Pritisnite enter da počnete pretragu.

109 godina borbe: Postoji li ravnopravnost polova – i zašto ne?

Jedan vek i devet godina od kada je ustanovljen na Drugoj međunarodnoj konferenciji žena socijalista u Kopenhagenu, Međunarodni dan žena postao je sinonim za bombonjeru, poluuveli karanfil u providnom celofanu i mnoštvo plišanih srca i medvedića.

Tačno 109 godina kasnije u vazduhu lebdi i dalje isto pitanje: Da li istinska jednakost uopšte postoji?

Osmog marta daleke 1857. godine u štrajk su stupile radnice fabrike tekstila u Njujorku, zahtevajući bolje uslove rada za sve žene. Policija ih je rasterala, ali su dva meseca kasnije ove hrabre žene osnovale sindikat, te su protesti osmog marta postali tradicija. Nešto više od pola veka, tačnije 53 godine kasnije, na inicijativu Klare Cetkin, vođe nemačkih socijalista, i ženskog radničkog pokreta da se uvede dan večnog sećanja na demonstracije američkih radnica u Čikagu 1909. i na njujorški marš više od 15.000 žena koje su tražile kraće radno vreme, pravo glasa i bolje plate, ustanovljen je Međunarodni dan žena. U patrijarhalnoj Srbiji ovaj praznik prvi put je proslavljen u Beogradu 1914. godine u tadašnjem Narodnom domu.

Klara Cetkin i Roza Luksemburg / Foto: Profimedia, AKG

S vremenom i među generacijama koje su se smenjivale Dan žena kao praznik pravde i jednakih šansi za žene i muškarce kao takav ostao je negde u stranicama istorije. Danas se Osmi mart usko vezuje za unapred rezervisane romantične večere, vikende, liste i liste termina kod frizera, manikira, kozmetičara. Veliki broj žena danas na ovaj datum gleda kao na jednodnevnu šansu da ne moraju da kuvaju, da mogu da odu i naprave frizure srećne jer su iz državne firme izašle tri sata ranije jer, eto, šefovi “razumeju da je danas njihov dan”. Vek kasnije od oštre borbe žena koje nisu želele da ćute – žene danas ćute. I to se očekuje da budu srećne jer “neko nema ni taj jedan dan”.

Posmatrajući entuzijazam potlačenih radnica iz njujorške fabrike i današnju letargiju i samovoljnu destrukciju ženske ličnosti, teško se može dati tačan odgovor na pitanje: Gde je ravnopravnost za koju su se naše prethodnice toliko borile?

40. mesto od 144 zemlje zauzima Srbija kada je reč o rodnoj ravnopravnosti, što je napredak u odnosu na ranije

Savremena žena danas mora biti, žargonski rečeno, full paket – zaposlena, domaćica, prijatelj, ljubavnica i, naravno, majka. Nezavisno od svojih poslovnih obaveza, žene danas moraju da kuvaju, peglaju, čiste i ribaju, potpuno ubeđene u to da je sve to njihov posao. A nije.

– Ravnopravnost u smislu mogućnosti da žena poslovno napreduje je ženama multiplicirala obaveze. Kao da je sve ono što im je od (kućnih) obaveza ranije pripadalo ostalo i sad se još na to dodao i svaki poslovni angažman – objašnjava za Original Aleksandra Janković, klinički psiholog.

Često ćete danas čuti mnoge žene koje u šali kažu – sačuvaj me bože ovakve emancipacije jer su, “osvojivši ravnopravnost”, zapravo dobile dva posla odjednom.

Prosečan oženjeni muškarac u Srbiji (ili muškarac u vanbračnoj zajednici), kada je reč o pomoći u kućnim obavezama, ima svoje prioritete: voli da zna gde idu pare iz kućnog budžeta, smatra se nadležnim da zameni pregorelu sijalicu, kao i da organizuje nekakvo porodično okupljanje. Za ostale obaveze stvari idu malo teže. Kada su obaveze oko dece u pitanju, tek svaki drugi muškarac u Srbiji biće od pomoći ženi sa kojom živi, ostali ili se „u to ne mešaju” ili pomažu zanemarljivo malo. Prosečan oženjeni muškarac u Srbiji ne prilazi šporetu osim ako na njemu nije skuvano jelo, nešto je revnosniji ipak ako treba da se ode u prodavnicu da se nabave namirnice i ostale potrepštine za kuću.

– Ono što nekako i dalje stoji kao prepreka da bi žena zaista bila ravnopravna jeste ta ideja da, budući da su žene biološki date za rađanje, ženama pripada sve što je u vezi s tim. I kuvanje, spremanje kuće, peglanje… Kakve to veze ima sa decom, ne znam. Ali otprilike to je čitav jedan set okolnosti koje ženama navodno pripadaju – priča psiholog Aleksandra Janković.

Ipak, prema mišljenju stručnjaka, u čitavoj toj priči najveći problem leži u tome što mnoge žene prihvataju takvu vrstu životnog stila.

– Osim što prihvataju te nametnute norme, neke od njih čak idu dotle da osuđuju one druge žene koje s druge strane ne podležu takvim pravilima. Zbog toga što neka žena ima drugačiji stav pa, recimo, ne kuva, po pravilu nailazi ne na netrpeljivost drugih muškaraca, nego na netrpeljivost žena. Najveći problem ženi danas je upravo žena koja je odlučila da bude potlačena i koja se povinuje svim davno nametnutim društvenim normama – smatra sagovornica Originala.

Nejednake plate muškaraca i žena i dalje su jedan od
najvećih problema / Foto:
Profimedia, Caia Image

A da bi se rešenje ovog socijalnog problema barem naziralo, žena sama sebe mora da osvesti i da se zapita da li je to baš sve za šta je ona data.

– Ja zaista ne vidim nikakav problem u tome da žena i dalje zadrži svoju ženstvenost i sve ostale ženske osobine, ali ne vidim da to podrazumeva da ona bude sve – i domaćica, i prijatelj, i majka, i žena i ljubavnica. Kao robot. Od žena se očekuje da funkcionišu kao multipraktik. Da li ona ima važan poslovni sastanak, projekat koji treba da završi, to je jedna stvar koja se posmatra kao njen hobi. Ali ono što mora da se uradi po kući, to jednostavno mora – ističe psiholog Aleksandra Janković. 

I to što se po kući “mora”, nekako uvek mora da uradi ona. I uvek, kao po pravilu, u pomoć joj priskaču druge žene uz komentar – nego šta ćeš, žensko si.

– Kao da se rađamo sa kutlačom u rukama. Mišljenja sam da smo upravo mi žene jako doprinele tome da budemo tu gde smo sada. Jer ako pogledate bilo koju emisiju u kojoj se pojavljuju žene koje bi trebalo da budu uzori današnjim mladim devojkama, te žene po pravilu dele recepte, pričaju kako one spremaju hranu, uređuju dom… U stvari, potkrepljuje se ta jedna ideja da je neminovna uloga žene i dalje da bude ministar unutrašnjih poslova u svojoj kući, a šta god da radi spolja, to je dobrodošlo – objašnjava Jankovićeva.

Svega 23.5% muškaraca nije saglasno sa tvrdnjom da muškarci prirodno imaju veće liderske sposobnosti i da bi zbog toga trebalo da zauzimaju rukovodeće pozicije

Nažalost, još uvek postoji i predrasuda oko toga da žena ako nema dete, ona je po automatizmu socijalno neadekvatna.

– Ona je izopštena iz sredine jer, bože moj, nije se ostvarila kao majka. Čak se ne postavlja pitanje zašto se ženama ne bi dala mogućnost da same odluče da li hoće ili neće da budu majke, pa čak i ako to mogu. Takvo razmišljanje ne doseže do ovdašnje populacije jer se to prosto očekuje – kaže Aleksandra Janković.

Kada su poslovne prilike u pitanju, i dalje se broj žena koje se nalaze na rukovodećim pozicijama znatno razlikuje od broja muškaraca zaposlenih na istim i sličnim poslovima.

– Što se rukovodećih poslova tiče, ženama se uglavnom i dalje preporučuju takozvana pomagačka zanimanja; to neko radno mesto gde će ona biti druga violina i gde se ona, koliko god da je u suštini nosilac posla, neće eksponirati i neće imati tu vrstu javne odgovornosti, što mislim da je pogrešno – zaključuje klinički psiholog Aleksandra Janković.

Od žene se danas očekuje da bude “Superžena”
koja može i radi sve / Foto:
Profimedia, Alamy

Studenti o ravnopravnosti

Studenti smatraju da društvo u Srbiji i dalje toleriše porodično nasilje, a nejednaka raspodela kućnih poslova i nasilje u porodici najčešći su vidovi rodne neravnopravnosti.

To je pokazalo istraživanje “Stavovi studenata Univerziteta u Beogradu o rodnoj ravnopravnosti u Republici Srbiji”, koje je sproveo Centar za međunarodnu javnu politiku na uzorku od 1.403 ispitanika, studenata fakulteta Univerziteta u Beogradu. Većina akademaca smatra da je vidljiva neproporcionalna zastupljenost žena na mestima gde se donose ključne odluke, kako u javnoj tako i u privatnoj sferi, kao i da je znatno veća stopa nezaposlenosti žena u odnosu na muškarce. Više od polovine studenata, njih 53,5 odsto, izjasnilo se da je u Srbiji rodna ravnopravnost delimično zastupljena.

70% ispitanih muškaraca je delimično ili u potpunosti saglasno sa tim da žena pre svega mora biti majka

Koordinator Sektora za istraživanje javnog mnjenja Lazar Subotić rekao je da je istraživanje potvrdilo neke postojeće teze, ali da su pojedinim rezultatima do kojih su došli bili iznenađeni.

– Najveće iznenađenje za nas je da su muškarci u Srbiji, prema mišljenju studenata UB, diskriminisani. Takođe, muški studenti smatraju da su i u brakorazvodnim parnicama diskriminisani prilikom dodele starateljstva nad decom i imovinom – rekao je Subotić pred početak predstavljanja istraživanja.

Kako je istakao, situacija u Srbiji u proteklih nekoliko godina je napredovala i Srbija se sada, prema izveštaju Svetskog ekonomskog foruma o stanju u rodnoj ravnopravnosti, nalazi na 40. mestu od 144 zemlje.

Kao najveće probleme s kojima se žene suočavaju u Srbiji akademci su naveli seksualno uznemiravanje, nasilje u porodici, ali i usklađivanje materinstva sa karijerom. Još jedan od problema leži i u nejednakoj plati između polova, kao i manje učešće žena na rukovodećim pozicijama. A za sve korenite promene koje su ovom društvu neophodne da bi te rodne razlike nestale potrebno je vreme, smatraju stručnjaci.

– To što smo u 21. veku i što se nama puni glava sa političkim pamfletima, ne vredi jer sredina prosto ima svoja pravila ponašanja koja se vrlo teško menjaju. Ponašanja i društvene norme su kod nas uređeni tradicijom, kulturom, svime onim što smo imali i što imamo i dalje, posebno u unutrašnjosti, u manjim sredinama, a svi ti oblici ponašanja ostaju takvi i teško se menjaju – objasnila je Vesna Tomić, socijalni psiholog.

38.9% žena je delimično ili u potpunosti saglasno sa tvrdnjom da muškarci trena da budu na vodećim pozicijama, jer su rođenjem predisponirani za to

A do promene kolektivnog društvenog ponašanja jedino se može doći istinskom promenom svesti naroda, što je, priznaje naša sagovornica, veoma dugotrajan proces.

– Plašim se da ljudi očigledno ne znaju šta znači promena svesti, koja jedina može da dovede do promene ponašanja. To je dug proces, trajan proces, moraju za to da se stvore uslovi u sredini. A sudeći po rezultatima ovog istraživanja, sredina očigledno ne stvara uslove i onda to deluje kao prazna priča. Protiv sredine je vrlo teška, dugotrajna borba na apsolutno svim poljima – smatra psiholog Vesna Tomić.

Imajući u vidu to da Srbija nije stvorena juče, kao i da srpski narod već vekovima neguje jedan model ponašanja i razmišljanja, naše društvo se traži u svim pravcima, ali je put do promene dug.

– Nema tu preko noći ništa. Ono što se kroz sredstva masovnog informisanja nameće, a mislim na sve prisutniju nasilnu komunikaciju, to u velikoj meri dovodi do velike stope nasilja i do svih ostalih negativnih oblika socijalnog ponašanja koji se i pominju kao rezultati ovog istraživanja – zaključuje Vesna Tomić.

Najveći problemi s kojima se žene suočavaju u Srbiji:

  • manje žena na rukovodećim pozicijama
  • usklađivanje materinstva sa karijerom
  • nasilje u porodici
  • seksualno uznemiravanje
  • nejednake plate
Tekst je objavljen u novom broju magazina Original, koji možete pronaći na svim kioscima

Tekst: Andriana Janković
Foto:
Profimedia

Budi deo Viber Original zajednice

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *