Temišvar je grad bogate istorije i kulture, na samom obodu banatske ravnice, nedaleko od granice sa Srbijom. Četvrti je grad po veličini u Rumuniji. Nekada su ga zvali „Mali Beč“ i to u periodu kada je bio pod Habzburškom monarhijom, a razlog tome je njegov centralni deo, arhitektura i celokupan izgled koji podsećaju na stari deo Beča. Dobio je naziv po reci Tamiš, koja teče 10 km od grada i mađarskoj reči Var koja označava tvrđavu.
Istoričari veruju da je ranije na ovom plovnom putu kanal tekao pored naselja, a kasnije je reka promenila smer. Područje više nije močvarno, Begej je i zvanično gradska reka, a njegove obale kroz grad su veoma lepo uređene sa dugim šetalištem.
Podatak da je prvi u Evropi dobio ulično osvetljenje davne 1884. godine dosta govori o Temišvaru. Ulične svetiljke na Trgu pobede i danas na sebi imaju utisnut ovaj podatak. Takođe među prvima je imao tramvaje koje su vukli konji, a sada se na ulici mogu videti starinski tramvaji za koje su karakteristični široki koloseci koji daju posebnu draž ovog grada.
Legenda o Temišvaru
Temišvar je gotovo u potpunosti okružen natprirodnim legendama, isceliteljskim pojavama, takozvanim čudima na koja je čovek navikao na hrišćanstvo. Tako, pored drveta koje je „božanska munja“ odabrala za bogomolju i kao temelj za crkvu posvećenu Svetom Iliji, nova „narodna izreka“ za središte ima drvo lekovito koje očigledno privukao pažnju radoznalaca u Mehali. Priča se da je ovde postojao brest koji je lučio viskoznu tečnost sličnu mirisu kao i specifičnom mirisu.
Jednog dana, 1848. godine, šumar koji je imao ozbiljnu ranu koja neko vreme nije zaceljivala dotakao je sok drveta i odmah je njegova koža ostala netaknuta. Drvo se nalazi u šumi Čioka, između Mehale i Sacalaz-a, a učinjeno čudo dolazilo je od reči do reči i ubrzo je postalo mesto hodočašća.
Ljudi su ovde čak izgradili raspeće, ali kako đavo ne može da uredi stvari na ovoj zemlji, on se inkarnirao u šumara koji je oborio drvo. Ali smrt ga je odmah požnjela i tako ostala u narodnom mentalitetu. I zato što se činilo da se tu stvari nisu zaustavile, a potomstvo koje je izašlo iz posečenog debla imalo je istu sudbinu kao i prethodni, drugi počinilac nije pobegao neviđeno od neviđenih sila i našao je tragičan kraj, mučeći se već sledećeg dana.
Priča se da je centar Temišvara ugostio desetine izgubljenih duša. Jedna od legendi je i o zatvorenicima koji su 1970. godine završili u zatvoru između zgrada Dicasteriala i hotela Continental. U dve poznate zgrade Banaćana, dešavaju se čudne pojave, a duhovi su veoma traženi za ljubitelje ukletih mesta.
Prema istoričaru Joanu Hateganu, u prošlosti je ovde (mesto između dve zgrade) postojao sud i zatvor, a preko puta mučilišta gde su osuđenici umirali ili bili mučeni ceo život. Ovaj zatvor je funkcionisao do 70-ih godina prošlog veka, ali mnogi kažu da oni koji su umrli iza zidova redovno dolaze u obliku duhova u njihov zatvor.
Sledeća legenda govori o duhu koji je doživeo svoj vek u zgradi između trga Libertazzi i ulice Emanuil Ungureanu. Postoje svedočanstva da je u prošlosti postojala crkva koju su izgradili franjevački monasi u 16.veku, a sada je to stambena zgrada. Najstariji stanovnici izbegavaju da pričaju o ovim događajima.
Prema istoričaru Joanu Hateganu, u nekadašnjoj crkvi u kripti je sahranjeno nekoliko ličnosti grada. Kada je crkva srušena, kosti su stavljene na gomilu u kapeli Rumunsko-katoličkog groblja na Kalea Lipovej. U podrumu zgrade pre nekoliko godina je pronađena lobanja. Onaj ko je otkrio lobanju tvrdio je da je čuo razne čudne zvukove u kući. Slušajući te zvukove odveden je u podrum gde je našao lobanju.
Temišvar – grad cveća
Kada prošetate Temišvarom, primetićete da svuda ima cveća. Puno je zelenila i travnatih površina. Obožavam cveće. Opušta me. Lepi mirisi koji me okružuju, čine me da se vratim u detinjstvo kada sam raspuste provodila na selu.
Cveće utiče pozitivno na nas. Svaki cvet i svaka boja imaju neko značenje. Ljudi u cveću, kao jednoj od najlepših kreacija prirode, uživaju na različite načine. Oni koji ga gaje sigurni su da je ljubav između čoveka i cveća uzajamna, neguju ga i poklanjaju mu pažnju, a ono ih nagrađuje svojom lepotom.
Drugi se samo dive cveću posmatrajući ga sa distance, u prolazu, a najmanje je ravnodušnih prema cveću i onih koji ga ne vole. Cveće povećava društvenu interakciju među ljudima i jača intimne veze, a sam čin poklanjanja je aktivnost u kojoj uživaju obe strane.
Park ruža
Biti u Temišvaru a ne posetiti Park ruža, kao da i niste bili u tom gradu. Morate doći u ovaj prelep grad kako bi ste videli prelepe i čarobne ruže. Izgleda prelepo. Kada sednete na klupu, ne da Vam da idete. Mogli bi ste ceo dan biti u njemu. Možete osetiti razne mirise ruža sa različitim bojama. Nema lepšeg trenutka od onog kad omirišete rascvetale ružine pupoljke.
Park izložbe koji je napravio Vilhelm Mule iz Temišvara, dobio je ime Franc Jozef po tome što ga je posetio i impresionirao sam car. Godine 1891. cvetni aranžmani, napravljeni od preko 300 sorti ruža, daće, u godinama koje dolaze, sadašnje ime, park Rozelor, a Temišvar, gradski ugled cveća.
Vremenom se pričalo da je Park ruža nastao zahvaljujući bogatim ženama iz okoline, koje su donirale veliki deo svog novca da stvore ovaj mali botanički raj i donesu impresivan broj različitih vrsta ruža iz inostranstva. Sadašnji park uređen je 1928. godine, na inicijativu Saveza prijatelja ruža u Rumuniji, zalaganjem porodičnog kol. I. Sambeteanu.
Pripreme za organizaciju parka vodi Arpad Muhle, zajedno sa direktorom hortikulture, arhitektom Mihajem Demetrovićem i drugim hortikulturistima iz Banata. Arpad Muhle, baštovan iz Temišvara, sin Vilhelma Muhlea, nastavio je tradiciju cvećara porodice Muhle, registrujući 13 novih sorti ruža na međunarodnom nivou, postajući najznačajniji baštovan ruža u zemlji u to vreme.
Temišvar – grad hrane
Rumunska kuhinja je spoj različitih jela, koje su Rumuni usvojili dolazeći u kontakt sa drugim narodima. Naravno, Rumuni su ipak uspeli da očuvaju i autentičnost, kad je reč o ukusima.
Na rumunsku gastronomiju umnogome je uticala turska kuhinja, ali takođe i kuhinje drugih naroda, kao što su nemačka, mađarska i srpska. U gastronomiji Rumuna se naziru fragmenti francuske i bečke kuhinje i još poneki uticaj sa zapada Evrope.
U Temišvaru možete da probate razne specijalitete i da ukusite bogatstvo kuhinje. U restoranima možete jesti gulaš, palente, paste, bečke šnicle, ribe, razne vrste salata i još mnoštvo jela. Ono što nećete moći jesti je pica.
Dva puta kada sam bila u Temišvaru, bilo je pice. Bila je ukusna. Nije bila skupa. Ove godine je nema. Kada pitate konobara u restoranu gde možete jesti picu, odgovorit će Vam da je niko ne pravi. Da nigde nećete moći jesti picu. Zašto je to tako? Ne znam. Kao da je ruska a ne italijanska pica.
U restoranu ”Sis Kebab” sam jela GYROS DE PUI PE VATRA. Košta 30 lei. Fantastičan je.
Ukus odličan. Najela sam se. Verujte mi jedan giros je sasvim dovoljan. Punjen je sa mesom, majonezom, kečapom, lukom, pomfritom, zelenom salatom, paradajzom. Lepinja je mekana. Božanstvena je. Pomalo čudan oblik girosa, ali nema veze. Bitan je ukus. Ambijent je sjajan. Sedela sam u baštici. Sto i stolice su od drveta. Usluga fantastična.
Temišvar – grad deserta
Rumuni imaju fantastične tradicionalne deserte. Posle jela možete se u nekim od restorana zasladiti palačinkama, štrudlama, sutlijašima, šnenoklama, knedlama od šljiva i raznim poslasticama.
Kada je toplo vreme, najviše volim da jedem sladoled. Posle girosa koji je bio ukusan i obiman, odlučila sam da pojedem nešto slatko. Šetajući ulicama Temišvara, naišla sam na poslastičarnicu gde čovek koji tu radi zna srpski. Ima razne ukuse sladoleda. Ono što me je impresioniralo je to što možete probati sladoled, pre nego što ga kupite. Fantastično.
Kugla sladoleda košta 6 lei. Ja sam uzela dve kugle. Jedna je od kokosa a drugi od lešnika. Zasladila sam se. Prijao mi je. Imaju najviše posetilaca. Možete da sednete. Oduševila sam se ambijentom. Uslužni su. Nasmejani. Prijatna atmosfera.
Temišvar – grad tržnih centara
Jedna od najvećih tržnih centara u zapadnoj Rumunji je ”Iulius Mall” u Temišvaru. Kada uđete videćete poznate brendove. Ima oko 210 butika, zlatara, supermarket, bioskop, restoran, bazen i skejt park. Tržni centar je na dva sprata. Nešto poput kod nas Promenada. Ima ogroman parking. Cene su skupe. Iako vidite 50% popusta, kada uđete u taj butik, majica košta 60 lei, pantalone 78 lei, torbe su 180 lei.
Ispred jednog butika piše 3 proizvoda ako kupite, 4 dobijete gratis. Međutim, cene su preskupe. Jedne pantalone koštaju 178 lei, košulja 80 lei. Na prizemlju ima butik u kom možete videti na proizvodima artikle gde piše u dinarima. Nije ni tu jeftino.
Nikada za jednu tašnu ne bi dala 5000 dinara, za sandale 3000 dinara. Imaju i šešire, patike, nakit. U okviru tržnog centra nalaze se kafići i poslastičarnica. Nisu jeftini. Ali, ako baš tu hoćete da sednete, nećete nimalo jeftino proći. Sam ambijent je sjajan. Stepenice su pokretne i kada se penjete i kada silazite.
Iluius Gardens
Ono što moram da pohvalim je Iluius Gardens. Jedna od najspektakularnijih zelenih površina u Temišvaru, uređena na jedinstven način, iznad novog podzemnog parkinga u celini.
Prava oaza opuštanja. Iulius Gardens obuhvata 1.400 stabala, visokih do 13 metara, koja impresioniraju svojom veličinom, oblikom krune i bojom listova, u različitim periodima vegetacije.
Lipa, kedrovi, viseće i piramidalne bukve, platani, razne sorte javora, hrasta, kestena, jele, bora, špalira ili piramidalnog graba, šljive i ukrasne mlaznice, magnolije samo su neke od vrsta koje ulepšavaju ovaj kraj. Pejzaž je upotpunjen sa preko 100 vrsta ukrasnog grmlja: azaleje, hortenzije, ruže, kamelije, glicinije, šimšir, kalini i mnoge druge.
Sajam „Produs in Banat“
Sajam „Produs in Banat“ održava se svake godine u prostorijama Iulius Town u Temišvaru, Iulius Ekpo prostoru i VIP parkingu. Sajam promoviše pored domaćih jela, i kulturu Banata. Možete čuti tamburaše i poznate vojvođanske pesme, razne umetnike. Možete videti ansamble narodnih igara s tradicionalnim plesom. Uživala sam. Igrala sam i pevala. Voditeljka je bila simpatična. Razumela sam je šta priča. Voli da se šali i atmosfera s njom je sjajna.
Ako pored dobre muzike, volite i da se provozate na ringišpilu, kao što sam se ja provozala. Vožnja košta 20 lei.
Sjajno iskustvo. Vožnja odlična. Podigne Vas u visine i vidite Temišvar s visine. Nemojte gledati dole. Topla preporuka. Može Vam doći loše. Samo gledajte ili pravo ili u stranu.
Zašto sam tri puta bila u Temišvaru i zašto bi ga ponovo posetila?
Grad Temišvar vredi posetiti. Iznova i iznova možete osetiti duh grada. Podseća me na Novi Sad. Ulice, trgovi, cveće je nešto što me oduševi i opčini svaki put. Ljudi su prijatni, nasmejani. Usluge u kafićima, restoranima, poslastičarnicama su odlične. Za svaku pohvalu. Oni su ti koji Vas nateraju da ponovo dođete u taj grad. Slični su nama. Punog srca i raširenih ruku te dočeka. Zato ga volim.
Zahvalila bi se turističkoj agenciji ”Putokaz 021” i vodiču Srđanu na predivnom putovanju. Put po osobi košta 1500 dinara. Tri puta sam s njima išla u Temišvar. Prvi put sam išla sa sestrom, drugi put smo sestra i ja išle sa drugaricom Bojanom a treći put smo sestra i ja išle sa mamom. Autobus je klimatizovan, vozač odličan da nećete ni osetiti uz muziku i Srđanove priče kad dođete u Temišvar. Jedno lepo iskustvo. Jedno prelepo putovanje.