onoj dečijoj igri: gluvi telefoni) preuveličano ili pogrešno prenešeno, sa raznim interpretacijama ili izvučeno iz konteksta.
Zamisli da lapsus koji izgovoriš u brzini, komentarišu milioni ljudi, interpretiraju na raznorazne načine, da o tome pišu novine, prenose mediji i da kolektivno svi donose sud?

- Ukoliko je osoba komunikativna i često prisutna u medijima čujemo komentare “Ma šta izigrava, željna pažnje i skandala, za sve ta ima stav. U svakoj čorbi mirođija”.
- Ako je ipak u pitanju povučenija osoba, može se čuti: “Ma šta izigrava finoću. Nit smrdi nit miriše. Folirant”.
- Imaju puno fanova ali i puno hejtera koji svesno ili nesvesno mogu pokušati da ugroze mir i bezbednost poznate ličnosti ali i njene dece i bližih članova porodice.
Mitska bića ili sasvim obični ljudi?
Iako život poznatih deluje čarobno i bajkovito iz ugla društvenih mreža i medija, činjenica je da su to ljudi od krvi i mesa, ljudi sa osećanjima, brigama, problemima, konfliktima, srećom, tugom, kajanjima, nadanjima, ciljevima, uspesima i neuspesima.
To nisu mitska bića koja su 24/7 nasmejana i spremna za selfije i ćaskanja sa nepoznatim ljudima. Ne mora nužno značiti da je neko umišljen, bezobrazan ili nekulturan ako se ne ponaša u skladu sa očekivanjima javnosti i medija u svakom momentu i u svakoj situaciji.
“Nije sreća para puna vreća…”
Novcem možeš kupiti najboljeg psa, ali jedino ljubav ga može naterati da maše repom
– Ričard Fridman, američki psihijatar

Novac će platiti skupo letovanje, luksuzan život, u nekoj situaciji će spasiti život, platiti skupu terapiju, obezbediti nekom krov nad glavom, izgraditi škole, bolnice…
Ipak, ako izuzmemo ekstremne slučajeve, novac u svim drugim slučajevima nije isto što i sreća.
Novac je samo alat. Odvešće te gde god poželiš, ali neće zameniti tebe kao vozača
– Ajn Rand, rusko-američki romanopisac, dramaturg i filozof

Druga strana “slave” i o čemu brinu “poznati”?
- Nekad ne znaju ko im je pravi i iskren prijatelj, a ko se sa njima druži iz interesa
- Mogu vrlo lako upasti u loše društvo, probleme, krenuti pogrešnim putem ili putem poroka.
“Novac je odličan sluga, ali najgori gospodar.”
Francis Bacon
- Mogu postati lenji i zaboraviti na svoju životnu svrhu. Svako biće ima svoju svrhu i u skladu sa tim raste i napreduje svakodnevno.
Nekad čak i siromaštvo ili bolest mogu biti jak motivator i pokretač za ogromne napretke, preokrete i pobede, dok lagodan život može povesti stranputicom i udaljiti osobu od svoje svrhe i rasta.

“Ako se molite za kišu, morate znati da se nosite i sa blatom – ono je njen sastavni deo. Ipak, više bih se plašio da ne iskoristim sve mogućnosti i sposobnosti koje su mi date, više bih se plašio odugovlačenja i lenjosti”
Denzel Washington
- Često moraju mudro i dugo razmatrati kako će izneti stav na određenu temu, kako bi smanjili mogućnost pogrešne slučajne ili namerne interpretacije.

- Nekad žude sa tišinom i sanjaju o tome da prošetaju ulicom a da ih niko ne prepozna, sanjaju da popiju kafu u tišini, da smeju da se smeju/plaču/trče u parku bez da iko obraća pažnju na njih ili da se od toga pravi senzacija.
Poznate ličnosti, pritisak javnosti i negativni komentari
Nekad nije lako ignorisati loše ili uvredljive komentare. Kako da se izgovorena ili napisana reč ne shvati lično kad neko pređe granicu?
U slučaju kada tuđi otrov shvate lično, kada odgovore na njega, taj otrov postaje njihov. Tada su nesvesno uvučeni u igru ili skandal. Stoga, oni bi uvek trebalo da su korak ispred, mudriji, tolerantniji, da su otvorenog uma i spremni da dosta rade na sebi u psihološkom i duhovnom smislu, kako bi živeli u miru sa sobom, bez obzira na negativne naslove, komentare, provokacije medija/javnosti/publike. Bez obzira na bilo šta na šta ne mogu uticati.
Nekad te uvredi kad čujes loš komentar o sebi od kolege, poznanika, komšike… A zamisli da to bude tema svih vesti i objava? Da svako daje mišljenje i sud o nečemu upitne interpretacije?
Ako osoba pokuša da vam pošalje otrov verbalno i vi to shvatite lično, onda će taj otrov postati vaš!
Don Miguel Ruis (knjiga: Četiri sporazuma”)

Trudi se da ne sudiš nikome. Možda znaš nečije ime i zanimanje ali ne možeš znati celu priču. Prihvati sve ljude sa vrlinama i manama, sa pravom na grešku, sa pravom na sreću, sa pravom na slobodu i sa pravom da žive život kako god misle da treba, dok god to druge ne ugrožava! Zapamti da svaka priča ima dve strane i pokušaj da ne donosiš zaključke bez dovoljno informacija.
Nekada se zbog jednog klika više ili tiraža istina vrlo lako izokrene, ne bi li privukla što više pažnje, komentara i reakcija
Sasvim je u redu da poštuješ nečiji rad i trud, da se diviš nečijoj disciplini i posvećenosti. Ipak probaj da sagledaš stvari iz takvog ugla da ne glorifikuješ nikoga.
Ne zaboravi da je svako ovde sa istom svrhom kao i ti: da proživi život kako najbolje ume i da ostvari svoj cilj i životnu svrhu!
Don’t judge me, because I am not what you think.
I am not what I have done or said in the past.
I am not my mistakes, my faults, or even my success.
I am only who I am today.





