Kao jedna 21-godišnjakinja često razmišljam u poslednje vrijeme o ovoj temi. Kao da se malo priča o ovakvim stvari u današnje vrijeme.
Razgovarajući svakodnevno sa mladim ljudima stičem utisak da nismo ni svjesni koliko možemo da promijenimo svoj život, život ljudi oko nas. Mijenjanjem sebe mijenjamo i društvo koje nas okružuje. Najčešće za neuspjehe krivimo roditelje, prijatelje, poznanike, profesore i druge ljude koji nas okružuju, a jedini krivac za naš neuspjeh smo MI.
Mnogi ljudi vjeruju u mitove, zapisane sudbine, proročanstva i druge stvari. Ako zastanemo na trenutak i realno sagledamo stvari zar nije jedino ispravno i logično da sami biramo put kojim idemo?
Nikakva sudbina nema veze sa tim ako mi ne završimo fakultet koji smo upisali, za to smo sami krivi, jer:
- Nismo mogli da ustajemo rano i idemo na predavanja, jer smo prethodne večeri bili na žurci i zabavljali se.
- Kolokvijume smo preskakali jer je baš taj dan bilo super sniženje, i morali smo u shoping sa najboljom drugaricom.
- Ispit smo uspjeli da spremimo za jednu noć, ali nismo položili jer nas baš taj profesor mrzi.
- Uslov smo trebali da damo, ali nismo imali štelu kao pojedini sa godine.
Ovo su samo neki od izgovora, jer ima ih mnogo.To su samo naše loše navike kojih se lako možemo riješiti. Prije nego prokockamo svoju mladost i najbolje godine, potrudimo se da realno sagledamo stvari. “Šta ja to želim u životu?”, jedno je od ključnih pitanja. Izaberite put kojim želite da idete, probajte neke nove stvari, proširite svoje znanje, posvetite se ljudima koje volite. Ne dozvolite nikome da izabere put kojim treba da ide vaš život, sami birajte svoje puteve i krojite svoj život prema svojim mjerama. I da ne zaboravite da ste za svaki lični uspjeh i neuspjeh krivi isključivo VI.
