„Sreća će biti glavno merilo uspešnosti čoveka budućnosti“
Dušan Kovačević imao je burna iskustva i vrlo teške trenutke u životu dok je gradio nešto što je postalo prepoznatljiv brend u svetu, toliko prepoznatljiv da ga i stranci prisvajaju i posmatraju kao globalni fenomen. Od 2000. godine i iz izuzetno kreativne stvaralačke energije koja je bila usmerena ka društveno-socijalnoj (r)evoluciji, Exit je postao festival na kome učestvuju najveće svetske zvezde, koji je tokom svog postojanja posetilo oko četiri miliona ljudi iz celog sveta, a o njemu su izveštavali svi najveći internacionalni mediji: Si-En-En, Bi-Bi-Si, Njujork tajms, Gardijan, Tajms i mnogi drugi, proglasivši ga jednim od najboljih evropskih i svetskih festivala. U međuvremenu se proširio i u okolne zemlje, tako da Exitova festivalska mreža sada ima šest festivala u pet država, uz desetine drugih projekata tokom godine.
Imao je uspone i padove i kroz sve to je Dušan Kovačević izgradio nešto mnogo jače i vrednije – svoju autentičnu ličnost. Zato danas ekskluzivno za Original nećemo pričati o festivalu, već o Dušanu iza i ispred festivala, koji je shvatio nešto duboko i trajno – da je rad na sebi najvažnija životna aktivnost. „Ona ima presudnog uticaja na sve sfere naših života“, kaže Dušan. „U nekom trenutku sopstvenog ličnog razvoja sam shvatio da ću sve spoljne poslovne i životne izazove i ciljeve ostvariti tako što ću ih prvo energetski razrešiti u sebi na način što ću unutar svog bića otkloniti prepreke koje me dele od ostvarenja cilja. Pre pet godina bio sam u jednom od najtežih poslovnih perioda u životu. U tom trenutku, tokom gledanja jednog dokumentarca Vejna Dejera, donosim čvrstu odluku da se bez obzira na spoljašnje okolnosti, moj dalji životni razvoj i napredak neće se odvijati kroz napor. I od tada, uz usputne manje padove, ceo moj poslovni, ali i životni put je u konstantnoj uzlaznoj putanji. Tako sam shvatio kolika je MOĆ ODLUKE i koliko zaista sve od nas zavisi!” Čini se da je danas lako biti aktivan, da je skoro imperativ društva biti zauzet, ostvarivati rezultate, postizati ciljeve. Sve više mladih doživljava sagorevanje na poslu, karijera ih preuzme i doslovno pojede. Dušan balansira između svog uspeha i svog unutrašnjeg sveta. Šta je za tebe mir, pitam ga, jer kao da je to postala najređa valuta u modernom svetu: „Za mene je mir kad god mogu da se prepustim komunikaciji sa svojim unutrašnjim bićem. To može biti tokom meditacije ili molitve, ali isto tako i tokom vožnje borda ili kajtsurfa, kada postanem jedno sa prirodom oko sebe“.
Naš um je najkorisniji sluga, ali i najbrutalniji tiranin ako je gospodar
Otvoreni um je početak slobode. Svet se promeni zato što se promenio um koji ga je projektovao. Koje ideje, situacije i učitelji su otvarali tvoj um i proširivali ga?
– Lista je zaista dugačka, od tradicionalnih duhovnih pravaca, prvenstveno istočnjačkih filozofija i hrišćanstva, preko savremenih autora kao što su Ekart Tol, Vejn Dejer, Džejms Redfild i mnogi drugi, do velikih umova koji su bili na granici nauke i metafizike, kao što su Nikola Tesla i Stiven Hoking. Veliku inspiraciju nosim i iz hipi pokreta koji se pre pola veka borio za bolji svet i iskreno verujem da će nove generacije nastaviti tamo gde su bebi-bumeri stali. A svakako mi je život bio najbolji učitelj i sve, kako dobre, tako i teške situacije, koje su bile deo mog životnog puta.
Pročitala sam nedavno da mi nismo tvorci naše sreće, da je ona sve vreme tu za nas. Da za nju ne treba da radimo, već da primetimo svet, da susretnemo svoje misli koje izazivaju stres i da se oslobodimo predstave koje nas sprečavaju da je vidimo. Šta misliš, da li smo mi tvorci naše sreće, kako su nas učili, ili samo treba da se oslobodimo naučenih i stečenih programa i da je jednostavno sagledamo?
– Da, to je razumevanje da se sve što (mislimo da) nam je potrebno u životu već nalazi u nama. I kada sagledamo i shvatimo da su sve naše želje već ispunjene unutar nas, i kada napravimo mir sa njima i sa samim sobom, to što nam zaista treba ćemo privući i u svetu oko sebe. Jedino što se ne bih složio s time da nismo tvorci svoje sreće, jer kada prihvatimo sreću koja nas strpljivo čeka da je prigrlimo, mi je praktično istovremeno i kreiramo.
Koliko je važno biti „mindful“ umesto „imati mind full of“?
– To je bukvalno razlika između života u raju i paklu. Naš um je najkorisniji sluga, ali i najbrutalniji tiranin ako je gospodar. Kada duša vodi um, onda živimo život iz snova, kada um i ego gospodare, onda smo zarobljeni u matriksu, pozorišnoj predstavi koju mnogi nazivaju životom, odnosno u iluziji ili opseni koja se u indijskom učenju zove „maja“.
I sam festival, kao i ti, širi se i razvija. Koji su novi projekti, ideje i planovi?
– Ideja je da Exit uz dalji rast i širenje muzičkih festivala još više razvija društvenu misiju kroz fondaciju koja je sve aktivnija iz godine u godinu i koja se u prethodnih nekoliko godina etablirala kao jedna od najaktivnijih organizacija društvenog aktivizma na Balkanu, pogotovo na polju pomirenja i regionalne saradnje. U planu su zaista važne kako regionalne, tako i globalne akcije i to je nešto što me najviše inspiriše.
Da bismo dobili, treba da damo. Da bismo davali, treba da se razvijamo, jer možemo dati samo ono što imamo. Exitova fondacija i Fondacija „Novak Đoković“ su pokrenule sjajnu akciju ovog leta za izgradnju novih vrtića. Možeš li nam reći više toj o inicijativi, želji i ideji? Da li su u planu slični poduhvati?
– Izuzetno poštujem i Novaka i fondaciju iza koje stoje on i njegova supruga Jelena. Smatram da su njih dvoje pravi primer kako mladima, tako i celom našem društvu. Kada smo radili istraživanje za program Exitove fondacije „Youth Heroes“, koji promoviše istinske mlade uzore u našem društvu, saznali smo da su od prvih 10 uzora mladima čak devet ličnosti iz sveta rijaliti-programa i tabloidnih medija. Ipak, sreća u nesreći je da je uverljivo na prvom mestu upravo Novak. To daje nadu i želja nam je da ujedinimo snage i veliki uticaj u društvu koji imaju i Fondacija „Novak Đoković“ i Exitova fondacija i, između ostalog, promovišemo prave vrednosti u našem društvu. Saradnja je počela našom podrškom Fondaciji „Đoković“ i njihovom programu izgradnje predškolskih ustanova u Srbiji, a u planu su i druge još veće akcije u narednom periodu, od kojih su neke i globalne.
Čuvanje integriteta mora biti deo biznis plana, tako se gradi brend
koji će na duže staze mnogo više doprineti još boljim poslovnim rezultatima od kratkoročnih benefita
Da li se vodiš Gandijevom porukom: „Budi promena koju želiš da vidiš u svetu“?
– Svet koji se odigrava pred našim očima je samo ogledalo onoga što je u nama. Ljudi na ovom svetu žive sve moguće vrste života, od najgoreg pakla do najblistavijeg raja. Koji od životnih scenarija ćemo živeti zavisi od onoga što je u nama, jer ćemo upravo takve ljude i okolnosti privući u svoj život. Tako ne samo da mi možemo biti promena koju želimo da vidimo u svetu već mi jesmo svet koji kreiramo oko nas. Ovo se ne odnosi samo na materijalno stanje, moć i slične stvari, koje su u dosadašnjoj životnoj paradigmi smatrani merilom uspeha, jer najbogatiji čovek može biti milion puta nesrećniji od siromašnog seoskog deteta. Sreća će biti glavno merilo uspešnosti čoveka budućnosti.
Šta je za tebe neustrašiv život?
– Svami Vivekananda, indijski mudrac sa kojim se Nikola Tesla intenzivno dopisivao, pred kraj života je izjavio: „Čini mi se nakon svega što sam proživeo, da se najveća životna istina krije u HRABROSTI.” Neustrašiv život je kada sledimo svoje snove bez obzira na sva nerazumevanja i druge prepreke koje život stavi pred nas kako bi nas testirao da li nam je vera dovoljno jaka i da li smo dostojni ostvarenja zova svog srca. Ovo je ujedno, kao što je Vivekananda primetio, jedna od najvažnijih stvari u životu. Mudrost kaže da je mnogo bolje rizikovati i pogrešiti nego žaliti celog života što nisi pokušao…
Kada se tokom razvoja poslovne ideje sukobe ideologija i biznis plan – kako je moguće ostati dosledan sebi i sačuvati integritet, a opet ne izneveriti biznis plan i ostvariti profit?
– Oni se sukobe samo na površini, ali u suštini oni nisu nikada u sukobu. Jer čuvanje integriteta mora biti deo biznis plana, tako se gradi brend koji će na duže staze mnogo više doprineti još boljim poslovnim rezultatima od kratkoročnih benefita. Naravno, uvek se u tim situacijama treba preispitati da li je naše „čuvanje integriteta” povezano sa egom i predstavom o sebi kao moralno superiornoj osobi ili su u pitanju istinske vrednosti koje se nikako ne smeju napustiti.
Šta je važno pri građenju brenda? Koji je to Exit faktor potreban da se osvoji svet?
– Da ti glavni cilj bude da pomogneš ljudima i učiniš njihov život boljim, a tek onda da napraviš brend i biznis od toga. Moj savet svima je da veruju u najbolji mogući scenario, čak i u trenucima kada se pred njihovim očima odigrava najcrnja prognoza. Priroda univerzuma je takva da je uvek podržavajuća i nije slučajno što je iz narodne mudrosti sačuvana izreka „ko zna zašto je to dobro”. Kada mi je Exit bukvalno bio otet, prolazio sam kroz najteži period u životu, ali deset godina kasnije sam shvatio da je to bila najbolja moguća stvar koja mi se mogla desiti jer mi je otvorila prostor da završim dva fakulteta, zasnujem porodicu i razvijem čitav jedan životni prostor koji je omogućio da u trenutku najveće krize Exita ponovo preuzmem vođstvo festivala i bukvalno ga vaskrsnem iz stanja u kom se tada nalazio. Godinu dana kasnije Exit je dobio titulu najboljeg evropskog festivala, što je bila najbolja potvrda i nagrada za veru da koliko god težak trenutak bio, Bog uvek zna šta radi.
Intervju: Jasmina Stojanović
Foto: Vesna Lalić