Jedan od najvećih neprijatelja čoveku danas, svakako je strah. Strah nas sputava, ograničava, čini nas nemoćnima na razne načine, a da toga nismo ni svesni. Mnogo je strahova i fobija na ovom svetu, ali na samom vrhu liste bi mogao da se nađe – strah od neuspeha!
On je zajednički većini ljudi i, reklo bi se, najteže se i prevazilazi. Da li se najteže prevazilazi zato što ga, često, uopšte nismo ni svesni ili zato što nam je lakše da ga ostavljamo po strani – teško je reći. Ono što je sasvim sigurno, to je da nije nepobediv i da je bezrazložan.
Neuspeh je nešto što se dešava, nešto što je sastavni deo života i posle njega (zamislite!) ne nastupi smak sveta. Tačno je da, ukoliko nismo uspeli u nečemu što je nama veoma važno, osećaćemo se tužno i loše i pitaćemo se gde smo to pogrešili i čime smo to zaslužili?! Posebno ako smo se oko nečega zaista trudili, a na kraju ipak nismo uspeli da ostvarimo svoj cilj.
Sve to jeste malo tužno, ali svejedno nije kraj sveta jer, dobra vest je da najčešće postoji nešto što se zove “druga šansa”. A ona je uvek tu kao neka vrsta popravnog ispita, prilika da se pokažemo na bolji način. I ne samo druga! Peta, deseta šansa… ma koliko god da ih treba, bitno je samo sve ih iskoristiti i na kraju nas sigurno čeka uspeh. Bitna je upornost!
Problem većine nas jeste u tome što svakom problemu prilazimo sa “šta ako ne uspem”?! I na tu misao se onda nadovezuje hiljadu istih takvih misli koje nas samo bacaju u očaj i, sasvim sigurno, vode ka neuspehu. Jer, kada razmišljamo o onome što bi moglo krenuti po zlu, samo na to ćemo i biti fokusirani i na kraju će nas to i dočekati.
Možda je vreme da se okrenemo malo pozitivnijem stavu i veri u sebe i svoje sposobnosti. Mogli bismo, za promenu, da prilazimo problemima sa razmišljanjima: “šta ako sad baš uspem”, “šta ako je ovo moj dan, ako baš sada ostvarim svoj san”. Sigurno da bismo se osećali mnogo drugačije.
Naravno, ni u tom slučaju nam niko ne garantuje uspeh, ali barem neuspeh ne bismo doživljavali kao katastrofalnu stvar i ne bismo imali strah od njega. Shvatili bismo da je on samo prilika da se nešto uradi bolje, da radimo više na sebi, da naučimo nešto što ranije nismo znali, a najpre bismo se naučili strpljenju i znali kako da sačekamo svoj trenutak. Koliko god se činilo poražavajuće, možda naš trenutak za uspeh nije baš onda kada smo mi mislili da jeste, možda ipak treba da naučimo još dosta toga na putu do uspeha kako bi nam sam uspeh bio draži.
Zato oterajte strah od neuspeha od sebe što pre je moguće, on vas parališe, on vam ne dozvoljava da uživate na tom putu do uspeha koji je magičan i koji od vas pravi ono što ćete jednog dana biti. Uspeh je trenutan, dolazi kao nagrada za sve što smo do tada radili, a put do uspeha je ono u čemu treba da pronalazimo radost i inspiraciju. Baš iz tog razloga nije svaki neuspeh znak da ste loši u nečemu, već prilika da budete još bolji.
Bojana Krkeljić